Napomena:ovaj part je pervezan!!
_____________________________________
Dok je gospođa Longo zujala o stvarima za koje baš ne marim, također znanima kao geometrija, nisam si mogla pomoći, a da ne mislim na Justinov izraz lica kada sam mu rekla da odbije na hodniku, prije nego što sam došla na nastavu. Bilo je neprocjenjivo. Mislim, trebali ste ga vidjeti, izgledao je kao da sam se svojim autom zabila u njegovo.
Da sam samo mogla snimati taj neprocjenjivi trenutak svojim mobitelom…
Oh, čekaj, mogla sam snimati, ali mobitel mi je oduzet zahvaljujući Justinu.
Okej, zapravo nije on taj koji ga je oduzeo. To je napravila moja, katkada dosadna, mama, ali ipak mi je zbog njega oduzet.
Znate, sada kada malo bolje razmislim, sve što je pošlo po zlu ovaj mjesec je zbog njega.
Počinjem misliti da me Bog namjerno podsjeća na njega.
Maknuvši kosu koja mi je pala na lice, prekinula sam se iz misli kada sam osjetila da je papirnata loptica pogodila stranu moje glave. Namrštivši se, okrenula sam se i vidjela Carly sa smiješkom na licu. 'Koji vrag?' rekla sam, ne pustivši glasa.
'Oprosti.' Prošaptala je natrag. 'Nisam te mislila pogoditi u glavu. Gađala sam ti u ruku…' nevino je zagrizla donju usnicu.
Okrenula sam očima, zaigrano ju gledavši, prije nego što sam se nagnula i uzela lopticu od papira koja je pala na pod. Uspravivši se, odmotala sam ju, skenirajući riječi naškrabane na zgužvanom papiru.
JE LI ISITNA?
Brzo sam ju pogledala, zbunjena. Uzela sam olovku, škrabajući odgovor u kojem je pisalo na što misli, prije nego što sam opet zgužvala papir i bacila ga natrag njoj.
Uhvativši ju rukama, odmotala je, pročitala, napisala odgovor i ponovno ju bacila meni.
Kada sam ponovno otvorila, počela sam čitati njezin odgovor.
DA POZNAJEŠ DANGERA?
Osjećala sam kako me guši dok sam čitala te tri riječi, ali sam se trudila da to ne pokažem na licu. Zadnje što sam htjela je da odam nešto.
Napisala sam joj odgovor u kojem je pisalo da ne znam o čemu govori, prije nego što sam se počela pretvarati da sam zainteresirana za ono što nam je gospođa Longo pisala na ploču.
Čula sam lagan udarac uz stol i nisam si mogla pomoći da u sebi ne zastenjem. Sagnula sam se, otvorivši onu lopticu, prije nego što sam ju otvorila.
NEMOJ SE PRAVITI BLESAVA, KELSEY. ZNAŠ O ČEMU GOVORIM.
Okrenula sam se prema njoj, mašući rukom kako bih uhvatila njezinu pozornost. Kada sam dobila njezinu pozornost, pokazivala sam prema zgužvanom papiru u mojoj ruci, prije no što sam joj 'bez glasa' rekla da stvarno nisam imala pojma o čemu govori.
Okrenula je očima, pogledavši me strogim pogledom. Taman kada je htjela otvoriti usta kako bi mi nešto rekla, gospođa Longo ju je prekinula.
'Postoji li nešto što bi vas dvije htjele podijeliti s cijelim razredom?' okrenula sam se i vidjela kako stoji tamo, napućenih usana streljala je pogledom.
'Ne.' Naslonila sam se.
'Oprostite.' Carly se ispričala, odmahujući rukom.
Lagano sam se zahihotala, tresući glavom. Ona je uvijek bila ta koja nije marila što drugi misle.
Ostatak sata smo bile tihe, nismo htjele izazivati gospođu Longo, jer smo obje znale, koliko god nas je iritirala, da smo mogle dobiti kaznu, a to je zadnje što mi je trebalo danas.
Kada je zvono zazvonilo, zapjevala sam aleluja u glavi i ustala. Nisam mogla dočekati da ručam i ubacim nešto hrane u svoj sistem. Gladna sam k'o vrag. Bacajući bilježnicu u torbu, jurnula sam kroz vrata, a tamo me Carly zaustavila.
Nikada neće pustiti ovo.
