Bijeli kamen

Šesnaesto poglavlje

Nismo bili sami. Gabriel je odmah zaštitnički stao ispred mene. Izraz njegova lica naglo je prešao iz sretnog u ljutog. Iz njegovih očiju prštila je mržnja, što me i zastrašilo. "Ne približavajte se!", zaderao se Gabriel. Ispred nas su se nalazila četvorica muškaraca. Prepoznala sam jednog od njih, onog glavnog okruženog zaštitarima, to je bio muškarac iz Gabrielovog sjećanja. Odjednom su zaštitari krenuli prema nama, dvojica su nasrnula na Gabriela dok je jedan krenuo prema meni. Čvrsto me primio i kada sam počela vrištati opalio mi je šamar. Udarac njegove ruke bio je toliko jak da me srušio na koljena. Kada sam pogledala u smjeru Gabriela tukao se sa zaštitarima. Iz njega je prštila ljutnja i kada me primjetio na podu izgubio je kontrolu. Zaletio se u zaštitara koji me je udario i primio ga je za vrat, ali ubrzo je bio nadjačan. "Dragi moj Gabriele", javio se glavni, "mislio sam da si pametan. Barem se tako govori o tebi. Snažan anđeo koji nema strahova, ali čini mi se da to više nije istina. Rekao sam ti što slijedi ako se ne makneš od nje." "Ne prilazi joj!", vrištao je Gabriel. "A je li?", upitao je glavni. Odjednom se pojavilo još zaštitara koji su opkolili Gabriela. Počeli su ga tući sa svih strana dok više nije mogao podnijeti bol te je pao na pod. "Nee! Stanite!", vrištala sam, "Što želite od nas?" "Od njega više ništa. Nije bio sposoban odraditi svoj dio plana kako treba." "Kakav plan?", upitala sam. "Mislio sam da ti je sve rekao, ali kad već nije ja ću." "Nemoj...", umorno je govorio Gabriel. "A pa nisi valjda mislio održavati vezu na lažima." Stajala sam zaprepašteno čekajući da nastavi govoriti. Glavni je nastavio: "Gabriel radi za mene. Njegov je zadatak bio zavesti te i oduzeti ti taj kamen oko vrata." Nisam mogla vjerovati. Okrenula sam se prema Gabrielu i pogledala sam ga očima punih suza. "Je li to istina?", zaletila sam se prema njemu. "Da, ali sam se na kraju stvarno zaljubio u tebe." "Šuti! Cijelo ovo vrijeme si tu zbog kamena. To je jedino što vam je bitno." "To nije istina i ti to jako dobro znaš", ozbiljno je rekao Gabriel. "Da te bar nikad nisam upoznala!", zaderala sam mu se u lice. Niz Gabrielov obraz spustila se suza. "Shvati djevojčice, ovo se sve može završiti samo ako mi predaš kamen", nastavio je glavni. "Dosta je bilo! Ako ja ne mogu imati ogrlicu, neće ju imati nitko." Otkopčala sam ogrlicu i svom sam snagom bacila ju u zid. Kamen se razbio u tisuću komadića. "Ne!", vikao je glavni. Nasrnuo je na mene i čvrsto me primio za vrat. Počeo me gušiti. Odjednom se pored nas pojavio Gabriel te ga je skinuo sa mene. Nakon toga Gabriel je došao do mene dok sam ja prikupljala sav mogući zrak oko sebe. "Bit ćemo dobro. Obećajem ti." "Nema više nas", rekla sam tiho. "Gabriele makni se od nje, znaš što slijedi." Gabriel se ustao i otišao je do njega te mu je nešto rekao na uho nakon čega su svi osim njega izašli van iz prostorije. Gabriel je ponovno sjeo kraj mene. "Kada sam saznao što trebam učiniti nisam imao pojma o kome se radi. Kada sam te prvi put ugledao osjetio sam takvu povezanost s tobom kakvu nikad dosad nisam osjetio. Stvarno sam se borio protiv sebe na svakakve načine da to ne prijeđe u zaljubljenost, ali nisam uspio i to je sad prešlo u ljubav. Htio sam te sačuvati od njih i zato ti nisam ništa rekao. Želim samo da znaš da ću te uvijek štititi makar ti to ne bi htjela ili me nećeš znati.", zastao je. "Kako misliš neću te znati?", upitala sam zbunjeno. Nastavio je: "Želim da još znaš da te volim i to se nikada neće promijeniti." Zbunjeno sam ga gledala i kad sam ga krenula upitati još nešto rukom mi je prešao preko očiju i onesvijestila sam se.