Ja sam jebeni idiot.
Službeno je.
Nekoliko puta sam udario šakom od ormarić, pokušavajući se riješiti bijesa, no u stvarnosti sam zapravo još više ključao.
Kada sam završio s udaranjem od ormarić, prsa su mi se žestoko podizala gore dolje, zglobovi su bili crveni te su počeli krvariti, nadodavajući se na ono što je već bilo povrijeđeno kada sam tukao Lukea sinoć.
Odmahnuo sam glavom, prošavši prstima kroz kosu.
Moram izgladiti stvar s Kelsey jer ako to ne napravim, poludjet ću.
Ona je kao droga, droga koje mi nikada nije dosta.
Bez obzira koliko me uzruja ili iritira, još uvijek mi je stalo do nje.
Nešto u meni je jednostavno ne može pustiti.
Moram je naći i sve ispraviti. Čak i da ne zaslužujem njezin oprost, još uvijek želim pokušati.
Ignorirajući poglede svih oko mene, jurnuo sam niz hodnik tražeći Kelsey. Još nije zvonilo, što je značilo da još uvijek imam nekoliko minuta prije nego što nastava počne.
Skrenuvši na uglu, stao sam i pogledom prelazio preko svačije glave ne bi li gdje našao Kelsey. Nisam je našao.
Uzdahnuvši, počeo sam hodati u suprotnom smjeru, pokušavajući pratiti njene korake. Morala je biti blizu. Osjećam to.
Prisjetio sam se trenutka kada je iz svog ormarića izvadila knjige koje je trebala za nastavu, a prva koju je zgrabila je bila iz povijesti.
Da sam bar znao koja je to učionica bila.
'Ti!' uhvatio sam lika za ruku, okrenuvši ga prema sebi. 'Znaš li gdje je učionica iz povijesti?'
Oči su mu se malo raširile, a lice postalo bijelo. Izgledao je kao da je vidio duha.
Okrenuo sam očima. 'Znaš li ili ne?' otresao sam se. 'Nemam jebeno cijeli dan.'
Čini se kako ga je ovo trgnulo jer je kimnuo glavom. Progutavši 'knedlu', oblizao je usne. 'U-u učionici 210B je.'
Pustio sam mu ruku, kimnuvši glavom. 'Uredu, hvala.'
'Nema problema.' Procičao je, prije nego što sam ga potapšao po ramenu i otišao, praktički trčeći prema razredu.
Protrčavši uz stepenice do drugog kata škole, počeo sam hodati niz hodnik, čitajući brojeve na vratima i gurajući klince u stranu.
Kada sam našao učionu 210, lagano sam usporio. Gubio sam dah i postajao sam umoran. Praktički sam lovio curu koja se čini kao da je satima udaljena, dok je u stvarnosti zapravo nekoliko minuta.
Trebalo mi je neko vrijeme da nađem curu koju tražim. 'Kelsey!' zazvao sam, zbog čega ih se nekoliko okrenulo i zurilo u mene.
Prostrijelio sam ih pogledom, tiho zarežavši, zbog čega su se okrenuli i prisilili da rade ono što ih se tiče.
Njene oči su srele moje i na sekundu sam pomislio da će mi prići, no razočarao sam se kada se s mrkim izrazom lica okrenula.
Namrštio sam se, otvorivši usta kako bih zazvao njeno ime, kada je zvonilo. 'Sranje.' Promrmljao sam, gurajući se kroz gužvu i žureći prema Kelsey.
Sva djeca su već ušla u razrede i ja sam taman na vrijeme našao Kelsey jer je taman krenula u razred, kada sam je uhvatio za ruku i povukao unatrag.
'Koji v…Justin?' Kelsey je prosiktala. 'Pusti me! Šta radiš?'
'Moram razgovarati s tobom.' Zbrzao sam, očajnički želeći da me sasluša.
'Ne.' Odmahnula je glavom. 'Rekao si već sve što si imao. Moram sada ići na nastavu.'
'Nisam mislio ništa od toga…'
'Naravno da jesi i to je uredu. Nije me briga, ali me briga da ću zakasniti na nastavu pa ako bi me mogao ispričati…' pokušala je maknuti moju ruku s njezine, ali to je rezultiralo jedino time da je još čvršće stisnem. Trznula se. 'Justin…'
'Molim te, saslušaj me.'
