9. dio

548 28 13
                                    

Mogla sam osjetiti njegov začuđen pogled. Svojom rukom je izvukao telefon iz mojih ruku i odložio ga je sa strane. Privukao me još bliže sebi tako da je između nas svega bio milimetar razmaka. Gledala sam ga u oči bez imalo straha ,nije kao da mi je prvi. U trenutku nas je okrenuo i sada sam ja bila ispod njega. Polako sam se približavala njegovim usnama i onda sam se samo odmakla. Vidim da je pomalo bjesan što izaziva neki osjećaj pobjede u meni. Počeo je agresivno da me ljubi i grize mi vrat. Stavio mi je ruke iznad glave što me natjeralo da zagrizem donju usnu. Kada je krenuo ponovo da me poljubi zazvonio je nečiji telefon. Duboko i razačarano je uzdahnuo. Ovo je već drugi put da nas glupo zvono ometa. Zaštooo..... Okrenula sam glavu u stranu dok je on razgovarao sa "poslovnim partnerom". Bila sa ljuta jer stvarno mi je više bilo dosta svega.

Marco P.O.V.

Telefon je baš našao pravi čas kad će da zazvoni. Ima da zapalim sve telefone u ovoj kući,sve.

- Halo Marchello šta je sad bilo. Bio sam bjesan i to se osjetilo u mom glasu.

- Dilara. Naježio sam se na ovo ime,još mi je samo ona trebala.

- Ona i Rocco Satari su imali neke velike planove. Sve sam o njima pregledao i saznao sam da su prije nekoliko dana zvali i prjetili Gabrieli. Nadam se da ti je rekla jer te poruke nimalo nisu bile bezazlene. Zanjemio sam. Kako je mogla tako nešto da mi prećuti pa mogla je nastradati. Zanima me samo šta je mislila postići sa tim .

- U redu,dovoljno je. Samo sam prekinuo poziv i ostavio telefon. Ustao sam sa kreveta i prišao sam prozoru. Uzdahnuo sam duboko jer ovaj razgovor koji slijedi neće biti nimalo ugodan.

Gabriela P.O.V.

O čemu je razgovarao pa je toliko nervozan.

- Šta se desilo?

- To bi ti meni trebala reći. Osjetim bjes u njegovom glasu ali ne razumijem o čemu se radi.

- O čemu ti? Šta bih ti to ja trebala reći? Maksimalno sam zbunjena ,šta mu ja to trebam reći.

- Šta si mislila postići sa tim što mi nisi rekla da ti prijete,ha? O tome se radi,znači ipak je saznao,ali kako? Pa i ja razmišljam o glupostima pa on je mafia boss ,on sazna sve.

- To je moj privatni probl... Odmah se ubacio.

- Ne ,nije! Da li si ti svjesna da su ti prjetili! Hej prjetili su ti! I tebi je bilo sasvim normalno da mi ne kažeš takvu stvar! Znaš šta se sve moglo dogoditi da nisam ubio onog jadnika ko zna šta bi se desilo! Shvati da su tvoji problemi od sada i moji problemi. Unio mi se u facu i gledao me pravo u oči. Malo je umirio glas i sjeo je pored mene. Uhvatio me za ovbaze i ponovo me pogledao u oči.

- Nemoj više nikad to da mi uradiš,znaš li da ne bih mogao da oprostim sebi da ti se nešto desi. Zagrlila sam ga jer više nije bila potrebna niti jedna riječ. Zajebala sam i svjesna sam toga ali morala sam. Odmakao se od mene i naslonio je svoje čelo na moje.

- Moram da idem ali brzo ću se vratiti. Bilo mi je krivo jer se ova sva zbrka dešava zbog mene. Pobljubila sam ga i približila sam svoje usne njegovom uhu.

- Brzo se vrati jer ja neću moći više da se kontrolišem. Pogledao me i u očima sam mu mogla vidjeti oluju.

- Dogovoreno. Šapnuo mi je na uho. Ustao je i izašao iz sobe. Moj dan će baš biti dosadan, jedina opcija mi je da zovem Helenu. Nazvala sam je i dogovorile smo se da se naćemo u jednom restoranu u centru grada. Presvukla sam se i brzo sam sišla niz stepenice da nađem Marchella. Nekako sam ga uspjela nagovoriti da mi da ključeve od mog auta. Napokon sloboda bez osiguranja koje mi stalno visi nad glavom. Brzo sam došla do tamo jer je vila bila blizu centra. Ona je već bila tamo pa sam pojurila unutra. Kada me ugledala skočila je sa stolice meni u zagrljaj. Skoro me ugušila. Kad smo se izgrlile i izljubile sjele smo za svoj sto.

- I koje su nevolje u raju sa gospodinom Savršenim. Pitala me onako zabavljeno. Pogubila sam se i nisam znala šta da kažem. Moj mozak baš zna da izabere vrijeme kad će da zastane. Hvala Bogu u zadnji čas naišao je konobar. Naručile smo ,a ja sam tražila način da se izvučem iz ovoga. Bože,Bože Gabriela debilu.

- Idem do toaleta. To mi je prvo palo na pamet i brzo sam ustala. Ušla sam i pogledala sam se u ogledalo. Šta da radimm? Ne mogu joj sve reći. Šta da joj priđem i kažem" Hejj moj dečko je ubica i šef mafije." Jao,jaoo moram nešto da slažem ili da samo obrnem neku drugu temu. Da to je to. Izašla sam i vratila sam se na svoje mjesto.

- Znaš li da te onaj savršeni lik tamo guta pogledom od kad si došla. Mislila sam da umišljam ali kada si ustala pratio je svaki tvoj korak i upravo sada te proždire. Polako sam se okrenula i nisam mogla da vjerujem. Božee da li ovaj dan ima završetak ili sam zapela u ovoj zoni sumraka.

Novi dio je tu.
Malo je kraći jer me nešto inspiracija neće.

Šta mislite koje taj "savršeni lik" ?

Uživajte.❤❤❤

Toskana , ti i ja (ZAVRŠENA)Where stories live. Discover now