Bijeli kamen

Drugo poglavlje

Probudila sam se nekoliko sati kasnije, već je pao mrak. Pogledala sam na mobitel i vidjela mnogo propuštenih poziva i poruka od majke i Ide, stoga sam im napisala da sam dobro i da ću uskoro doći kući. Oko mene sve je bilo mračno, osim jedne lampe koja je treperila. Ustala sam i krenula hodati. Koračajući kroz tamnu šumu, odjednom sam ugledala svjetlost. Žarka svjetlost pobudila je u meni osjećaj spokoja, ali istovremeno i nemira. Dugo sam gledala u nju i odjednom je moja ruka instinktivno posegnula prema njoj kako bi ju dodirnula, ali svjetlost je tada počela nestajati, postajala je sve slabija i slabija. Našla sam se ponovno u tami te sam brzo krenula kući, razmišljajući kako sam tu svjetlost već vidjela, u snu. Kada sam se vratila kući odmah sam zaspala. Ujutro kao i inače, otišla sam u školu, sjela pored Ide i čekala početak sata. Za razliku od prijašnjih dana, profesor je ušao u razred s tri nama nepoznata učenika. "Ovo su novi učenici koji će nam se pridružiti ove školske godine.", rekao je profesor. Ispred nas stajala su dva dečka i jedna djevojka. Djevojka je imala dugu plavu kosu, bila je vitke građe i odmah je zaokupila pažnju ostalih mladića u razredu. "Ja sam Ariana, a ovo je Fran", odjednom je rekla. Fran je imao smeđu kosu i bio je dosta visok. Ariana je zatim rekla: "Ovo je Gabriel". U tom se trenutku moj pogled preusmjerio u Gabriela, bio je visok i iznimno lijepe građe, a njegova plava kosa bila je lijepo počešljana. Nisam ni primijetila da zurim u njega sve dok moj pogled nije pronašao njegov. Tada sam vidjela kako i on mene gleda, no tada me dotaknula Ida i skrenula sam pogled. Imala sam osjećaj da smo se gledali satima, a ne samo par sekundi. Njegove tamne oči kao da su me privlačile k sebi, takvo što nisam još bila doživjela.

Na ručku Ida je pričala o novim dečkima. "Ajme, samo mi je još ovo trebalo, još novih mladića. Zar David nije bio dovoljan? Kako ću se sada odlučiti? Priznaj da ovima ne možeš odoljeti.", rekla je Ida široko se nasmiješivši. "Ne znam, nisam ih baš promatrala", rekla sam. "Ma daj, vidjela sam ja koga si ti gledala, mislim da bi bili lijep par. Ajde odvest ću te kući.", rekla je Ida na što sam okrenula očima i krenula prema autu. Tijekom cijele vožnje su pjevale, a kada su došle pred Erikinu kuću, ušle su pogledati film. Ida je odmah naručila pizzu i upalila televiziju, a Erika je donijela sokove. Nakon par sati Ida je otišla kući te se Erika odlučila otuširati. Čim je izašla iz tuša na mobitel joj je došla poruka od Ide. "Hitno pogledaj mail, hitno!", pisalo je. Mail je glasio:

Dragi učenici,

znam da je kasno, ali htio sam vas obavijestiti o nadolazećem zadatku, nije ništa strašno. Razmišljao sam, pošto smo dobili mnogo novih učenika ove godine, da napravimo nešto kako bi se što bolje i brže upoznali. Zato sam vas podijelio u parove, popis se nalazi u privitku ispod. Cilj zadatka je upoznavanje, stoga ćete napisati sastavak o svom paru, što ta osoba voli raditi, gdje provodi vrijeme...

Uživajte u ostatku večeri,

Vaš profesor  

Odmah sam otvorila privitak i pronašla svoje ime pored Gabrielovog. Osjetila sam trnce po cijelom tijelu. Tada je zazvonio telefon, bila je to Ida. "Erikaa, radiš s Gabrielom", rekla je Ida pjevajući te je dodala "Kao da sam vas ja sparila". "S kim si ti?", upitala je Erika. "A si Arianom, iako bi mi bilo draže raditi s tobom". Na to sam se odmah nasmijala znajući da se znamo od vrtića. Nakon dugog poziva, legnula sam na krevet i zaspala.

Idući dan stajala sam u hodniku škole. Čekala sam Gabriela kako bi mu se uopće predstavila jer sam sumnjala da zna tko sam, možda me jedino zapamtio jer sam buljila u njega. Tada je ušao u školu, ali bio je s Arianom. Činili su se jako bliski, stoga sam odmah postala nervoznija. U glavi sam počela vrtjeti scenarije kako mu je ona vjerojatno cura. Ona je predivna i potpuno si pristaju, a ja... I tada je zvonilo, stoga sam se okrenula i otišla u učionicu.