Bijeli kamen

Deseto poglavlje

Krenula sam za njim, nisam smjela dopustiti da pomisli da se meni na bilo koji način sviđa David. Zato što mi se ne sviđa on, već Gabriel. Bio je to prvi put da sam si to zapravo priznala i osjetila sam olakšanje. Bio je mrkli mrak i nisam znala gdje mi je mobitel. Tada se iza mene pojavio David i rekao: "Ovdje ti je mobitel.", uzela sam mu ga. "Erika, stvarno mi je žao zbog onoga što se dogodilo večeras, pijan sam i ...". Tu sam ga prekinula i rekla: "I ja sam na neki način kriva, nisam ti trebala dati povoda za takvo što, ne brini opraštam ti, ali sada stvarno moram ići. Bok". Okrenula sam se, pozvala taksi i kada je stigao, otišla.

Došla sam do vrata Gabrielovog stana te sam pokucala, ali odgovora nije bilo. Pokucala sam još jednom, snažnije, no ni tada nije bilo odgovora. Taman u trenutku kada sam planirala otići, otvorio je vrata. Zagledala sam se u njega. Na sebi je imao običnu bijelu majicu, ali bila mu je lijepo pripijena uz tijelo i na taj način isticala mu figuru. Kosa mu je bila mokra i u ruci je držao ručnik, tako da sam pretpostavila da se upravo otuširao. Gledao me dosta zbunjeno i čak možda tužno pa sam odlučila probiti led "Hej,...", promucala sam, "Nadam se da ne smetam". Pogled mi je tada naglo pao s njegova lica na prsa. "Ne smetaš, anđele.", odgovorio je i tada sam ga odmah pogledala u oči. "Ponovi što si rekao?". "Ne smetaš", ponovio je te se okrenuo i ušao u stan ostavivši vrata za sobom otvorena da mogu ući. Potrčala sam za njim, primila sam ga za ruku i naglo povukla. Našli smo se okrenuti licem u lice jedno prema drugome. U tom trenutku odlučila sam ga poljubiti. Kad sam shvatila kakvu sam ishitrenu odluku napravila odmaknula sam se i tiho  izustila: "Oprosti, nisam trebala doći, ionako je sve što danas radim iznimno glupo. Bolje da pođem.". I u trenutku kada sam se planirala okrenuti i otići, primio me. "Mislim da je sada moj red", rekao je i strastveno me poljubio. Osjetila sam trnce i žarenja duž cijelog svog tijela, to mi je bilo u potpunosti nepoznato, ali svidjelo mi se. Priljubljena uz njega osjećala sam se sigurnom i zaštićenom. Čak sam za promjenu bila iznimno sretna. Odvojili smo usne te smo oboje vidno bili ostali bez zraka. Naslonio je svoje čelo na moje i dragao me rukom po leđima. "Ne znaš koliko si me usrećila sada", tiho je rekao. Zagrlila sam ga čvrsto znajući da ću upravo upropastiti ovaj predivan trenutak, ali to je bilo jače od mene. "Gabriel..., gladna sam. Ovo je bilo previše uzbuđenja za mene." Na to se glasno nasmijao i retorički upitao: "Što ću ja s tobom?" te me poljubio u zatiljak. Dok smo večerali stvorila mi se želja priupitati ga nešto. "Gabriel, jel misliš da bi ovaj kamen bio sigurniji kod tebe?", upitala sam. "Ne, mislim da je siguran kod tebe. Vjerujem ti." Na njegove riječi sam se zarumenila i upitala: "Jesi si stvarno zaljubljen u mene? Mislim ti si anđeo. Zašto bi se tebi svidio netko kao ja?". "Nitko ne određuje u koga će se zaljubiti, pretpostavljam da smo si bili suđeni s obzirom da su nas okolnosti spojile.", nasmijao se i ustao. Stavio mi je ruke ruke na ramena. "Želiš li vidjeti nešto?", upitao je. Kimnula sam i tada sam se najednom pojavila u potpuno drugoj dimenziji. Oko mene sve je bilo u zlatnim i srebrnim tonovima. Ujedno se duž cijele prostorije čulo predivno pjevanje te sam počela hodati u njegovom smjeru. Tada sam naletjela na njega, Gabriela. Odjednom se sve zacrnilo i kada se opet upalilo svjetlo Gabriel je bio ozljeđen. Imao je zabijenu strijelu u leđa. Pohitala sam njemu, ali kao da me u tom trenutku nešto isisalo od tuda.

Najednom ponovno sam se našla u Gabrielovom stanu. "Kako je bilo?", upitao je. "Ti..., ti si dobro" te sam mu se bacila u zagrljaj. "Naravno da sam dobro". "Vidjela sam da si ozljeđen", rekla sam uspaničeno. "Dobro sam, anđele. Pokazao sam ti dio svoje prošlosti. Sad si vidjela da i mi prolazimo kroz teške stvari, nije sve uvijek savršeno." Čvrsto sam ga zagrlila i nisam ga puštala. U njegovim rukama sam i zaspala.

Ujutro kad sam se probudila, primijetila sam da se više ne nalazim u Gabrielovom stanu. Bila sam u svojoj sobi. 

Je li sve što se dogodilo jučer bio san?