/Kelsey's P.O.V./
'Jesi li nervozna?'
Pogledala sam u Justina. Lijeva ruka mu je bila na volanu, dok mu je desna bila na mojoj ruci. Nasmiješila sam se, pomalo se hihoćući. 'Pitao si me to već milijun puta od jučer i po posljednji put, dobro sam. Mislim da bih ja tebe trebala pitati jesi li dobro. To je ustvari tvoja obitelj koju nisi vidio godinama.' Stisnula sam mu ruku.
Justin je oblizao usne, slegnuvši ramenima. 'Ako me prime natrag, prime, a ako ne, nastavit ću sa životom. Koliko god mi nedostaje moja obitelj, izdržao sam ovako dugo bez njih pa mogu i dalje. Ti si ta koja ih upoznaje po prvi put.'
Namrštila sam se. 'Ne govori to...' odmahnula sam glavom. 'Sigurna sam da si im nedostajao. Upoznavanje njih je malo stresno, ali rekao si mi da se nemam za što brinuti pa se onda neću brinuti.'
Justin je uzdahnuo. 'Šta hoćeš od mene da napravim, Kelsey? Da zamišljam da me mama i tata raširenih ruku primaju natrag, zaboravljajući ono što se desilo u prošlosti? I ti ja znamo da su male šanse da se to ikada desi.'
'Kako očekuješ da se išta dobro desi ako misliš negativno?' namrštila sam se. 'Šta sam ti rekla o tome?'
'Ja živim u stvarnosti, Kelsey, a ne u la la la zemlji u kojoj se čini da ti nekada živiš. Ovo nije bajka. Dobre stvari se ne dešavaju jer ti želiš da se dese ili jer ih zaslužuješ. Ovo je stvarni život. Pogreške su napravljene, stvari rečene i napravljene i nema povratka.'
'Još uvijek si im sin, Justin. Napravio grešku ili ne, ne mogu te prekrižiti zauvijek. Oni su te napravili.'
'Ne razumiješ, Kelsey. Ovo nije beznačajna drama tipa da sam ukrao nešto od mame ili udario tatu. Zbog mene je moja sestra ubijena.'
'Nisi ti kriv!' rekla sam u nevjerici da još uvijek to drži u glavi.
'Nije bitno, jer na kraju, ja sam čudovište u njihovim očima! Ja sam taj koji je razorio obitelj.'
'Prestani govoriti umjesto njih. 'rekla sam monotono.
'Šta?' pogledao me i vidjela sam da je bio zbunjen.
'Rekla sam da prestaneš govoriti umjesto njih. Praviš isprike za njihove optužbe iz prošlosti i govoriš kao da su ti to sve nedavno rekli. Ne znaš kako se osjećaju danas. Ne znaš jesu li ti oprostili ili su čak možda i zaboravili!' snažno sam podigla ruke u zrak (mlatnula njima, 'bacila' ih, valjd znate na šta se misli xD)
Justin je slegnuo. 'Oni su mi obitelj, Kelsey. Znam kakvi su.'
'Ali ti nisi oni. Ne znaš šta oni osobno misle o tebi ili kako se osjećaju.' Prošla sam si prstima kroz kosu. 'Samo trebaš prestati žuriti trčati pred rudo. Okej?'
Justin se činio kao da razmišlja, prije nego što je uzdahnuo, ne rekavši više ništa. Prihvatila sam tišinu kao odgovor te sam se okrenula prema naprijed.
