Jesam li se to upravo praktički seksala s Justinom Bieberom?
Mislim da jesam i ne znam što bih radila sa sobom.
Možda bih trebala napraviti što i Blair Waldorf u Tračerici, kada je izgubila nevinost s Chuckom – posjetiti svećenika u lokalnoj crkvi i ispovjediti svoje grijehe.
Kad malo bolje razmislim, to ne bi bilo dobro jer moji roditelji znaju svakoga u crkvi i kada bi saznali što je bilo između Justina i mene, nadrapala bih. Zaboravite na to da bih bila kažnjena, bila bih izolirana od svijeta i zaključana kao životinja, kada bi saznali.
Možda bih mogla reći Carly…
Ha, mo'š mislit'. Vjerojatno bi se upišala u gaće i imala srčani, a zadnja stvar koja mi je trebala je da ju moram voziti u bolnicu i objašnjavati zašto se uopće onesvijestila.
Valjda je najsigurnija stvar da držim usta zatvorena i pokušam ovo podnijeti što smirenije mogu.
Ali to baš i nije upalilo.
Ako se polijem s malo svete vodice, možda će sve otići.
…gledam previše TV.
Lagana tutnjava guma preko kamenčića na cesti me vratila natrag u realnost, dok sam sjedila u Justinovom autu, skupljenih nogu te su mi ruke bile na nogama.
Justin je držao pogled na cesti, koncentrirajući se na to, dok je zviždao u svom ritmu.
Kako jebač može biti tako smiren?
Ja ovdje praktički imam živčani slom dok se on ponaša kao da se ništa nije dogodilo među nama.
Čovječe. Nikad ih neću razumjeti. Čak i da želim.
'Što je s tobom?' Justinov glas me trgnuo iz vlaka misli te sam okrenula glavu prema njemu kako bih ga pogledala.
Jel' on to mene stvarno to pita sada? Koliko može biti glup? 'Ništa' promrmljala sam.
Justin se zahihotao. 'Očito je nešto, pa možemo li preskočiti sranje i prijeći na stvar?' maknuo je pogled s ceste kako bi me pogledao, njegov pogled me tjerao da se neugodno vrpoljim u mjestu, podsjećajući me na prvi put kada sam tu sjedila.
'Samo razmišljam o nekim stvarima, valjda.' Slegnula sam ramenima, pogledavši kroz prozor ponovno. Znam da sam bila nejasna, ali nisam se osjećala kao da želim započeti tu temu i to me živu izjedalo. Osjećam kao da ako bih započela, stvari bi postale neugodnije među nama, a zadnja stvar koja mi je trebala je da on šuti.
A onda opet, kad malo bolje razmislim, to ne bi bila tako loša stvar…
'Kao na primjer?' pogledao je na cestu ponovno. Zataknuvši svoje lijevo koljeno ispod volana, koristeći ga za upravljanje dok je stavio ruku u džep svoje kožne jakne, izvadivši cigarete i upaljač. Zapalivši cigaretu, stavio ju je između usana, prije no što je maknuo koljeno ispod volana i zamijenio ga rukom.
Uvukavši dim, spustio je prozor kako bi ispustio dim na svjež zrak vani.
'Ne znam…' mumljala sam. 'Samo…o stvarima, valjda.' Slegnula sam ramenima.
Justin je podignuo obrvu, pogledavši me na sekundu, prije nego što se okrenuo natrag. 'Valjda?' odmahnuo je glavom. 'Očito bi trebala znati o čemu razmišljaš.' Povukao je još jedan dim, pustivši ga van u savršen prsten dima.
Zagrizla sam donju usnu i odmah kada sam to napravila, ispustila sam frustrirajući zvuk, sjetivši se kako je to završilo u skladištu, kada smo radili što smo radili.
'Ozbiljno, Kelsey?' Justin je malo skrenuo auto te stao. 'Što nije u redu s tobom?' okrenuo se potpuno prema meni, gledavši u stranu mog lica.
