Osmo poglavlje

56 8 8
                                    

Nisam se uspjela pomaknuti. Osjetila sam trnce duž cijelog tijela te su se zadržali u nogama. Disanje i rad srca naglo mi se ubrzalo. Nesvjesno sam se počela tresti te nisam mogla prestati. Tada me uhvatio. "Erika..", rekao je Gabriel. Široko sam otvorila oči i otrgnula sam se od njega toliko jako da me zaboljelo. Okrenula sam se od njega kako ne bi vidio suzu koja mi se spustila niz obraz. "Nikada, ali nikada ti ne bih naudio", rekao je tiho. Naglo sam se okrenula i grubo rekla: "Zašto misliš da ti vjerujem?". "Ne mogu te natjerati na to, ali ako me samo saslušaš možda povjeruješ.", rekao je s uzdahom. Okrenula sam očima. 

Najednom nedaleko od nas počeli su se čuti različiti muški glasovi. Gabriel je tada spremio krila, nestala su kao da nikad ni nisu bila tamo. Naglo me povukao dolje. "Budi tiho", rekao je šaptom i stavio svoju ruku preko mojih usana. Muškarci su se toliko približili da smo ih tada uspjeli vidjeti, srećom oni nas nisu mogli. Zagledala sam se i primijetila da su to oni koji su me napali i tražili nekakav kamen. Uhvatila me panika i počela sam se tresti od straha. Tada se Gabriel približio i s leđa me obuhvatio svojim snažnim rukama. Nisam osjećala više strah, samo spokoj te sam glavu naslonila na njegova prsa. 

Probudila sam se tako naglo da sam glavom udarila u nešto čvrsto. "Jao!", uzviknula sam. "Jutro i tebi, baš ti je tvrda glava, sva me čeljust boli.", rekao je Gabriel kroz smijeh. Pogledala sam dolje i shvatila sam da me on nosi. Nalazila sam se u Gabrielovim rukama! "Pusti me dolje! Odmah!", zaderala sam se. Spustio me nježno na tlo te me prislonio uz drvo. Na njegovom licu bila je vidljiva iznimna iscrpljenost. I tada sam primijetila koliko smo si bili blizu. Njegovo koljeno dodirivalo je moje bedro, a njegova prsa bila su udaljena svega nekoliko centimetara od moga nosa. Mirisao je predivno. Njegove lijepe muževne ruke nalazile su mi se tik do glave. Spustio je glavu i osjetila sam njegov topao dah na svom licu. 

Pogledom je pratio lijepe linije njezina lica. Na njoj je sve bilo savršeno, ona je bila savršena. Kada mu se pogled susreo s njezinim, u očima joj je vidio dozu straha, a nije želio da ga se boji. Znao je da joj nikad ne bi naudio. Imao je žestok poriv zagrliti ju i otjerati sav strah iz njezinih očiju, ali nije mogao. Tada se odmaknuo od nje.

Dok se odmicao od mene osjetila sam razočarenje. Nisam se htjela tako osjećati, mislila sam da ga poznajem, ali sada ni u šta nisam više sigurna. Jedino što sam uspjela izgovoriti bilo je: "Hoćemo li se vratiti? Kod tebe su ostale neke moje stvari." Okrenuo se te sam mu uspjela vidjeti lagani osmijeh na licu kad je ponovno ugledao svoju odjeću na meni, zbog toga sam pocrvenila.

Kad smo stigli u njegov stan, brzo sam uzela vrećicu sa haljinom kako bi što prije otišla od tamo. Sjeo je na kauč. "Odvest ću te ja kući, ali molim te saslušaj. Nakon toga ne moraš nikad više sa mnom pričati." Htjela sam ići kući i ne slušati ga, ali znala sam da ako je poslušam moja savjest će me raskomadati. Sjela sam pored njega i kimnula glavom. Započeo je. "Ovo ti govorim jer mi je stvarno stalo do tebe. Zar misliš da sam uopće mogao zamisliti da ću se zaljubiti u čovjeka." Pogledao je u pod i tiho se nasmiješio. On se u mene zaljubio, pomislila sam zbunjeno. "Mi anđeli dobili smo jedan zadatak važan po čovječanstvo. Trebali smo pronaći jedan kamen." Pogledala sam ga, "Kamen?". "Da", rekao je. "I spletom okolnosti taj kamen je u tvom vlasništvu. Nalazi se na tvojoj ogrlici". Brzo sam primila ogrlicu. "Taj bijeli kamen", nastavio je, "on je važan za održavanje ravnoteže između dobra i zla, ali ako dođe u krive ruke..." i tu je zastao. "Jesu li me zato napali? I to su bili oni danas?", upitala sam. "Da, to su demoni". "I još nešto. Kako sam zaspala onako danas?" Gabriel je uzdahnuo. "Kad sam te vidio koliko se treseš, umirio sam te, imam tu sposobnost. Nisam te ni htio ni mogao gledati takvu". Nakon toga nastala je potpuna tišina koja je trajala nekoliko minuta.

"Uvijek me sve možeš pitati i ja ću ti iskreno odgovoriti", Gabriel je rekao tiho.

Bijeli kamenDonde viven las historias. Descúbrelo ahora