Gledala me u oči, a iz njezinih su isijavali tuga i bijes, zbog čega sam se osjećao loše. Mrzio sam vidjeti je uzrujanu, pogotovo kada sam ja uzrok njene boli. Popustio sam stisak na njenoj ruci.
'Molim te.' Preklinjao sam.
Odmahnula je glavom. 'Ti to ne zaslužuješ. Zašto bih te trebala saslušati?'
'Zato što trebam da me saslušaš…'
'Jesam i sve što sam čula iz tvojih usta su bile uvreda za uvredom, Justin…'
'Znam i oprosti. Okej?'
'Oprosti ne poboljša uvijek sve.'
'Znam, ali se trudim. Okej? Mogao sam te jednostavno pustiti da odeš, ali to je moj problem. Stalo mi je i mrzim kad te uzrujam. Znam da ovo zvuči nategnuto, ali istina je.'
Njene oči su tražile moje, prije nego što je konačno uzdahnula. 'Požuri.'
'Hvala.'
Kimnula je, ne pogledavši me u oči.
Kada sam pustio njenu ruku, prekrižila je ruke na prsima, čekajući da progovorim.
'Ja sam šupčina.'
'Očito.'
'Također sam i glupan.'
Kimnula je glavom, složivši se sa mnom.
'I jebeni retard sam.'
'Ni sama to nisam mogla bolje reći.'
Zahihotao sam se. 'Ajme, hvala.'
Slegnula je ramenima. 'To je istina.'
Uzdahnuo sam. 'Znam i zato sam ti se došao ispričati, jer znam da sam sve te stvari koje nemam pravo biti. Ti si se samo šalila, a ja sam to ozbiljno shvatio, a nisam trebao. Pretjerao sam.'
'Pretjerao? Više kao totalno poludio, Justin.'
'To se dogodi kada izgubim kontrolu. Ljutnja me preuzme i izgubim se.'
Namrštila se, razumjevši što sam rekao.
'Kada se to desi, ne znam što govorim ili radim…sve radim bez sekunde razmišljanja o posljedicama.'
Zataknula je kosu iza uha. 'Moraš se naučiti kontrolirati, Justin.'
Kimnuo sam. 'Znam da moram, ali nekad je teško znati kad će se šta dogoditi. To se jednostavno dogodi i zadnje što sam želio je povrijediti te, posebno nakon svega što se desilo…' trljao sam stražnji dio vrata dok je očaj izlazio sa svakom mojom izgovorenom riječju.
'Nije bitno jesi li to mislio ili ne. Nekada kada si ljut, istina izađe na vidjelo i …'
'Ne.' Otresao sam se, odmahnuvši glavom. 'To nije istina jer si ti savršena baš takva kakva jesi. Nisam čisto razmišljao kada sam ti rekao sve te stvari. Bio sam idiot i govorio svašta. Nema šanse da si ti i blizu kurvi. Razumiješ me?'
Pogledala je u stranu, izbjegavajući moj pogled.
Ovo me isfrustriralo. Primivši je nježno za bradu, podignuo sam joj lice kako bi me pogledala. 'Rekao sam razumiješ li me?'
Slegnula je ramenima. 'Kako god.'
'Nemoj meni govoriti 'kako god', Kelsey.' Uzdahnuo sam.
'Ili šta? Prosut ćeš još jednu turu uvreda?' podignula je obrvu, prebacivši težinu na jedan bok te je tamo stavila i ruku.
Odmahnuo sam glavom. 'Ne.'
'Šokirajuće.' Okrenula je očima, pogledavši na drugu stranu hodnika.
Zagrizao sam usnu. 'Kelsey…'
'Šta je?' promrmljala je, izbjegavajući moj pogled.
'Pogledaj me.' Tiho sam progovorio, a glas mi je bio dovoljno nježan da me samo ona čuje.
Zagrizla je usnu, ignorirajući moju naredbu.
'Babe…'
Odmahnula je glavom, zagrizavši svoju usnicu još jače.
Kada sam vidio bol i oprez u njenim očima, skužio sam da ne želi razgovarati ni slušati. Sve što je htjela bila je udobnosti i to je ono što ću joj dati.
