/Justin's P.O.V./
Cijela vožnja ka mojoj kući je bila potpuno tiha. John je držao jezik za zubima, gledajući ispred sebe, a Kelsey je gledala van, lagano tresući glavom od hladnog zraka jer je bila samo u grudnjaku ispod jakne.
Stisnuo sam zube. Pomisao da je Luke stavio svoje ruke na nju me gurala preko ruba.
Nisam ju trebao pustiti da uđe u auto.
Nisam ju trebao izazivati da postane tako ljuta.
Jednostavno sam joj trebao reći istinu o Jen.
Stisnuo sam volan još jače, unatoč svoj boli koja mi je zračila kroz tijelo. Možda sam pretukao Lukea do srži, ali i on je meni nanio štete.
John me pogledao tužnim pogledom.
Samo sam odmahnuo glavom, pokušavajući da se ne zapalim previše.
Sve o čemu sam mogao razmišljati je o ubijanju tog gada; da plati svu bol koju je nanio Kelsey i kako sam ga mogao ubiti, ali nisam. Ne kada Kelsey preklinjala da to ne napravim. Da je to bio uobičajen trenutak, bilo bi drugo, ali večeras…bilo je drugačije. Ona je bila preplašena, bez majice, u modricama, porezana, očajno je htjela otići i nisam ju htio uznemiriti još više.
Skrenuvši na uglu, trebalo mi je još nekoliko minuta, prije no što sam počeo brzo voziti po cesti, koja je vodila do kuće, i zaustavio auto. Naslonio sam se u sjedalu, puštajući glavu da slobodno padne na naslon za glavu.
Lagano zujanje auta je bio jedni zvuk koji se čuo.
John me pogledao još jednom, prije no što je kimnuo glavom i potapšao me po ramenu. Otvorio je vrata te ih zalupio za sobom, prije no što je nestao u tami.
Držao sam jezik za zubima, ne znajući što da kažem u ovom trenutku.
Samo sam htio zatvoriti oči i nestati zauvijek. Možda bi tako sve ponovno bilo normalno i Kelsey bi bila nepovrijeđena.
Nakon nekoliko minuta, odlučio sam da bi bilo najbolje da kažem nešto, bilo što, samo da izbjegnemo tišinu. 'Želiš li ići kući ili?'
Čekao sam odgovor, lupkajući prstima o naslon za ruke.
'Ne.' Kelsey je lagano promrmljala. 'Ne želim da me roditelji vide ovakvu…' prošaptala je.
Kimnuo sam glavom, nagnuvši se i izvadivši ključ iz kontakt bravice. Otvorivši vrata auta, izašao sam i zalupio ih, prije no što sam došao s Kelseyine strane. Otvorivši vrata, nagnuo sam se prema Kelsey. Nježno sam je pomilovao po obrazu, prije no što sam zavukao ruke ispod njenih nogu i oko struka te ju podignuo. Zatvorivši vrata bokom, počeo sam hodati po stazi koja je vodila do ulaznih vrata.
Nasreću, već su bila malo otvorena. Otvorivši ih još više nogom, ušetao sam u kuću te se popeo uz stepenice, čak i ne mareći jesu li dečki ovdje ili ne.
Skrenuvši niz hodnik, otvorio sam vrata svoje sobe, prije no što sam ušao unutra i stavio Kelsey na svoj krevet. Pogledao sam u nju, prije no što sam uzdahnuo i udaljio se prema vratima te ih tiho zatvorio.
/Kelsey's P.O.V./
Gledala sam kako Justin zatvara vrata svoje sobe, ostavljajući nas zajedno, same. Progutala sam knedlu, oblizavši usne.
Cijelo me tijelo boljelo, a po glavi mi je beskrajno tutnjala glavobolja.
Večeras je bilo nešto što nisam mogla opisati, čak i da sam pokušala. Osjećala sam kao da je sve ovo dio neke sapunice ili nešto.
Jednostavno nisam mogla vjerovati da mi se sve to dogodilo, ali bila sam sretna da je gotovo.
Sve što sam htjela bilo je istuširati se i zaboraviti da se ovo ikada dogodilo.
