Bijeli kamen

Šesto poglavlje

Napokon je došao i taj dan, bila je subota. Odlučila sam otići s Idom na sladoled jer imam osjećaj da je toliko vremena prošlo otkad smo zadnji put razgovarale. Kada smo došle, Ida je uzela sladoled od jagode, a ja od vanilije. Cijelo vrijeme Ida se sumnjivo smiješila, stoga sam upitala: "Šta ti je? Cijelo se vrijeme smiješ...". "Znaš da ja tebi sve govorim pa ću i ovo. Imam dečka!", rekla je Ida. Na to ostala sam u šoku i sigurno se prvih pola minute nisam pomicala, ali nakon toga sam joj skočila u zagrljaj. "Ajmee, čestitam! Tko je sretnik?". Bila sam toliko sretna zbog nje. "Pa sjećaš se one večere na koju smo išle s dečkima... Nakon nje sam se zbližila s Karlom i sad smo zajedno." Zagrlila sam ju još jače i rekla: "To moramo proslaviti... večeras?". "Zapravo imamo planove za večeras...". "Imamo?", upitala sam zbunjeno. "Idemo s Karlom i Davidom u jedan klub u blizini". "Znaš da ne volim klubove", namrštila sam se. "Ajde, bit će zabavno!"

Bilo je sedam sati navečer i bilo je vrijeme da se krenem spremati. Nije mi se išlo, ne volim glasna mjesta, a još manje volim gužvu koju će vjerojatno biti nemoguće zaobići. Obukla sam dugu crvenu haljinu koja je sakrivala tenisice na mojim nogama. U štiklama nisam nikada mogla izdržati više od jednog sata. Kosu sam samo raspustila. Pogledala sam kroz prozor te sam vidjela kako je upravo Ida parkira ispred, stoga je to bio signal da trebam sići. "Opaa, tko se to sredio!", rekla je Ida čim sam ušla u auto. "Nije to ništa", uzvratila sam posramljeno. "E, pa ako je to ništa, jedva čekam vidjet svašta...". Klub nije bio daleko, tako da smo se vozile svega dvadeset minuta. Kada smo došle ispred kluba Ida se zaderala:"Spremna?", na što sam ja sam nesigurno kimnula glavom. Unutra je bilo previše ljudi, jarka svjetla su me pekla za oči te mi je trebala koja minuta da se priviknem. "Došle ste!", rekao je David. Ida je poskočila Karlu u zagrljaj, čime mi je postalo neugodno, a po Davidovu izrazu lica i njemu je bilo. "Želiš da odemo malo do šanka? Da pustimo njih nasamo...", upitao je. Kimnula sam glavom, javila Idi te smo otišli. "Ja ću votku, što ćeš ti?", upitao je David. "Isto", rekla sam.  U tom trenutku je mene uhvatila panika, znajući da ne podnosim dobro alkohol. "I kako si?", upitao je David. "Dobro, baš mi je drago zbog njih". "Da, i ja sam se iznenadio kad sam čuo, Karlu se ne sviđaju cure tako lako. I izgledaš savršeno večeras." Na to sam se zacrvenila i otpila sam gutljaj. "Inače ne izgledam dobro?", upitala sam i vidjevši da mu je krivo nasmijala sam se i rekla:"Šalim se! Opusti se...". Primila sam čašu i sve sam naglo popila zaboravivši da je alkohol. "Opa! Baš si faca", rekao je David, "Idem samo smo kupaonice". Na šanku sam ostala sam i odjednom mi se javila želja da nazovem Gabriela. Uzela sam mobitel i pritisnula zovi. Alkohol me već udario u glavu da nisam znala ni što ću mu reći. "Molim?", javio se. "Hejj!", zaderala sam se. "Gdje si?, upitao je zabrinuto. "U klubu!". "Dobro, znam gdje si, ovdje postoji samo jedan klub, dolazim." Nakon čega je prekinuo poziv. Otišla sam plesati i odjednom se iza mene pojavio visoki mladić. "Smijem li ti se pridružiti...." te je stavio ruku na moja leđa. "Možda kasnije", odgovorila sam kako bi si dala vremena za pobjeći, ali tada mi se počelo vrtjeti. Mladić mi se približio bliže te me povukao sebi. Krenuo me odvoditi nekamo, a nisam imala snage oduprijeti mu se. Izveo me van i stavio uza zid, krenuo me dirati po licu i govoriti svakakve odvratne stvari. "Miči ruke s nje", zaderao se netko u daljini, bio je to Gabriel. Udario je mladića koji me držao te mu je zaprijetio da me se kloni. Toliko mi je postalo muka da sam se sjela na pod i počela sam duboko udisati. "Jesi dobro? Dođi.", upitao je Gabriel te mi je pružio ruku da se ustanem. "Nisam baš, povraća mi se". Primio me za ruku i odveo me malo iza kluba, zatim je stao iza mene. Jednom rukom je primio moju kosu kako mi ne bi padala na lice, a drugom rukom me držao za rame kako ne bi pala. "Ako ćeš povraćati, napravi to sada. Nitko te ne gleda, a ja ću te držati", rekao je tiho. Bio je toliko nježan da mi je bilo stvarno krivo.

Odjednom se sve zacrnilo.