Bijeli kamen

Četrnaesto poglavlje

Nalazila sam se u tmini. Oko mene nije bilo ničega. Čulo se šuštanje vjetra te mi se taj zvuk prelijevao iz jednog uha u drugo. Odjednom su oko mene krenule kružiti sive sjene bez lica i figura. Glasno su se smijale. Njihov smijeh je bio vrlo sličan kreštanju. Iz sjena se razvilo ogledalo moje visine. Približila sam se. U odrazu ogledala nisam vidjela sebe, već djevojku vrlo slična lica mome. Imala je dugu plavu kosu i lijepe zelene oči. Nasmijala mi se i rekla: "Ti si ključ." 

Naglo sam se probudila. Sve se činilo kao i inače. Panično sam pogledala na sat i kad sam vidjela da je podne, izdahnula sam. Danas popodne odvija se ples. Svake godine moja škola održava jedan ples kako bismo se zabavili i opustili. Odavno sam nabavila haljinu. Bila je duga i ljubičasta haljina koja mi je lijepo isticala bokove.

Bila je tradicija da Ida i ja uvijek idemo zajedno, ali rekla mi je da me David planira pozvati na ples, stoga sam ga zadnjih par dana izbjegavala. Nisam se htjela dovesti u situaciju da ga moram odbiti. Nisam bila spremna za nove dečke.

Dogovorila sam se s Idom da me pokupi u pola šest. Naravno da je kasnila. "Evo me! Oprosti što kasnim. Ove loknice se nisu same mogle napraviti", rekla je Ida i zamahnula kosom. "Uopće nisam očekivala od tebe da kasniš", rekla sam sarkastično. Na to je okrenula očima i rekla: "Ulazi više!" Nasmijala sam se.

Došle smo na vrijeme. Dvorana je bila prekrasno uređena kao što je i svake godine. Dok sam ogledavala dvoranu u kutu kraj stola s pićima primijetila sam Gabriela, stajao je pored Tee. Bio je obučen u elegantno crno odijelo koje mu je isticalo široka ramena. I tada su njegove oči pronašle moje, izgledao je sretno što me vidi, ali opet to je bilo samo u mojoj glavi. Okrenula sam se i preda mnom se pojavio David s pićem u rukama. "Želi li mlada dama piće?"upitao je. "Baš bi mogla jedno", odgovorila sam i uzela jedno. "Gdje je Ida?" upitala sam. "Mislim da već pleše. Evo je tamo", te je pokazao na nju. Naravno da pleše što bi drugo radila. David mi je pružio ruku i upitao: "Želiš li i ti plesati?" S otpornošću sam primila njegovu ruku i otišli smo na plesni podij. Stavila sam ruke oko njegova vrata u nadi da ću se malo opustiti.

  "Što je ljepotane? Ljubomoran možda?" upita Ariana Gabriela. "Nije na meni da joj sudim. Ima pravo biti s kim želi", odgovori Gabrijel. "Tebi da ne smeta to što ruke koje su nedavno bile oko tebe sada oko nekoga drugoga. Ne vjerujem." Gabriel ju je samo pogledao poprijeko. "Na ovaj način ju ne štitiš samo to želim da znaš", rekla je Ariana i otišla k Franu.

"Idem si po piće. Želiš li ti nešto?" upitala sam Davida. "Ne treba, hvala." 

Otišla sam do stola za piće. "Izgledaš jako lijepo večeras. Haljina ti lijepo stoji", rekao je Gabriel. "Hvala", odgovorila sam ni ne pogledavši ga. "Trebamo razgovarati", rekao je. "Nemamo mi o čemu razgovarati." U trenutku kad sam planirala otići, uhvatio me za ruku. "Pusti me", rekla sam grubo, "ne želim te slušati." "Ne želiš?", upitao je hladno, "Onda dobro." Primio me čvrsto i odveo me van dvorane. 

"Pusti me! Što ti misliš tko si ti?", derala sam se. "Sad ćeš ti mene slušati. Primi me za ruku", rekao je nježno. Na to sam se samo odmaknula. Okrenuo je očima i povukao me k sebi. Bili smo opet blizu jedno drugome...

Nalazila sam se  u Gabrielovom sjećanju.

"Evo me", rekao je Gabriel, ali nije se obraćao meni. Ušao je u veliku prostoriju koja se doimala kao da nema zidova i sve je bilo bijelo. "Napokon si se odvažio doći", rekao je dubok glas koji je dopirao sa svih strana. Gabriel je uzdahnuo. "Znaš da je to što si napravio pogrešno, stoga te lijepo molim da prekineš tu vezu", nastavio je glas, "znao si od početka da se za djevojku ne smiješ vezati. I da nikad, ali nikad ne smiješ odati svoj identitet što si ti nažalost napravio." Gabriel na to ništa nije rekao. "Dajem ti dva dana da ju ostaviš, prije nego li posljedice po nas budu još veće." "Što ako to ne napravim?" upita je Gabriel. "Mislim da ćemo je se morati jednostavno rješiti." "Ne!", zaderao se Gabriel, "ja nju volim. Vrijednija mi je od bilo čega i bilo koga. Radije meni nešto napravite." "Onda mislim da znaš što ti je činiti", rekao je glas i nestao.

Opet sam se našla u stvarnosti, blizu Gabriela...