Ispalo je da nisam imala izbora jer dok sam donosila odluku, Justin je otvorio vrata čekajući vani da izađem. Izašavši, zatvorila sam vrata za sobom i stala kraj njega. Otvorila sam usta kako bih nešto rekla, no Justin me preduhitrio.
'Slijedi me,' kimnuo je glavom u smjeru skladišta.
Kimnula sam bez ijedne riječi, slijedila sam ga dok je on hodao prema skladištu. Otvorivši vrata, Justin je ušao unutra, pridržavši mi vrata da uđem te je ih je lagano zatvorio za nama.
Kada se pomaknuo ispred mene kako bi zatvorio vrata, primijetila sam mu na čeljusti da se smirio u odnosu na raspoloženje u kojem smo završili ovdje.
Namrštila sam se. Kako se netko mogao preobraziti iz standardnog stanja u ljutog pa u smirenog i to sve u sat vremena?
'Ideš li ili ne?' išetala sam iz svojih misli, okrenuvši se, vidjela sam Justina na drugoj strani zgrade.
Pogledavši okolo, polako sam počela hodati, ne rekavši ni riječ. Zidovi su bili napuknuti, a sve to me natjeralo da se zapitam što se dogodilo prije no što smo mi došli ovamo.
'Što se ovdje dogodilo?'
Justin se nije ni okrenuo. Umjesto toga, nastavio je hodati.
Na sekundu sam mislila da me ignorira i taman sam htjela ponoviti pitanje kada me zaustavio ravno izvan skladišta (hodao je kroz stražnja vrata). Ugurao je ruke duboko u džepove hlača i pogledao u nebo.
Pomaknula sam pogled s njega i pogledala u ono u što je on. Oči su mi se raširile te sam uzdahnula.
Stajali smo na vrhu brežuljka, nebo je bilo obojano u nijansama roze, narančaste, žute i ljubičaste. Oblaci su se nježno putovali, a sunce nas je obasjavalo. Pola grada se odavde moglo vidjeti. Izgledalo je predivno.
'Lijepo je, huh?' nježno je upitao.
Nisam se usudila maknuti pogled s lijepe slike ispred sebe. 'Da,' odgovorila sam bez daha. 'Zapanjujuće je.' Izdahnula sam, upijajući sva čuda lijepe prirode. 'Nikad nisam vidjela ništa poput ovoga.'
Kimnuo je, razumjevši me potpuno.
'Kako si našao ovo mjesto? Ako ti ne smeta što pitam...' konačno sam maknula pogled s neba i pogledala u njega.
Stajao je spremno, a njegov stav je bio savršen. 'Nakon što je ovo mjesto skoro izgorilo...'
Pa, to je odgovorilo na moje pitanje.
'...valjda, došao sam provjeriti i kada sam se vratio, vidio sam ovo...' kimnuo je prema pogledu. 'I odmah se zaljubio.' Okrenuo se i pogledao me, a na licu mu je bio svečani izraz.
Zataknula sam kosu za uho. 'Lijepo je. Voljela bih da imam mjesto poput ovoga.' priznala sam dok sam gledala u nebo još jedan put.
Ovo sve mi je davalo neku smirenost, kao da me ništa i nitko drugi ne može taknuti. Gdje mogu biti sama i ne brinuti se ni o čemu. Osjećala sam se bezbrižno...živo.
Tišina je ispunila prostor između nas prije no što je Justin još jednom progovorio, 'Sada imaš.' rekao je glasno i jasno.
Okrenula sam se i pogledala u njega. Vidjela sam da je maknuo pogled s mene i gledao drugu stranu grada.
'Hvala...' prošaptala sam, osjećajući da mi srce nenormalno kuca, a u trbuhu sam osjetila leptiriće.
Je li on to stvarno mislio?
Ne znam, ali sam se nadala da jest.
Još jednom me pogledao, dajući mi do znanja da me čuo.
Stajali smo tamo još neko vrijeme, u tišini, samo sa zvukom vjetra oko nas. Povremeno se čuo cvrkut ptica i vjeverice na drveću oko nas.