Prišavši joj, omotao sam svoje ruke oko nje, privukavši je tako sebi.
Lagani izdah joj je pobjegao sa usana.
Čvrsto sam je držao, ne puštajući je dok se ona opuštala u mom zagrljaju. Naviknuvši se, zatvorila je oči i polako, ali sigurno omotala svoje ruke oko mene.
'Žao mi je.' Prošaptao sam joj u kosu.
Šutjela je, dok je lice zabila u moja prsa, skrivajući se.
Ako riječi neće upaliti, druga opcija je da joj pokažem i dokažem tako. 'Reći ću ti nešto,' nagnuo sam se unatrag kako bi ju bolje vidio.
'Što?' prošaptala je.
'Za vrijeme ručka želim da se nađemo na prednjim vratima…'
'Justin, mislim da to nije dobra idej…'
Odmahnuo sam glavom. 'Vjeruj mi, nećemo markirati, ali…'
'Justin, već sam propustila dan škole i vidi kako je ispalo. Ne želim više drame danas. Samo želim da ovo prođe.'
'Slušaj, samo te izvodim van…'
'Justin, ne moraš…'
'Ali želim. Ako te ne mogu vidjeti poslije škole, nema šanse da ću čekati dok ti kazna ne završi da ispravim sve. Tijekom ručka želim da me čekaš na prednjem ulazu i onda ću te odvesti nekuda.' Briga joj je bljesnula preko lica i tada sam znao da je odmah moram razuvjeriti. 'Ne brini se, vratit ćemo se na vrijeme da stignemo na nastavu.'
'Ali Justin…'
'Nema ali, okej? Molim te, pusti me da ovo napravim…uredu?' nježno sam upitao, a oči su mi preklinjale.
Razmišljala je o onome što sam rekla, prije nego što je konačno odustala. 'Okej.'
Nasmiješio sam se. 'Nećeš požaliti, obećajem!'
'I bolje ti je.' Promrmljala je kroz šalu.
Odmaknuo sam se malo od nje. 'Samo idi na nastavu i pobrini se da me čekaš…'
'Na prednjem ulazu. Da, da, shvatila sam.' Lagano se nasmijala.
Bezobrazno sam se nasmiješio prije nego što sam se nagnuo prema njoj i poljubio je. 'Vidimo se kasnije.'
Kimnula je, nježno se smiješeći.
'Sada, idi na nastavu.' Usmjerio sam je prema razredu, što je izmamilo osmjeh na njene lijepe usne.
Okrenuvši se, nježno se nasmiješila prije nego što je otvorila vrata i nestala unutra.
Bilo je i vrijeme da popravim stvari jednom zauvijek.
/Kelsey's P.O.V./
'Stvarno si došla.'
'Da, pa rekla sam da hoću.'
Justin se odgurnuo od zid na koji je bio naslonjen te mi je prišao. 'Znam, ali dio mene je svejedno mislio da nećeš.'
Podignula sam obrvu. Iako sam znala da je ovo loša ideja i da ne zaslužuje ni najmanji dio moje pažnje, bar ne još par dana, svejedno sam održala riječ. Bez obzira na sve. 'Možda jesam puno stvari, ali jedno nisam – lažljivica.' Progegala sam se kraj njega.
Čula sam da je uzdahnuo prije nego što je pošao za mnom. 'Rekao sam da mi je žao.'
Slegnula sam ramenima. 'Pa?'
'Nadao sam se da smo već prošli to bitch ponašanje.' Mogla sam osjetiti frustraciju iza njegovih riječi.
'Da? Pa krivo si mislio.' Otresla sam se.
'Kelsey…'
'Ne.' Otresla sam se, okrenuvši se. 'Možda misliš da će oprosti sve popraviti, ali neće. I ne znam šta si isplanirao za nas, ali jedno sigurno znam, šta god napravio, nećeš se iskupiti za ono što si mi rekao.'
'Nisam to mislio!'
'To nije bitno jer svejedno jednako boli!' gledala sam ga u potpunoj nevjerici. 'Kako uopće možeš misliti da je ono što si napravio uredu?'
