- 6 -

4K 206 15
                                        

Ostavite po koji komentar dok čitate. :)

Chapter 6 - A party?

Kada ugledam da me čeka naslonjen na motor, mrak mi padne na oči.

"Ja se ne penjem na to čudo, čisto da znaš," kažem mu.

"Neće biti potrebno," hladno mi saopšti.

Ukočim se.

Nosi naočale za sunce i ne mogu pročitati ništa iz njegovog pogleda jer ga ne vidim.

"Okej, koji vrag se dešava? Bio si normalan prije samo dvadeset minuta Bryan."

"Vidimo se okolo, Richmond," sjedne na motor i odjuri.

"Super," kažem sama sebi sarkastično.

Da mi je samo znati šta sam sad uradila da ga natjeram da se tako ponaša prema meni.

"Ma saznaću ja to, makar mi bilo posljednje što ću uraditi!" odlučno izgvorim, a zatim se osvrnem da vidim ima li ikoga i hoće li pomisliti da sam luda što razgovaram sama sa sobom.

Na sreću, nije bilo nikoga u blizini.

Bijesno krenem put ka školi.

*Odmor*
*Kantina*

"Hoćeš li mi reći zašto si čitav božiji dan takva?" Clarissa me upita.

"Kakva?" upitam na rubu živaca dok gledam ka Bryanovom stolu. Znam da me vidi, ali se pravi kao da ne postojim - čitav dan.

"Bar pojedi nešto," Ivy mi zabrinuto kaže.

"Molimo te?" Rachel doda.

"Nisam gladna," ustanem i bacim sve sa tacne u kantu za smeće. Sve osim flašice vode.

"Kuda ideš, Maddie?" Clarissa me upita.

Hodam pravo ka njegovom stolu, njegovoj grupi prijatelja.

"Bryan," zovnem ga.

"Bryan! Ne pravi se da ne postojim nego pričaj sa mnom. Nudim ti opciju da pričamo u miru nasamo ili sa publikom, ti biraš."

On skine naočale i nakezi se. "A ti si?"

Neko kao da mi je zabio nož u stomak.

"Znaš šta? Ne obraćaj mi se više. Pogotovo nemoj da ti padne na pamet da me zoveš u sitne sate jer ne možeš spavati od savjesti. Bila sam dobra prema tebi, a i ti si bio dobar prema meni. Ne znam šta se dogodilo u roku od dvadeset minuta jutros, ali znaš šta? Ni ne želim da znam. Ne obraćaj mi se više," izgovorim bez zamuckivanja i drago mi je zbog toga.

Ne dopustim mu da išta kaže, već samo okrenem leđa kao što je on meni jutros i napustim kantinu.

Osjetim poglede na sebi, ali osjetim i peckanje u očima.

Na ivici sam da zaplačem.

Potrčim prema wc-u i zatvorim se u jedan.

Pustim suze da teku. Ne znam zašto plačem.
Zašto sam povrijeđena?

Šta sam drugo i očekivala od jednog bad boy-a?

"Glupa sam," šapnem sebi u njedra.

"Madison! Jesi li dobro? Gdje si?!" čujem Clarissin glas.

"Odlazi, želim biti sama!"

Pokuca na moja vrata, a ja ih zaključam. "Ne budi dijete, ne moraš prolaziti kroz- pa kroz šta već prolaziš sama što me dovodi do pitanja: šta se kog đavola dešava i kad si se prije uspjela zbližiti i posvađati sa Bryanom Holtom!?" upita me očigledno uznemirena.

The Neighbor -by JelenaaStylesWhere stories live. Discover now