Nisam čak ni primijetila da sam utonula u san, dok nisam otvorila oči i vidjela da je gotovo bilo pola šest (s obzirom na zalazak sunca koji sam vidjela kroz mali prozorčić u sobi).
Skoro sam zaboravila da sam svezana za stolicu kada sam se pokušala protegnuti. To je bilo dok nisam pogledala prema dolje i shvatila da nisam više bila na stolici. Umjesto toga, bila sam iznenađena što sam vezana na krevetu umjesto na stolici.
Kako sam, dovraga, završila ovdje?
Pokušavši izvući zapešća, shvatila sam da su bila čvrsto prislonjena na krevet i omotana užetom.
Prosiktala sam u boli kada sam osjetila da mi se uže urezuje u kožu. Zastenjala sam u nevolji želeći, ništa više nego se izbaviti odavde.
Zašto se ovakve stvari uvijek događaju meni? Zar me Bog stvarno toliko mrzi?
Osjećala sam da mi se želudac preokreće od brige koja me izjedala. Hoću li se uopće izvući odavde? Hoću li umrijeti? Hoću li barem još jedan put vidjeti svoje roditelje? Hoću li ikada više vidjeti Dennisa, Carly ili čak Justina?
Suze su se ponovno pojavile dok sam šmrcala. Treptajući sam preklinjala da nestane ta slana tekućina s mog lica. Nema šanse da ću pokazati tim gadovima ikakvu slabost.
Okrenuvši glavu, trznula sam se na bol koja mi je prošla obrazom i vratom zbog dubine posjekotine. Osjećala sam kao da gore. Nisam si mogla pomoći, zagrizla sam usnu kako bih se spriječila da zavrištim.
Zatvorivši oči, odlučila sam da bi bilo najbolje da zaspem još jednom. Možda će mi tako vrijeme vrže proći.
Taman kada sam se smirila, gotovo sam iskočila iz kože kada sam čula da se vrata otvaraju te je gad od prije ušetao s istim zlobnim smiješkom.
Ako sam prije bila uplašena, sada sam definitivno prestravljena.
'Gle tko je budan, momci,' čula sam kako je neugodan sarkastičan glas progovorio. Isti glas koji je pripadao dečku koji me zapravo i stavio ovdje. Onome koji se kleo da će raditi sa mnom što bude htio.
Progutala sam knedlu.
'Čini se kako je Bieberova cura spremna za malo zabave. Što vi mislite, dečki? Mislite li da je spremna?' odvratno se smješkao, tjerajući me da povraćam od toga.
Svi su zavijali poput svinja.
Potegnula sam uže još jedan put. 'Oslobodi me iz ovoga.' Gorko sam prosiktala.
Zahihotao se. 'Ne mogu to napraviti, babe. Malo ću se zabaviti s tobom.' Protrljao je ruke, oblizujući usne.
'Hej Andrew, imaš li kameru?' smijao mi se, a moje oči su se raširile.
Kameru? Za šta?
'Da, stari, ovdje je.' Okrenula sam se i vidjela da ju drži u zraku. Imao je zadovoljan izraz lica.
Da nisam bila svezana, udarila bih ga u lice sad i odmah.
Okrenuo se, prilazeći mu. 'Hvala, stari.' Uzeo ju je od njega.
'Bilo kada, Luke.'
Osjetila sam da mi se grlo osušilo i mozak zbunio. Luke? Onaj iz restorana? Želudac mi se okrenuo. Zato mi se činio tako poznat. On je bio dečko koji je prezirao Justina. On je uboo Justina.
I zato su me odveli. Tako su znali da poznajem Justina.
Jebem ti moj život.
'Ti si Luke?' prošaptala sam više sebi, no izgleda da sam bila glasnija no što sam mislila jer se on okrenuo prema meni sa zlobnim smiješkom na usnama.