'Ne mislim to…'
'Misliš, jer se inače ne bi otarasio toga kao da je to ništa. Ne bi se ponašao kao da će jednostavno oprosti sve popraviti…'
'Zato te i izvodim van. Želim ti pokazati da mi je žao umjesto da to samo govorim.'
'Ako me misliš izvesti da bi se seksao sa mnom kako bi mi pokazao da ti je žao, možeš to odmah zaboraviti.'
'Whoa, whoa, whoa,' Justin je odmahnuo glavom, podignuvši ruke gore u obrani. 'Tko je uopće spomenuo seks?'
Slegnula sam ramenima. 'Samo kažem.'
Namrštio se. 'To mi nije namjera. Ne moraš se brinuti zbog toga…'
'Zašto? Nisam dovoljno dobra za tebe?'
'Molim? Nisam to rekao.' Zurio je u mene miješanim pogledom šoka i zbunjenosti.
Osjećala sam da mi se obrazi i vrat zagrijavaju od ljutnje i sramežljivosti. Prošavši prstima kroz kosu, protrljala sam vrat ubrzo nakon toga.
Osjećala sam kao da se zrak oko mene stišće i nisam mogla disati.
'Jesi okej?' Justin me zabrinuto upitao.
Kimnula sam. 'Da, uredu sam, samo mi daj trenutak molim te.'
Kimnuo je, stavivši ruke duboko u džepove svojih skinny hlača.
Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim šta se događa. Frustracija me obuzela. Uzdahnuvši, odmahnula sam glavom, rješavajući se svih misli.
Nekoliko puta sam duboko uzdahnula kako bih pročistila um. Na kraju, otvorila sam oči i vidjela da me Justin zabrinuto gleda. Pogledala sam u stranu, oblizavši usne. 'Oprosti.'
'Za šta?'
'Što sam se istresla na tebe. Ne znam šta se dešava sa mnom.'
'Okej je. Samo si prenatrpana. Uzmi trenutak da se smiriš i opustiš.'
Kimnula sam, slušajući šta je rekao. Brojala sam do deset u glavi i mislila na sve lijepe i sretne stvari, kao duge i leptiri. Čudno, to je radilo i mišići su se skupa s tijelom opustili. Nakon par minuta, počela sam cupkati. 'Hvala.'
Slegnuo je ramenima. 'Nema problema. Jesi dobro sada?'
'Da, idemo.'
Justin je zurio u mene i mislim da je još uvijek bio zabrinut za mene. On je ionako kriv za to.
'Slušaj,' Justin je uzdahnuo, uhvativši me za zapešće i tako me spriječivši od hodanja.
Trznula sam se i brzo povukla ruku prema sebi.
Skupio je obrve prije nego što se nagnuo i ponovno me uhvatio oko zapešća, ali ovaj put ga je opipavao. Pogledavši u nj, lice mu je utrnulo. Podignuo je pogled i pogledao me, a vilica mu se stisnula. 'Jesam li ja ovo napravio?'
Šutjela sam, ne znajući što da kažem.
Tuga mu je ispunila oči. 'Kelsey?'
Pogledala sam si u noge.
Prstima mi je prošao po rani. 'Jesam li?'
Polako sam kimnula glavom.
Čula sam da je oštro izdahnuo dok mi je gledao u ruku. 'Sranje, Kels.' Uzdahnuo je, prošavši prstima kroz kosu.
'Uredu je…'
'Jel ti to mene zajebavaš? Naravno da nije uredu!' zarežao je.
Trznula sam se.
Uzdahnuo je. 'Oprosti. Samo…ne mogu vjerovati da sam ja ovo napravio…'
'Nisi. Većina štete je od onog prokletog užeta.'
'A ja sam pridodao na to…' tresao je glavom u nevjerici.
'Justin…'
Kao da je bio u drugom svijetu. Tijelom je bio ovdje, ali umom je bio negdje drugdje, dok je nastavio teškim pogledom zuriti u moje zapešće.
Progutala sam knedlu gledajući ga.
Nagnuvši se dolje, iznenadio me kada je pritisnuo svoje usne na moje modrice.
Uzdahnula sam na taj osjećaj.
Nastavljajući mi ljubiti kožu, ostavljao je glasne poljupce kao da se ljubimo u usta. Počeo me ljubiti uzduž ruke i po ramenu.
