- 2 -

6K 295 86
                                        

Chapter 2 - 'Welcome To Rosewood High'

(Ostavite po koji komentar dok čitate.)

Otvaram oči bezvoljno i ljutito samo zato što osjetim da me neko drma.

„Šta je?" skočim i trepnem nekoliko puta.

„Znaš li da je na časovima zabranjeno spavati?"

Pogledam iza sebe i raširim oči u čudu.

„Mislila sam da ćeš markirati?" nesigurno kažem, pa to preraste u upitnu umjesto izjavne rečenice.

On slegne ramenima. „Išao sam samo obaviti nešto. Kratko je trajalo."

Klimnem glavom i okrenem se naprijed prema tabli i profesorici matematike koja je već ispisala skoro cijelu tablu.

A onda pogledam u svoju praznu svesku na kojoj sam skoro slinila. Sranje.

Obrišem usta i prepadnem se da imam sline, ali na svu sreću, nemam. Odahnem i uzmem olovku da prepišem sve što je napisano.

Kvadratna funkcija: kvadratne jednačine i nejednačine.

Divota.

Imam šta vježbati čim dođem kući. Prirodne nauke su mi inače slabija karika, ali imam peticu jer stalno vježbam.

A tako je sa matematikom: matematika se samo vježba. Neprestano. I nemaš problema.

No znam, kao da se svakom non-stop vježba matematika.
Pa ja prva je ne volim toliko vježbati.

Taman da počnem prepisivati, kad osjetim bockanje na ramenu. Trznem se i okrenem.
„Auu. Šta je sad?" namršteno upitam jer me bocnuo tehničkom olovkom.

On se nasmije. „Uups, oprosti."

Prevrnem očima.

„Htio sam te pitati nešto.."

Zijevnem i stavim ruku na usta, a on me slatko pogleda. „Pa pitaj," kažem i protegnem ruke.

„Hoćeš li biti moja djevojka?" ubitačno slatkim osmijehom se osmijehne kutom usana i kao da to nije bilo dovoljno - namigne.

„Hoćeš li biti moja djevojka?" ubitačno slatkim osmijehom se osmijehne kutom usana i kao da to nije bilo dovoljno - namigne

Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.

--

„Maddie.. Maddie! Probudi se!"

Ovog puta odskočim i odmah se razbudim. „Ha? Šta? Gdje sam ja?" okrenem se i ugledam učionicu, profesoricu matematike koja je ispisala pola table lekcijom o trigonometriji i Clarissu koja sjedi blizu mene, pa se došunjala da me probudi.

Okrenem se i shvatim da je sve ovo sa Bryanom bio veoma čudan san i da je iza mene prazno mjesto. Uzdahnem.

„Zaspala si, pa sam te morala probuditi jer će uskoro kraj časa."

Tiho i kratko zijevnem. „Bar nije ispisala cijelu tablu. Stići ću prepisati," sanjivo i veselo kažem zatvorenih očiju. Ne osuđujte me. Nisam ja kriva što sinoć nisam ni oka sklopila.

The Neighbor -by JelenaaStylesOnde histórias criam vida. Descubra agora