/Justin's P.O.V./
Ova cura će mi biti jebena smrt.
Tako je jebeno zbunjujuća.
Jednu sekundu me vrijeđa, drugu je humoristična, a onda poslije toga je tiha i povučena, a onda postane sva privlačna i prije nego što se snađemo, ljubimo se.
To cure sada rade? To je dio načina kojim žive? Jer ako je tako, ne želim biti dio toga.
Nakon onoga što se desilo u skladištu – što priznajem je bila najbolja stvar, s obzirom da nisam znao da to ima u sebi.
Mislim, znao sam da je bila vraški zgodna i da se dobro ljubila, ali nisam mislio da ćemo otići onako daleko.
Pa, ne tako daleko koliko je ona htjela.
Ovaj put, nisam ja taj koji je zadirkivao. Ona je.
Obično me sranja poput tog nerviraju (ili bilo kojeg dečka općenito), ali u ovoj posebnoj situaciji, to mi je bilo sexy.
Posebno kada Kelsey nije kao druge cure.
Uglavnom, bila je tiha, a ta kuja je sve, osim tiha. Čak i kada sam ju odveo s tuluma, nije šutjela.
Osjetio sam da ju gledam, odmjeravajući ju od glave do pete. Njena kosa je bila razbarušena, a košulja pogužvana, ali osim toga, izgledala je…dobro.
Kada sam bio gotov s gledanjem u nju, primijetio sam da je na neki način bila odsutna, ali nisam obraćao previše pažnju na to, dok nije ispustila neki zvuk.
Pitao sam ju što nije u redu, a ona je odgovorila samo kako nije ništa i kako razmišlja o stvarima.
Obično me ne bi bilo briga što cure misle, sve dok dobivam ono što želim – brzo jebanje, po mogućnosti više od runde – ali bilo je nešto u njoj što me uvijek činilo znatiželjnim.
Nisam to mogao podnijeti više. Izluđivalo me.
'Ozbiljno Kelsey?' skrenuo sam automobil, zaustavivši ga. 'Što nije u redu s tobom?' okrenuo sam se potpuno prema njoj, buljeći u stranu njenog lica, čekajući da i ona mene pogleda.
'Ništa.' Slegnula je ramenima.
Podsmjehnuo sam se. 'Stvarno? Opet ćemo to raditi?' borio sam se potrebi da okrenem očima.
'Raditi što?' otresla se, okrenuvši se prema meni da me pogleda.
'Ovo!' malo sam povisio ton. 'Pokušavaš odgurnuti što god te muči. Mrzim to.' Progovorio sam kroz oštar izdah.
'Zašto to jednostavno ne možeš pustiti?' prosiktala je kroz stisnute zube.
'Ne mogu.'
'Zašto ne?' pogledala me s nevjericom.
'Zato što znam da te nešto muči, a ti si tvrdoglava kučka i jednostavno mi nećeš reći što je.'
'Znači, opet se vraćamo natrag na to?'
'Vraćamo se natrag na što?' podsmjehnuo sam se.
'Nazivanje imenima.' Prekrižila je ruke na prsima.
'Kada bi se možda bar jednom ponašala kao normalna djevojka, ne bih imao potrebu nazivati te 'imenima'' naglasio sam riječ 'imenima' dok sam duboko uzdahnuo.
Uzrujavala se ni oko čega.
Odmahnula je glavom. 'Znaš šta?' otresla se.
'Šta?'
'Nemam vremena za ovo.' Otkopčavši pojas, bacila ga je sa strane, prije no što je otvorila vrata auta.
'Šta to radiš?!'
'Idem daleko od tebe.' Izašla je iz auta, prije no što je zalupila vratima.
Ta kuja.
Stenjući, izvukao sam ključeve iz kontaktne brave, prije no što sam otvorio vrata i izašao te ih zalupio baš kao ona prije nekoliko sekundi. 'Šta ti misliš, gdje ideš?'
