Justin's P.O.V./
Je li ta kuja luda?
Kako je dovraga mogla ući u auto s jebenim strancem?
Je li glupa?
Moje mišljenje je da je.
Počeo sam hodati preko parkirališta, pokušavajući ostati pribran, prije nego što popizdim. Ako ste mislili da sam prije popizdio, niste me vidjeli kakav sam sada.
Blizu sam da nekoga ubijem zbog svog stresa koji se nakupio u meni.
Gdje je dovraga bila Kayla kada ju trebaš?
Usredotoči se Justin, usredotoči se. U sebi sam se kritizirao, dok sam trljao svoj vrat.
Nije čak ni znala tko je on. Mislim, da je, tamo bi bila samo 5 minuta. Vraga, da ga je poznavala, ne bi otišla tako.
Mora da joj je rekao nešto…
Mislim, nema objašnjenja zašto bi samo tako pobjegla s nekim nepoznatim likom.
Kvragu. Koliko neoprezna može biti?
Nogom sam udario u gumu auta koji nije pripadao meni, dok sam u sebi zastenjao. Vjerojatno sam izgledao kao mentalno poremećen, ali u ovom trenutku mi se živo jebe. Kelsey je otišla u autu s nekim koga nisam poznavao.
Auto čak nije izgledao ni najmanje poznat i nisam mogao ništa vidjeti kroz zatamnjena stakla.
Fuck.
Psovao sam svoj život najviše što sam mogao, dok sam počeo hodati prema mjestu gdje sam parkirao auto. Nema šanse da ju samo pustim da ode s nekim strancem u autu, a da ne krenem za njom.
Bio bih budala kada bih to napravio.
Kada sam našao svoj Range Rover, otvorio sam vrata, ulazeći unutra i odmah ga paleći.
Nešto iznutra mi je govorilo da Kelsey nije bila u dobrim rukama i neću samo čekati da vidim što će se dogoditi.
Naći ću je. Taman mi to bilo zadnje u životu.
Izašavši s parkirališta, krenuo sam niz cestu u istom smjeru kao i auto u kojem je bila Kelsey.
Tek kada sam došao do kraja ulice, shvatio sam da nisam točno vidio gdje je prokleti auto skrenuo.
Počevši ponovno psovati, brzo sam se zaokrenuo te počeo voziti natrag prema kući.
Prekoračivši ograničenje brzine, molio sam se da u blizini nije bilo policije koja bi me zaustavila jer trenutno nisam imao vremena za njih.
Shvativši da bih bio pametan kada bih nazvao dečke i rekao im da dolazim kroz par minuta i da budu spremni, izvadio sam svoj BlackBerry iz džepa traperica. Ukucavši broj, prislonio sam slušalicu na uho dok sam skretao u drugu ulicu.
'Molim?' Johnov hrapavi glas je prolazio kroz zvučnik mobitela.
'Hej stari, slušaj, trebam da ti i dečki da sakupite opremu. Trebao upratiti nešto ili da kažem nekog.' Skrenuo sam na još jednom uglu.
'Zašto, stari?' mislim da je već počeo raditi kako sam rekao jer sam čuo rondanje s druge strane telefona.
'Samo napravi to. Reći ću ti kad stignem kući. U redu?' grčevito sam govorio.
'U redu, vidimo se, stari.'
'Vidimo se.' I s time sam završio razgovor.
Nadam se da kada nađem Kelsey, da će biti u jednom komadu.
/Kelsey's P.O.V./
Počela sam se brinuti o svojoj odluci da uđem u ovaj auto.
Nije da je Andrew – čije ime sam konačno saznala – radio nešto neobično, ali nisam baš bila u autu s nekim poznatim.
