The Neighbor -by JelenaaStyles

- 10 -

(A/N; Okej ljudi ovo je baaaš dugačak nastavak i imaćete šta zanimljivo pročitati haha tako da očekujem usputne komentare i ŠOK komentare. 😂 Xoxo)

Chapter 10 - You will love my suprises

Madison Richmond

Budi me glasno kucanje na prozor. Otvorim oči i ugledam Bryan-a.

Odmah raširim oči i prekrijem se pokrivačima. Zaspala sam u gaćicama i majici, a pri tom se i otkrila jer mi je bilo vruće.

Na kraju krajeva - septembar je.

On mi pošalje šmekerski osmijeh, a ja prevrnem očima dok ustajem iz kreveta, sada sa šorcom na sebi.

Otvorim prozor i prekrstim ruke dok ga gledam kako ulazi i staje ispred mene.

Sreća pa Clarissu ni tenk ne može probuditi da sad prođe ulicom.

"Dobro jutro, šećeru," obliže usne, a ja mu prislonim prst na usta i okrenem glavu ka krevetu, bojeći se da ne probudimo Clarissu.

Odjednom osjetim ruke oko struka i tijelo prislonjeno uz moje.

Okrenem glavu i susretnem se sa njegovim smeđim očima kako gledaju u moje usne. Nježno poljubi moj prst koji je i dalje naslonjen na njegove usne. 
Naježim se.

Sklonim prst sa njegovih usta, ali ga ponovo tamo vratim kada me pokuša poljubiti.

Opijeno me pogleda. "Zar neću dobiti poljubac za dobro jutro?" napravi tužan izraz lica i ispući donju usnicu.

Obližem usne i kratko uzdahnem. "Ne. Pričali smo o tome," nekako izgovorim. 

Slegne ramenima. "Okej, bar sam pokušao," ipak se nasmiješi.

Krenem se odmaknuti od njega, ali me on zadrži na mjestu. "A-aa," kaže.

Zbunjeno ga pogledam.

On se približi, vrati ruke na moj struk i privuče me sebi, a zatim mi ostavi nježan i sladak poljubac na mom desnom obrazu. Zadrži usne nekoliko sekundi, pa se odmakne.

Da li je moguće da mi i od ovoga slatkog čina prolaze trnci kroz tijelo?

Pročistim grlo. "Zašto si mi upao u sobu kad znaš da nisam sama?" prekorim ga.

On se nakezi. "A znači u redu je da upadam kad si sama," namigne mi.

Mentalno se udarim u čelo.

Ovaj momak će me skupo koštati.

"Nisam to rekla," branim se.

"Ali si mislila."

Isplazim mu jezik.

"Pazi šta radiš," zastenje.

Raširim oči u čudu. "Nisi mi odgovorio na pitanje Bryan."

"A ma daj, pa da idemo zajedno u školu," stavi ruke na bokove. "Ili si već zaboravila da imaš prevoz?"

"Nisam, ali," uzmem mobitel. Otvorim usta u šoku. "Tek je pola 6! Jesi li ti normalan?!"

"Da, još jedno parče pizze, molim Vas," Clarissa promrmlja u snu.

Bryan i ja se samo pogledamo u isto vrijeme i počnemo se nekontrolisano, ali tiho smijati nekih dobrih 20-tak sekundi.

"Kad smo već kod hrane, gladan sam," kaže mi.

"Zašto si došao ovako rano?" upitam ga.

"Da se spremiš što brže, ostaviš ceduljicu Clarissi da si otišla sa mnom i da idemo negdje prije škole zajedno."