Držala sam dah i zatvorila oči te uživala.
Premjestivši se na vrat, primio me za lice i palčevima me nježno trljao po obrazima. 'Žao mi je.' Prošaptao je.
Gledala sam ga u oči prvi put ovo jutro i gotovo odmah sam osjetila leptiriće u trbuhu.
Oblizavši sune, nastavio mi je gledati u oči te ih je polako počeo zatvarati, naginjući se prema meni.
I ja sam također zatvorila oči te su nam se usne uskoro spojile u blaženi poljubac.
Zastenjavši, malo jače je ljubio, ali je ipak ostao nježan i ljubio je svom strašću koju je mogao skupiti.
Nakon nekoliko sekundi, odmaknuo se te pritisnuo svoje čelo na moje dok nam se disanje ujednačilo. Pogledavši me u oči još jednom, zagrizao je usnu. 'Ja…'
'Da?'
Zatvorio je oči te odmahnuo glavom. 'Ništa. Samo mi je…jako žao.'
'Znam.' Prošaptala sam.
Otvorivši oči, pogledao me s nadom. 'Opraštaš mi?'
Slegnula sam ramenima. 'Nisam sigurna.'
Kimnuo je glavom prije nego što me zadnji put poljubio. 'Hajde, idemo.' Primio me za ruku te počeo voditi prema svom parkiranom autu na parkiralištu.
Bez obzira koliko god bila ljuta na njega, taj mi je poljubac puno značio. Sadržavao je stvari koje ni jedno od nas nema hrabrosti reći.
Prešavši na svoju stranu, Justin je također ušao u auto, prije nego što ga je upalio i skrenuo s parkirnog mjesta kroz labirint parkiranih auta, do glavne ceste.
'Pa…gdje idemo?'
Zahihotao se. 'Mislio sam da ćeš već do sad prestati ispitivati.'
'Nope, još uvijek sam znatiželjna kao i prije.'
'Pa to nije dobro za tebe jer sam ja još uvijek tvrdoglav i neću ti reći, stoga se nasloni i opusti, babe.'
Zastenjala sam. 'Mrzim kad ovo radiš.'
'Nah, duboko u sebi znaš da to voliš.'
'Zapravo i ne.'
'Zapravo da.'
'Nuh-uh.'
'Uh-huh.'
'Nuh-uh.'
'Nemoguć si.' Izdahnula sam, prekriživši ruke na prsima i naslonivši se.
Podmuklo se nasmijao. 'Pobijedio sam.'
'Da, da…' odmahnula sam rukom.
'Aw, hajde, ne budi ljuta na mene.' Tepao je.
Odmahnula sam glavom. 'Nemoj ni započinjati.' Upozorila sam.
Zahihotao se. 'Jesam li ti ikada rekao koliko me napali kada si ljuta?' zlobno se osmjehnuo.
Okrenula sam očima. 'Stvarno? Mora da sam sad sexy k'o vrag jer sam bijesna!'
Smijući se, Justin je odmahnuo glavom. 'I onda mene nazivaš bipolarnim?'
'To je zato što i jesi. ' vratila sam joj
'Očito ne obraćaš previše pažnje na sebe.'
'Da, u pravu si, od kada sam kurva i sv…'
Na te riječi je Justin još jače stisnuo volan, a tijelo mu se ukočilo na moje riječi.
U sebi sam počela psovati, znajući da će eksplodirati svaki tren, ali sam bila iznenađena kada sam vidjela da se Justin suzdržava. Zurio je u cestu ispred i nastavio voziti u tišini.
Uzdahnula sam. 'Oprosti. Nisam trebala…'
'Ne, uredu je.'
Zagrizla sam usnu.
'Nemaš se zašto ispričavati. Samo ponavljaš ono što sam ti rekao.' Uzdahnuo je, a tuga je bila očita u njegovom glasu.
'Znam, ali nisam ti to trebala gurati u lice…'
Nagnuo se, uhvativši me za ruku i stisnuvši je kako bi me ohrabrio, prije nego što ju je pustio i pomaknuo se u svoj prijašnji položaj na volanu.
Nisam si mogla pomoći, osjećala sam se loše zbog svog ponašanja.
