Idem u kuću ubojice/bivšeg prevaranta. Wow, to će jednog dana biti lijepo pričati mojoj djeci.
Uzdahnula sam vrpoljeći se u sjedalu. Lagala bih da kažem da nisam bila živčana.
Također bih lagala kada bih rekla da mi nije bilo neugodno kada sam dupetom 'strugala' o kožno sjedalo proizvodeći zvukove kao da prdim. (xd)
Danger se zahihotao 'Ne osjećaš se udobno?' zlobno se osmjehnuo, pogledao me na brzinu, a zatim je vratio pogled na cestu.
Osjetila sam da sam se zarumenila. 'Ne, samo... počinje mi biti muka od vožnje' lagala sam, slegnuvši ramenima
Odmahnuo je glavom 'Kako god ti kažeš, Shawty.'
Okrenula sam očima. Ovaj tip stvarno treba pomoć.
'Nemoj meni okretati očima, bitch. Zapamti,' uhvatio me za bradu okrećući moje lice prema njemu. 'u mom si autu.'
Trgnula sam se na njegov dodir. Sve što sam mogla jest kimnuti glavom.
'Dobro,'odgurnuo me, vraćajući ruku na volan.
Zagrizla sam donju usnu, tjerajući se da ne kažem nešto zbog čega bi požalila. Umjesto toga, pogledala sam kroz prozor, čekajući da budem u toplini svog kreveta. Tamo sam zapravo i trebala biti.
Konačno smo došli do njegove kuće. Parkirao je na mjesto koje je izgledalo kao garaža (xd). Nisam si mogla pomoći…usta su mi se otvorila u strahopoštovanju kada smo došli.
Moram reći, impresionirana sam. Prilično lijepo izgleda iz kuta iz kojeg sam je gledala.
Strpljivo sam se okretala čekajući da vidim što se događa te sam razmišljala kako je došlo do svega ovoga i kako se moj život ispostavio tužnim.
Ne mogu zapravo reći da sam razočarana. Mislim, vidjela sam da to dolazi. Samo nikada nisam mislila da će se ovako dogoditi.
Nakon svega čemu sam večeras mogla svjedočiti – nekome tko se napio i povraćao svuda, curama koje su plesale striptiz, parovima kako se ljube…ali ne. Ja sam svjedočila nečijem ubojstvu.
Što više razmišljam o tome, više mislim da mi se život pretvara u jednu veliku sapunjaru.
Bila sam tiha djevojka, pisala sam zadaću, slušala roditelje, bila sigurna da imam dobre ocjene i brinula se o sebi. Nisam bila previše izvan kontrole kada izađem van, sve u svemu, bila sam dobra osoba. Bila sam sramežljiva, ali nekada i brza na jeziku…
Radila sam dobre stvari. Nikada ni jednu 'lošu' stvar…sve do večeras, kad sam se iskrala i to je bio prvi put da sam napravila nešto 'ekstremno'
Sada sam bila u autu ubojice koji me vozio k sebi.
Mora da sam zadrijemala jer nisam ni primijetila da je Danger izašao iz auta, dok se vrata s moje strane nisu otvorila i ja sam zamalo pala.
Zastenjala sam.
Nasmijao se, što me natjeralo da zastenjem još glasnije. 'Uopće nije smiješno.' Govorila sam dok sam izlazila iz njegovog Range Rovera.
'Meni jest.' Slegnuo je ramenima prije no što je zalupio vrata i krenuo ispred mene.
Potajno sam okrenula očima, slijedeći ga. Zadnje što mi je trebalo jest da se izgubim i da mi se dogodi Bog zna što.
To što me ubojica odveo bilo je dovoljno da ne radim druge gluposti.
Dok sam stajala kraj njega, kopao je po džepu tražeći ključeve. Zagrizla sam donju usnu i znatiželjno promatrala da vidim što će mi se dogoditi.
Rekao je da neću umrijeti, ali što ako nije govorio istinu? Vidjela sam ga da je ubio nekoga, što znači da sam svjedočila ubojstvu. Nije da bi nešto rekla nekome, ali svejedno, tko zna vjeruju li mi?
'Hoćeš li ući ili te ja moram vući?'
'Huh?' zaprepašteno sam rekla gledajući u njega širom otvorenih očiju.
Odmahnuo je glavom. Zgrabio me za ruku, povukao unutra te zatvorio vrata za nama. Okrenuo je glavu prema meni i pogledao me.
'Slijedi me,' govorio je prema stubama
Kimnula sam.
Penjući se uz stepenice, zagrizla sam donju usnu i gledala niz sebe pazeći da me netko ne vidi u ovaj kasni sat.
Koliko je uopće sati?
'Koliko je sati?' odjednom sam upitala, to je nešto što mi se konstantno događa u ovakvim situacijama. Uvijek kažem ono što mi je u mislima, na ovaj ili onaj način.
'Petnaest do dva. Zašto?' ušetao je u sobu koja je, pretpostavljam, bila njegova.
Skoro su mi oči ispale od iznenađenja kada je to rekao. Tako sam mrtva kada dođem kući. To je, ako uopće završim kod kuće večeras.
'Onako.' Odgovorila sam
Bezbrižno je slegnuo ramenima te ušetao u sobu zatvarajući vrata za nama.
Pogledala sam uokolo. Bilo je ogromno. Imao je bračni krevet s crvenim prekrivačima, a preko toga je bila crna čipka. Zidovi su bili tamne boje, gotovo cherry smeđe. Bila sam preoduševljena da bih išta rekla.
'Sviđa ti se?' osmjehnuo se i podignuo obrvu.
Ugrizla sam unutrašnjost obraza prije no što sam kimnula 'Ovo je kao…tri moje sobe!'
Nasmijao se. 'Pa, nemoj se navikavati na ovo. Uskoro odlaziš. Samo moram uzeti par stvari.'
Kimnula sam još gledajući sobu u kojoj sam stajala.
Odjednom su se vrata otvorila i tamo je stajala neka djevojka, otprilike iste veličine kao ja, tamne crne kose koja je u kovrčama padala preko njenih ramena i plavih očiju, boje oceana.
Zaledila sam se od šoka.
Bila je prekrasna.
Kada joj je pogled pao na mene, na licu joj se stvorila grimasa u kojoj su užas i gađenje bili pomiješani.
'Što ona radi ovdje?' rekla je bezobrazno, a u glasu joj se osjetio otrov. Ubijala me pogledom.
Pokušala sam gledati okolo, ali oči su mi zapele na njezinima.
Danger se okrenuo. 'Ne započinji.' Uzviknuo je.
Podsmjehnula se i zabacila kosu iza ramena. Pogledala je u mene pa u njega pa ponovno u mene okrećući očima. Još jednom me pogledala s gađenjem, a onda se okrenula na potpeticama Louis Vutton te izašla iz sobe.
'Što je ovo bilo?'jedva sam uspjela formulirati pitanje.
Nije skidao pogled s vrata dok ona (tko god 'ona' bila) nije izašla. 'Ne brini o tome.' Zarežao je, odgurnuo me i izašao, ostavljajući me samu u pitanju što se sada dogodilo i jesam li kriva za to.
Iz onoga što sam naučila u prošlosti: Kada ljudi obično kažu 'ne brini', najvjerojatnije biste se trebali početi brinuti.
________________________________________________________________________
Želela bih da ostavite neke komentare na osnovu do sada prevedenog teksta..
Žao mi je ako ima nekih pravopisnih grešaka