Podignula sam pogled u trenutku kada sam čula geganje prema meni. Zagrizla sam usnu, ne znajući što reći ili napraviti. Uzdišući u sebi, počela sam trljati palac o palac, izbjegavajući Justinov pogled.
Krevet se pomaknuo zbog težine koja je upravo stavljena na njega. 'Želiš li se otuširati?' čula sam Justina kako je nježno promrmljao.
Pogledala sam ga, kimnuvši glavom. 'Da, molim te.'
Još jednom je ustao, prišavši mi, uzeo me u naručje drugi put večeras, prije no što se zaputio prema kupaonici.
Spustivši me na ormarić uz umivaonik, duboko sam uzdahnula, držeći ga za ramena kako bih se uravnotežila, prije no što sam ga pustila.
Justin me na trenutak pogledao u oči, prije no što se okrenuo od mene i krenuo prema tušu. Odvrnuo je vodu te napunio kadu toplom vodom.
Zagrizla sam usnicu, gledajući kako je prstom provjeravao temperaturu vode, dok mi je bio leđima okrenut.
Kada je sve bilo spremno, Justin mi je prišao. 'Okej, kada je spremna. Hoćeš li biti u redu sama ili trebaš pomoć?' oblizao je usne, gledajući me u oči još jednom.
Ne znam što je to bilo, ali nešto je bilo u načinu na koji me gledao. Od tog pogleda mi je trbuh preskakao.
Lagano sam odmahnula glavom. 'Ne, u redu je.'
Kimnuo je. 'Zovi me ako trebaš bilo što. Bit ću u sobi, okej?'
Zataknula sam pramen kose iza uha. 'Okej.'
Nagnuo se prema dolje, pritisnuvši svoje usne na moje čelo, prije no što je napustio kupaonu i tiho zatvorio vrata.
Polako sam skočila s ormarića, ne želeći se ozlijediti više nego što sam već bila. Skinula sam traperice i Justinovu jaknu. Držala sam ju na trenutak, osjećajući njezinu teksturu pod kožom.
Duboko sam uzdahnula, prije nego što sam ju odložila sa strane te sam skinula grudnjak i gaćice, unatoč boli koja je zračila kroz mene. I njih sam ostavila sa strane, također.
Ušavši u kadu, trznula sam se na iznenadni osjećaj topline, ali sam se brzo naviknula na njega te sam onda cijela sjela u kadu.
Bio je dobar osjećaj vratiti se na sigurno ponovno. U atmosferi u kojoj sam navikla, a ne u onoj u kojoj sam bila zapela na dobrih sat ili više. Također sam osjećala svježinu kada sam mogla oprati svu prljavštinu koju sam osjećala na sebi.
Uzevši malu spužvu, počela sam trljati kožu, želeći ništa više, nego zaboraviti da se večeras uopće dogodilo i Lukeove ruke i usne na sebi.
Kada sam završila s pranjem kose, ponovno sam se vratila na pranje tijela jer su večerašnji događaji stvarno utjecali na mene. Vidjevši posjekotine i modrice na svojim zapešćima, dovela sam svoje emocije na potpuno novu razinu u roku sekunde. Suze su mi zamutile sliku i sve je postajalo sve mutnije i mutnije.
Nisam čak ni skužila da sam počela u potpunosti plakati. Kada sam vidjela crvenilo po rukama i nogama od trljanja, suze su počele padati u vodu od sapunice.
Zagrizla sam usnu, želeći se utišati da me ne bi tko čuo. Zadnje što sam htjela je da mi netko upadne ovdje dok sam gola u kadi.
Počevši šmrcati, odmahnula sam glavom. Morala sam se riješiti tih misli. Morala sam zaboraviti na Lukea, Andrewa i sve što mi se noćas dogodilo.
Morala sam.
/Justin's P.O.V./
U trenutku kada sam čuo zvuk prskanja vode, opustio sam se. Naslonivši se na jastuk, nekoliko puta sam duboko uzdahnuo, želeći pročistiti um.
