10.04.2019.
Dragi dnevniče,
Oprosti. Nisam pisala dugo. Dani prolaze, više niti ne znam koji je dan, je li možda vikend...
Više ne plačem. Što je dobro. No to ne znači da me manje boli. Još me uvijek vatra proždire, još uvijek se lomim i lomim, pretvaram u prašinu... Ali to je sve iznutra. Što je isto tako dobro.
Jer, kad me Alma pita jesam li bolje, a ja joj kimnem glavom, ne vidi da lažem. Ne može znati kad sam izvana normalna osoba na kojoj se vidi bol, ali i zacjeljivanje. Ono što je unutar mene je druga priča. I zauvijek će to biti.
Jučer je bila socijalna radnica. Opet. Kaže da je došla provjeriti kako sam. Odgovaram joj da sam živa, a kad se sjetim da bi me mogla poslati u dom, čak se i nasmješim.
Zadovoljna je. Više nisam toliko mršava. Almina mama kuha i za mene. Ja joj se uvijek zahvalim, ali, iako ona kaže da joj to nije problem, ja znam da je. Ona ima svoju kćer, ne želi još i mene dobiti. Shvaćam ju. To što moje mame nema, ne znači da je tuđa mama prisiljena skrbiti o meni.
Odbrojavam sate do Fatihovog dolaska. Ali to je tako teško. Svaki sat je kao godina i polako gubim strpljenje. Pokušavam se zaokupiti nečime. Alma mi pomaže u tome, pa tako, za sunčanih dana uređujemo vrt iza kuće. Činim ga svojim skrovištem, svojim mjestom za bijeg. Za kišnih dana, poput ovoga, gledamo filmove na njenom laptopu. Većinom su to komedije koje su komplicirane za gledanje jer se svako toliko moram smijati. Pratim Almu, kad god se ona nasmije, to učinim i ja, iako mi ništa nije smiješno. Mislim da Alma shvaća, ali šuti. Pušta me. Misli da je vrijeme lijek. Da ću vremenom zacijeliti. Ali nije vrijeme ono što je meni potrebno i od čega će mi biti bolje.
Ne, ljudi često griješe. Misle da je vrijeme taj čarobni lijek za bol. Ali nije. To su suze. Svaka suza sa sobom odnosi mali dio boli. I, vjerujem, kad isplačeš sve iz sebe, tek ti tada bude bolje.
Zato u noći, sama u krevetu, ja puštam suzama da teku. Zamišljam da je u meni jedna velika kugla leda. Svakom suzom ta kugla leda se topi i smanjuje.
I znam, jednom kad te kugle ne bude, ja ću ponovo moći disati.
YOU ARE READING
AMAJLIJA (Završena)
RomanceBila je ona sačinjena od mnogo sitnih dijelova koji su bili povezani tanašnim nitima. Godinama niti su postajale sve tanje i tanje no i dalje su držale sve dijelove skupa. Ona je i dalje bila cjelina. A onda jedan trenutak. Zaglušujući prasak. I sve...
