The Neighbor -by JelenaaStyles

- 18 -

Chapter 18 - Prisoner

Istog momenta kada uđem u kuću, popnem se uz stepenice, uđem u kupatilo i napravim sebi kupku.

Dok gledam mjehuriće kako se stvaraju u kadi, jedan iza drugog, prisjetim se djetinjstva.

Zašto su se moji vratili u Rosewood samo da bi vrlo često morali ići u LA zbog posla?

Znam da su stariji i da žele živjeti u mirnom okruženju, da im je dosta buke i gužve, ali i ja tu ispaštam.

S druge strane, nikada ne bih upoznala Bryana.

Mudro zboriš.

Skinem odjeću sa sebe i legnem u kadu. Čim mi voda potopi tijelo, uzdahnem zadovoljno.

Svaki mišić mi se opusti i imam osjećaj kao da ću zaspati svakog trenutka.

Ali se ipak sjetim da to nije dobra ideja jer će se voda ohladiti, a ja ću se prehladiti.

Još jedna pametna iz tvojih usta.

Hvala.

Vrlo sam iznenađen.

Ijao, baš mi je drago.

Okupam se i omotam tijelo peškirom, te i kosu. Uzdahnem kada vidim svoj umoran izlaz lica u ogledalu, ali ipak sjaj u očima od sreće što ću sutra vidjeti Bryana.

Obučem pidžamu, osušim kosu i odlučim pronaći neki film pred spavanje.

Romantika?

Ne.

Komedija?

Hmm... ma ne.

Horor?

Ou da.

Samo da sam znala, ne bih se odlučila za takav žanr...

*Pola sata kasnije*

Dok gledam jedan od novijih, strašnijih horor filmova, prekrivena pokrivačem do brade, jedući kokice i proklinjući samu sebe što sam izabrala baš ovaj film, iznenada mi se mobitel oglasi. Stiglo je obavještenje da sam dobila poruku.

Odskočim od kreveta i u procesu prospem pola zdjele kokica na sebe.

Glasno opsujem, a zatim začujem glasno smijanje koje dopire od prozora moje sobe dok gledam u poruku od Bryana koja glasi: 

Nemoj se prepasti, sad ću ti lagano pokucati na prozor.

E pa divno. Prepala sam se i običnog zvuka mobitela koliko sam se zabuljila u film, a kamoli da sam još čula da mi neko kuca na prozor.

Uzdahnem i stavim ruku na srce. Pogledam prema prozoru i upitam se zašto kog đavola nisam navukla mračne zastore?

Kako god, ugledam nasmješenog Bryana i zaboravim na sve.