Kako sam mogao dopustiti da sve ode ovako daleko? Kako sam mogao dopustiti da je ozlijede? Kako sam mogao dopustiti Lukeu da stavi svoje ruke na nju?
Trebao sam brže skužiti tko ju je odveo. Trebao sam biti brži, trebao sam bistrije razmišljati. Da jesam, možda bi ju poštedio prolaženja kroz sve ono.
Ljutito sam prošao prstima kroz kosu. Kako možeš spasiti one do kojih ti je stalo kada ne možeš spasiti čak ni sebe?
Nekoliko minuta kasnije, čuo sam prigušene jecaje iz kupaonice i odmah mi je srce preskočilo.
Čekao sam trenutak da vidim hoće li se nastaviti i kada je, osjetio sam da mi se oči stežu.
Nastavio sam osluškivati, želeći da prestane.
Htio sam ući unutra i smiriti ju. Htio sam joj reći da će sve biti u redu, da će ona biti okej i da će sve ovo prestati i ponovno se vratiti u normalu.
Ali znao sam, čak i da ona uspije ne misliti o tome, uspomene, ožiljci, još uvijek će biti tu i svakodnevno je podsjećati na ono šta se dogodilo.
Nikada neće moći pobjeći od toga.
Protrljao sam oči, tresući glavom kada se jecanje pretvorilo u plač. Kelseyin zvuk je vibrirao kroz vrata i zračio u moje uši, pjevajući pjesmu koju nisam htio čuti.
Nisam bio tamo kada ju je Luke dirao. Nisam bio tamo kada ju je Luke gotovo silovao. Nisam bio tamo kada je bila prestrašena i kada me trebala. Nisam bio tamo i ne mogu si nikada oprostiti što sam ju stavio u takvu poziciju.
Osjetio sam da mi rubovi očiju gore i prije no što sam se snašao, suze su se počele nakupljati i prije no što sam ih uspio zaustaviti, spustile su mi se niz obraze.
Stisnuo sam oči, odmahujući glavom.
'Žao mi je.' Prošaptao sam nikome određenom, ali u srcu sam znao kome govorim. 'Žao mi je što te nisam mogao prije spasiti.' Zaustavio sam se, oblizujući usne. 'Ovo je sve moja krivica.'
'Ne, nije.' Čuo sam tihi glas te sam se odmah uspravio u krevetu, trljajući oči. Vidio sam Johna kako stoji na vratima koja su vodila u moju sobu.
Šutio sam, nisam bio u stanju reći išta. Prošao sam si rukama niz lice, rješavajući se dokaza da sam plakao.
'Ne moraš skrivati svoje osjećaje.' John je ušetao u sobu, zatvarajući vrata za sobom. 'Vidim ti u očima. Stalo ti je do nje i znam da te ovo ubija iznutra. Znam da te živog izjeda što ju nisi mogao prije spasiti, ali moraš shvatiti da nisi imao kontrolu nad ovim.'
Odmahnuo sam glavom. 'Trebao sam joj reći vražju istinu o Jen. Da sam joj rekao, ništa od ovog se ne bi dogodilo.' Rekao sam gorko.
John je uzdahnuo. 'Čak i da jesi, znaš da bi on pronašao drugi način da dođe do nje. Nisi super heroj, Justin. Ti si ljudsko biće, baš kao i svi ostali.'
Pogledao sam u stranu. 'Nisam je trebao pustiti da uđe u taj auto.'
'Ne.' John je rekao. 'Nisi trebao, ali što je učinjeno, učinjeno je i ne možeš to promijeniti, Justin, ali znam šta možeš napraviti.'
Progutao sam, oblizavši usne, čekao sam da nastavi.
'Možeš provjeriti da li je u redu i možeš ju tješiti, jer to je ono što joj sada treba najviše. Ne treba joj sada da se kriviš zbog ovoga. Treba nekoga da bude tu za nju, a oboje znamo da si taj netko ti.' s tim se okrenuo na petama i krenuo kroz vrata. 'Oh, i Justin?'
Pogledao sam ga.
'Možda misliš da si nepobjediv, ali svi padnemo katkada.' A onda su se vrata zatvorila, ostavljajući me samog u sobi.
