13 dio.

537 21 6
                                    

Kakav je ovo mrak i zašto mi je sve ovako mutno? Ko me drži za ruku? Ova pitanja mi prolaze kroz glavu. Vid mi se polako vraća i ja se nađem na litici,na samom rubu. Marco mi nešto govori ali uzalud,ja ga ne čujem. U tom trenutku on se baca i pada na dno provalije. Meni se otima vrisak iz usta i sve ponovo postaje mutno....

Otvaram oči i budim se u razbacanom krevetu. Bijela posteljina onako pogužvana pokriva naša gola tijela i jednostavno miriše na strast. Polako ustajem kako ne bih probudila Marca i na prstima se dovlačim do kupatila. Stajem ispod tuša i puštam vodu. Kapljice mi se spuštaju niz kožu i ocrtavaju svaki njegov dodir. Kad se sam prisjetim prošle noći,imao me je na sve moguće načine. Bijes i požuda su bili pomješani u savršeno nespojivu kombinaciju. Želim da ga imam stalno i da ovakve luđačke noći ne prestaju. A romantika? Pa sinoć nismo bili nimalo nježni,a kamoli romantični. Požuda jednostavno preovladava i želja i privlačnost između nas stvaraju neku vrstu napetosti. Kao da sve granice nestaju i kao da šavovi normalnosti polako pucaju pod pritiskom luđačke želje. Kako bih sada željela da ga imam ,ovdje u tuš kabini.Kada bih samo mogla da izbacim sve ove misli o njemu iz glave,možda ova voda ispere ovaj moj već isprani um. Iznenada osjećam nečiju prisutnost i moj mozak ponovo uključuje one misli.

- Pokušaj da malo stišaš misli ,mogu da osjetim šta želiš.Zarežao mi je na uho obavijajući svoje ruke oko mog struka.

- Zar je toliko očigledno. Provokativno se nasmješim.

- Paa recimo da jeste. Njegov promukli glas me još više privlači prema njemu. U glavu sam vrištala "Neee" ali moje tijelo je radilo upravo suprotno. Zaskočila sam ga i počela sam da ga ljubim strastveno. On nije čekao ni časa već me naslonio uz zid tuš kabine i počeo je svom jačinom da se zabija u mene. Vrištala sam od užitka i neopisive želje. Ali ovo nije dugo potrajalo. Čulo se otključavanje vrata i bjesno lupanje. Brzo sam izletjela i pokušala sam naći nešto prikladno za obući. Prekopala sam ormar i našla sam trenerku i duks. Brzo sam obukla do veš i ovo i pojurila sam prema vratima. Ali prvo sam pokupila moje i Marcove stvari koje su bile svuda u stanu i ubacila sam ih u sobu. Marcu sam objasnila da bude što tiši jer ako je ovo neko od mojih, najebali smo. Otključala sam vrata i ispred je bio Relja.

- Gabi otkud ti ovdje? Upitao je začuđeno.

- To bih ja trebala pitati tebe ipak je ovo moj stan. Izvio je ugao usana u smješak. Ušao je opušteno i zavalio se u fotelju.

- Sama si ovdje?

- Da.

- Zašto? Malo je pobjesnio. Stariji brat,zaštitnik šta se tu može.

- Trebala sam malo vremena za sebe i za razmišljanje i eto tu sam gdje sam. Klimnuo je glavom i odjednom mu je pogled zastao na jednom mjestu. Ustao je i polako je počeo da šetka i zastao je kod sofe.

- Sekice moja. Zaledila sam se.

- Molim. Jedva sam izgovorila.

- Od kada ti nosiš muške kravate? O ne ,glupačo jedna kako nisi primjetila kravatu,kozo glupa. Prolazila me jeza jer previše je pametan da ne bi shvatio. Najveći problem je što moji misle da sam ja još uvjek nevina,a to već duže vrijeme nije istina. Navikli su da sam ja fina i kulturna djevojčica,a sve suprotno od toga je neprihvatljivo. Krenuo je da uđe u sobu ,a ja sam rekla prvu rečenicu koja mi je pala na pamet.

- Hejj,da li si za jedan viski? Okrenuo se prema meni i odmahnuo je glavom.

- Ne ,ne mogu,a i trebao bih da idem. Ostavio je kravatu na stolu i izašao je. Uh. Ovo je bilo za dlaku. Iz sobe je napokon izašao i ovaj gospodin Pometnja. Imao je samo peškir oko struka i svaki mišić i tetovaža su se vidjeli. Prilazio mi je sa onim svojim zavodničkim osmjehom,sto posto nešto smišlja.