Možda bih mu trebala oprostiti…
'Kako možeš oprostiti tipu koji te nazivao različitim imenima? Imenima koja nisu baš najljepša?' glas u mojoj glavi je progovorio, podsjećajući me na ono jutros.
Da, ali, ispričao se i čini se kao da je to stvarno mislio.
'Ispričao se i zadnji put pa je to opet napravio. Ne možeš vjerovati da to neće napraviti i sljedeći put.'
Zagrizla sam usnu, ne želeći to slušati više. Umjesto na glas u glavi, usredotočila sam se na ovo gdje me Justin vodi.
Justin se počeo čudno ponašati i osjetila sam da se osjeća nelagodno pored mene. Namrštivši se, okrenula sam glavu kako bih ga pogledala. Oči su mu bile poput stakla, dok je volan držao čvrsto. 'Justin?'
'Hm?'
Vidjelo se da su mu misli bile negdje drugdje. 'Justin, jesi okej?'
'Da, dobro sam.'
'Jesi li siguran jer…'
'Ššš!' stavio je prst na usta, pokazujući mi da zašutim.
Učinila sam kako je rekao, šutjela sam i gledala u Justina, pokušavajući shvatiti šta se dešava.
/Justin's P.O.V./
Nešto nije uredu. Mogu to osjetiti. Samo ne znam šta.
'Justin?' mislim da je Kelsey primijetila moju nelagodu i nemir.
'Hm?'
'Jesi okej?'
'Uredu sam.'
To je bila laž. Bio sam sve osim uredu, ali morao sam biti jak dovoljno dugo da saznam šta je bilo čudno. Nisam mogao uznemiravati Kelsey.
'Jesi li siguran jer…'
Brzo sam je ušutkao, stavivši prst na usta.
Čuo sam neko otkucavanje, ali nisam znao odakle zvuk dolazi. Nisam se mogao koncentrirati ako ona priča. Ako mislim saznati šta ne štima, to mora biti u tišini.
Pokušavajući se usredotočiti na praznu cestu po kojoj sam vozio, pogledao sam po autu, pokušavajući naći izvor zvuka.
Pogledao sam na radio i vidio kako brojevi bljeskaju i odbrojavaju sekunde.
'Justin?' Kelsey je prošaptala.
Oči su mi ostale zalijepljene za crnu kutiju prikačenu na moj auto. Otkucaji srca su se ubrzavali kako je svaki broj blicnuo u mojim očima.
12…11…10…
'Justin?'
Trgnuo sam se. 'Izlazi iz auta.'
'Molim?'
'Rekao sam da izađeš iza auta!' nagnuo sam se, skidajući pojas.
'Zašto?'
'Želiš li umrijeti?'
8…7…6…
'O čemu pričaš?' Kelsey se otresla, a glas joj je postajao ljut.
'Otvori jebena vrata i iskoči! Sada!' vrištao sam.
4…3…2…
'SKAČI!' viknuo sam, otvorivši svoja vrata u isto vrijeme kada je i Kelsey otvorila svoja. 'SADA!' iskočivši iz auta, pali smo na pločnik, a samo sekundu kasnije auto je planuo u eksploziji.
Prekrio sam se. Zvuk je bio dovoljno glasan da oglušiš, dok su komadići letjeli po zraku i padali okolo, a neki su me i pogodili.
Pogledao sam prema Kelsey i vidio je na drugoj strani ceste. Oči su joj bile zatvorene, a ruke na ušima.
Vidjevši da se eksplozija malo smirila, pretrčao sam prema Kelsey. 'Jesi okej? Jesi li povrijeđena? Je li te išta pogodilo?' zagrlio sam je, provjeravajući je li dobro.
Kimnuvši glavom, nakašljala se. 'Uredu sam, samo malo potresena.' Progutala je, duboko uzdahnuvši, prije nego što je još jedan put pogledom prešla po vatri nekoliko metara dalje od nas. Mislim da joj je nešto na umu.
'Kels?'
'Koji je vrag ovo bio?' pogledala me raširenim znatiželjnim očima, a grudi su joj se teško podizale gore dolje.
Gledao sam naprijed, iskre su mi plesale u očima, podsjećajući me što se moglo dogoditi Kelsey i meni. Oblizao sam usne, progutavši knedlu. 'Netko me pokušao ubiti.'