'Bilo gdje dok kod sam daleko od tebe.' Propucala me pogledom dok je prelazila na drugu stranu ulice.
Slijedio sam je. 'Koji kurac je tebi?'
Prestala je hodati. 'Meni?' okrenula se, a njena kosa je šibala oko nje.
'Da, tebi.' Prosiktao sam.
Lažno se nasmijala. 'Mislim da je pravo pitanje, prijatelju, što je s tobom.'
Nasmijao sam se. 'Ja sam savršeno u redu, babe. Nikad bio bolje.'
'Ugh!' lupila je nogom o tlo. 'Možeš li bar jednu sekundu prestati sve uzimati kao šalu?'
'Tko je rekao da je ovo bila šala? Ti si najveća kučka na planeti, a ja samo pokušavam podignuti raspoloženje, umjesto da gledam kako si sva potonula.'
'Nevjerojatan si, znaš to?' vrištala je u frustraciji.
Zlobno sam se osmjehnuo. 'Znam, tako su mi rekli.' Namignuo sam joj.
Napravila je grimasu. 'Gadiš mi se, Bieberu.'
'Oh stvarno? Šta je onda bilo ono u skladištu?' vragolasto sam se nasmiješio.
Moram priznati, povlačenje nje za živce mi je uljepšalo dan.
Stajala je tamo, dok su joj prsa išla gore dolje, ljutnja joj je zračila iz kože i para iz ušiju (ne doslovno, ali znate što mislim). 'Nemoj me tako zvati.'
'Zašto ne?'
'Zato što nisam tvoja 'babe', niti ću ikada biti.' Otresla se, pogledavši me u oči.
Ovo me izbacilo.
'Ha, to je smiješno, s obzirom na činjenicu da smo se gotovo jebali tamo u skladištu..'
'Hoćeš prestati to stalno ponavljati?!' vikala je.
'Zašto ne? Ne možeš prihvatiti istinu?' podigao sam obrvu.
'Prihvatiti istinu oko čega?' gledala me je kao da imam pet glava.
'O onome što smo radili.' Naveo sam.
'Zadnji put kada sam provjerila, nismo ništa radili.' Prosiktala je.
'Oh? Znači, tvoje svršavanje sa mnom je bilo ništa?' gledao sam u nju dugo. Nije imala ništa za reći. 'Upravo. Sada, zašto ne preskočimo ovu cijelu paradu i vratimo se natrag u auto? Umirem od gladi.'
'Pa to je koma za tebe, zar ne? Jer ja ne idem nikamo s tobom.'
'Koji kurac misliš da ne ideš nikamo sa mnom? Gdje bi to mogla otići?' podigao sam ruke u zrak.
'Negdje gdje ti nisi.' Pogledala me još jedan put prije no što se okrenula i počela hodati.
Gledao sam kako je išla prema stazi u šumu. Zastenjao sam u sebi. Ubit će se tako.
Uzdahnuo sam. 'Čekaj!'
'Šta je?!' vikala je, a lice joj je bilo crveno od silnog bijesa koji se nakupio u njoj.
'Nemoj ići.' Promrmljao sam.
Zbunjeno je podigla obrve. 'Šta?'
'Rekao sam da ne ideš.'
'Zašto ne?'
Zabio sam zube u donju usnu, grebući po stražnjoj strani svog vrata. 'Ne znam…' promrmljao sam, gledajući u stranu.
Podsmjehnula se ovome. 'Vidiš? To je ono na što mislim!' podigla je ruke u zrak, baš kao i ja prije.
Samo sam zurio u nju, pitajući se o čemu će sada pričati.
'Ponašaš se kao jebeni šupak jednu sekundu, a onda drugu si sav…dobar.' Odmahnula je glavom. 'Ne shvaćam te.'
'Što se tu ima shvatiti?'
'Puno toga.'
Ispustio sam dubok izdah. 'Samo dođi natrag da možemo ići nešto jesti. Okej?'
'Ne.' Gotovo odmah je odgovorila.