- Napokon je otišao. Sad možemo da se pozabavimo tvojim mislima. Naslonio je ruke na šank oko mene. Približio se mom vratu i pokušala sam da udahnem njegov opijajući miris.

- Želim da te imam,ovdje,sad i odmah. Kao da su me njegove riječi bacile u neku vrstu transa,njegov glas stvarno ima neku jedinstvenu moć.

- Pa uzmi me. Šapnula sam mu na uho na šta je samo zarežao. Posjeo me na šank i počeo je da me ljubi agresivno. Obmotala sam ruke oko njegovog vrata i privukla sam ga još jače. Mogla sam osjetiti da me želi koliko i ja njega. U trenutku kada sam mu skinula peškir čulo se lupanje vrata. Odskočila sam sa šanka odgurnuvši Marca od sebe. Okrenula sam se i tamo je bio Relja,brzo je okrenuo pogled od nas.

- Ovaj..ja..zaboravio sam ključeve. Zamucao je i pokupio je ključeve sa stola i krenuo je izaći.

- A vi slobodno nastavite sa svojim "poslom". Pogledao je u Marca prijeteći,iz pogleda mu se moglo pročitati upozorenje. Izašao je ,a meni je laknulo.

- Trebamo zaključavati vrata ,ovo je već drugi put danas. Počeli smo da se smijemo ovoj nimalo normalnoj situaciji. Jaooo zaboravila samm. Helena. Danas se trebam naći sa njom.

- Moram ići,nađemo se većeras kući. Poljubila sam ga na blic ,pokupila sam telefon i ključeve i izjurila sam napolje. Ubrzo mi na telefon stiže poruka
" Večeras te neću pustiti tek tako."
Hmmm šta ću uraditi večeras da ga izludim,baš se pitam

Napokon stižem pred kafić" Rosa",kasnim i to baš kasnim. Na ulazu me neko povukao za lakat. Krenula sam ga udariti ali to je bio Sergej. Nisam znala šta da radim,samo sam htjela da me zemlja proguta.

- Tii,živ si? Zamucala sam.

- Da. Zašto mi nisi rekla da si udata?! Rekao je ovo sa dozom bijesa,a meni nije bilo jasno.

- Molim? Odkuda ti ta dezinformacija?

- Pa obezbeđenje Vam ima predugačak jezik,gospođo Morri.

- Prvo,nećeš mi se obraćati takvim tonom,drugo nisam udata i treće pusti me da idem,imam pametnijeg posla. Otrgla sam se i ušla sam u kafić. Helena me čekala tamo i ubijala je palačinke.

- Sporije jedi udebljaćeš se. Okrenula se i skočila mi je u zagrljaj.

- Neću,ali beba hoće. Obije smo se nasmješile na ovo jer je ta beba jedina pozitivna stvar u našim životima.

Marco P.O.V.

Ležerno ulazim u dvoranu u kojoj me čekaju svi uticajni mafijaši. Ovakvi sastanci nekad znaju trajati nekoliko sati,a nekada samo nekoliko minuta. Čim su čuli moje korake svi su utišali. Ležerno sjedam u fotelju na čelu stola i sve oči su uprte u mene.

- Pa gospodo ,vrlo dobro znate zašto smo danas ovdje. Svi su potvrdno klimnuli glavama jer nilo ne smije ni progovoriti dok ja ne završim.

- Mafija Rosa Nera nam se napokon odlučila pridrižiti i traže samo..

- Samo jednu teritoriju koja nam pripada. Ovaj glas mi je poznat ali od kuda? Čuo sam par šapata i to mi je bilo dovoljno da znam s kim sarađujem. Don Novaković.
Nikada se prije nismo upoznali uživo,tako da će ovo za njemu biti šok. Polakp je hodao prema svom mjestu i kada me pogledao mogao sam primjetiti zgroženost.

Gabriela P.O.V.

Helena već satima blebeće o vjenčanici i ostalim dodatcima. Da Relja i ona će se vjenčati. Ja sam samo ponešto ćula jer mi je mozak bio upola isključen.

- Šta misliš o ovom? Trznula me i brzo sam pogledala u katalog.

- Da ,da savršen je. Omamljeno sam rekla i brzo sam okrenula glavu.

- Nisi me uopšte slušala,znam te veoma dobro. Hajde,šta je sad napravio? Kada sam krenula da izgovorim telefon me zaustavio.
"Idi odmah kući,hitno je". Onako pogubljena pozdravila sam se sa Helenom i otišla sam kući. Šta me očekuje nisam sigurna,ali sigurno nije dobro.

Toskana , ti i ja (ZAVRŠENA)Tahanan ng mga kuwento. Tumuklas ngayon