The Neighbor -by JelenaaStyles

- 23 -

Chapter 23 - An accident

Madison Richmond

"Tyler, znam da si zabrinut, ali moraš usporiti ako ne želiš da spadnem sa ovog motora!" Derem se u panici jer vozi prebrzo i presjeca krivine. "Ali ne razumiješ, moramo ga naći prije njih!" Uzvraća istim tonom. "Prije koga?" Zabrinuto upitam. "Prije mafije." Od šoka mi se zavrti u glavi. Zažmirim i jače stegnem Tylerov struk da ne spadnem s motora. "Jesi dobro?" Upita me, dok se meni mota po glavi ono što sam čula i vidjela:

"Bryan Holt, izađite iz kuće sa rukama podignutim u zrak, u suprotnom ćemo upotrijebiti silu da dođemo do Vas!" 
Zagrizem jezik da ne vrisnem i sklonim se sa prozora dok mu stavljaju lisice.

"Bila sam jedna od njegovih žrtava i zato ne želim da ti budeš sljedeća. On nema srca Mad. Ne umije da voli. Samo se poigrava sa tobom, kao što se poigravao sa mnom i kao što će se poigravati sa svakom sljedećom. Žao mi je, ali tako je."

"Kako to misliš vidjela si Rachel sa Meredith i ostalima?" Clarissa mi se gotovo nasmije u lice. "Rachel?" Stavi dlan u ravni sa stolom. "Ona Rachel što je manja od ovog stola, što se skuplja uz njega kad god se Meredith pojavi?" Opet se nasmije. "Pa ti si luda."

Zbog rasvjete mogu uočiti veliku tetovažu sidra na njegovoj lijevoj ruci koju pruža Bryanu.

"Zašto si mi je kupio, a nisi me tada još ni znao?" znatiželjno ga upitam. Nasmije se dok me slatko gleda. "Jer si mi se sviđala, pa sam htio da glumim tajnog obožavatelja, ali prestao sam sa tim čim sam te osvojio," namigne mi i nastavi mi ljubiti vrat. "Ali prestao sam sa tim."

"Slušajte me dobro, radiću svoj dio posla, a vi se klonite Madison."

Uđem u kafić i ugledam dosta motorista za šankom. Starijih i mlađih. Ispred njih je pivo, a svi na sebi nose crne kožne jakne sa inicijalima "T.D." koja se nalaze u vatri.

"Ne, ne baš toliko ekstremno, ali moraćeš mi vjerovati. I izbjegavati Meredith i Brandon-a pod svaku cijenu." Namrštim se. "Ali-" "Molim te Mad, obećaj mi." Uzdahnem. "Obećavam."

Otvorim oči kada shvatim da smo stali. Siđem sa motora i ugledam meni nepoznato mjesto u šumi.

Reci fino 'Nalazim se usred nedođije, glupa sam i neko će me ovdje silovati, ubiti i zakopati', pa da nastavimo dalje.

"Tyler, možeš li mi reći šta radimo ovdje?" Govorim dok gledam prema maloj drvenoj kućici koja se iz daljine i ne primjeti od tolikog drveća okolo.

"S obzirom da se ne javlja na telefon, molim boga da je ovdje. Ovo je mjesto za koje znamo samo nas dvojica, a sada i ti." Izgovori to upozoravajućim glasom i požuri prema vratima.

Potrčim za njim.

"Bryan, ja sam! Otvori!" Pokuca tri puta.

Iz nekog razloga izgubim glas jer spoznaja da on nije ovdje - šta to može značiti? Gdje bi bio? Ko bi ga ubio/oteo? Ništa mi nije jasno.

Trgnem se. "Bryan, otvaraj ili se kunem da ću razvaliti ova vrata!"

"Nema potrebe, imam ključeve, ali ako je zaspao, a mi samo banemo unutra i probudimo ga može nas upucati kad se trgne iz sna, a to ne želimo."

"O, pobogu", prođem prstima kroz kosu. "I šta sad?"

Pogleda me. "Viči malo glasnije, vjerovatno znaš i sama da se taj ne diže lako iz kreveta."