To je to. Bilo mi je dosta. 'U redu. Želiš ostati tamo? Samo izvoli. Neću te zaustavljati. Bar jednom, pokušao sam napraviti plemenitu stvar i spasiti ti dupe opet, ali ako želiš hodati sama po šumi i da te netko ubije, neka ti bude.' Počeo sam hodati unatrag. 'Gotov sam s pokušavanjem.' Okrenuvši se, počeo sam hodati prema autu, kada sam čuo lagano mumljanje iza sebe.
Nakon nekoliko sekundi, tišinu je prekinuo Kelseyin glas. 'Što želiš od mene?'
Pošao sam stati, ali sam odlučio da se neću okretati, dok sam čekao da nastavi.
'Što želiš, Justin?' očaj je bio prožet u njezinim riječima.
Okrenuo sam se. 'O čemu govoriš?'
'Znaš ti dobro o čemu ja pričam.' Počela je hodati prema meni. 'Jednu sekundu me želiš ubiti, a drugu me već želiš spasiti, a onda se svađamo, ti me nazivaš imenima, onda se ponašaš kao da se ništa nije dogodilo, ispričaš se i tako u krug. I sada želiš da idem s tobom nakon onoga što se upravo dogodilo?' odmahnula sam glavom. 'Samo ne shvaćam. Čini se kako nešto nije u redu s tobom. Što želiš od mene? Što će te učiniti sretnim? Huh?' sada je stajala ispred mene. 'Želiš da odem? To je ono što želiš? Hoćeš da te ostavim na miru?'
Zurio sam u nju širom otvorenih očiju, upijajući što mi je upravo rekla. Osjetio sam da mi se želudac prevrće u boli dok sam gledao u njene plave oči. 'Ne.' Prošaptao sam.
'Što onda želiš?' Pretpostavila je. 'Želiš li da ostanem?'
Oblizao sam usne, ne skidajući svoj pogled s nje. Nakon nekoliko sekundi, odmahnuo sam glavom. 'Ne.'
'Što je onda?'
Unatoč bolu u trbuhu, nisam si mogao pomoći. Glava mi je govorila jedno – da ne radim ovo, da ju pustim i zaboravim što je bilo među nama – ali moje (koliko god to banalno zvučalo) srce mi je govorilo da ju zadržim.
'Želiš znati što hoću?' progovorio sam na glas. Konačno sam pustio ponos i dopustio istini da uđe u mene.
Šutjela je, a njezine oči su tražile moje.
Omotao sam ruku oko njenog struka. 'Ja hoću tebe.' Prošaptao sam prije nego što sam spustio svoje usne na njezine.
Isprva se borila protiv toga, ali u roku nekoliko sekundi je popustila, omotavši svoje ruke oko mog vrata dok me privlačila bliže sebi. Stvari su se malo zagrijale kako je vrijeme prolazilo; moj jezik se borio s njezinim za dominaciju, dok se nisam odmaknuo. Grudi su nam se brzo pomicale gore dolje dok nam je disanje bilo neujednačeno.
Pritisnuvši čelo na njezino, oblizao sam svoje usne, osjećajući njezin okus na njima. Gledajući u njezine oči, što je bilo kao vječnost, shvatio sam da je bol u trbuhu popustila i da se osjećam ugodno. Nisam si mogao pomoći, zahihotao sam se.
'Što je tako smiješno?' pogledala me, ruke su joj bile na mojim ramenima.
Odmahnuo sam glavom, gledajući u nebo, prije no što sam vratio pogled na nju. 'John je bio u pravu.'
Skupila je obrve. 'John?'
'Da, John. On je jedan od dečki.'
Kimnula je glavom u razumijevanju. 'Što je rekao?' znatiželjno me gledala.
Smijao sam se. 'Da mi se sviđaš.'
Oči su joj se raširile malo, a zubi zagrizli donju usnicu. 'I?' pogledala me pogledom punim nade.
Smijuljio sam se. 'Bio je u pravu.'
