The Neighbor -by JelenaaStyles

- 19 -

Chapter 19 - Meredith

"Nastavi", kažem mu i mentalno se pripremim za nastavak priče.

Bryan otvori usta da progovori i u tom istom momentu oboje začujemo otključavanje ulaznih vrata moje kuće.

"Misliš da spava?" Začujem glas svog oca.

"Pa sigurno, vidiš li kolilo je sati! Tiše pričaj!" Mama glasno izgovori, a ja se blago udarim rukom u čelo i nasmijem.

Bryan me vrati u realnost kada skoči sa kreveta i hitro zatvori vrata moje sobe, te nečujno okrene ključ u bravi da nas zaključa.

Šokirano ga pogledam kada i ugasi svjetlo baš u momentu kada se začuju koraci na stepenicama.

Bryan prisloni kažiprst na usne dok ga obasjava samo mjesečeva svjetlost sa prozora.

Zaledim se u mjestu, sjedeći na krevetu. Čak i prestanem disati.

Kvaka se pomjeri, ali i ubrzo vrati u početni položaj.

"Vidiš da spava, ajde sada da se raspakujemo i spavamo ženska glavo", tata šapne.

"Dobro, evo idem", mama umorno izgovori. "Samo sam je se poželjela, to je sve."

"Vidjećeš je sutra."

Tako njihov kratak razgovor završi. Uskoro čujemo kako zatvaraju vrata svoje sobe.

Ispustim dah koji sam nesvjesno zadržala i uzdahnem.

"Ovo je bilo blizu", Bryan saopšti.

"Ma stvarno?" Sarkazam je evidentan u mom tonu glasa.

"Ništa onda, idem ja, pa ćemo sutra nastaviti razgovor", priđe i poljubi me.

Odvojim se od njega. "A ne gospodine, nećeš ti nikuda dok ne završiš sa pričom!" Malo glasnije kažem.

"Ššš", prisloni mi prst na usta. "Tiho."

Prevrnem očima. "Sjedaj na krevet", naredim mu.

On se nasmije. "Opasno moje."

"Ja sam ozbiljna", prekrstim ruke.

"Madison", ozbiljno izgovori.

"Bryan", ponovim istim tonom glasa.

On me povuče u poljubac i ja se ne odupirem.

"Obećavam, sutra nastavljamo priču", šapne mi na usnama.

"Dobro", složim se sa njim.

"Da li je moguće da si ti odustala? Mislio sam da ćemo se prepirati još minimalno pola sata." Nasmije se.

Napućim usne. "Pazi da se ne predomislim."

On se nasmije. "Onda mi je bolje da bježim."

"Slažem se, ali svakako ću sve saznati sutra."

Bryan blago klimne glavom. "U tom slučaju, do sutra ljubavi." Nježno me poljubi i nestane kroz prozor.

Uzdahnem i legnem u krevet. Spokojno zaspem sada kada znam da je i on u svom toplom krevetu.
____

"Zašto cupkaš nogom? Dekoncentrišeš me!" Clarissa mi se obrati upozoravajućim tonom glasa.

"Izvini, pokušavam rješiti ovaj glupi matematički problem, ali mi ne ide", obrazložim.

Dobijem njenu vrlo poznatu reakciju - prevrtanje očima. "Ahaa, kako da ne. Vrtiš tu hemijsku u rukama već petnaest minuta i samo si zapisala zadatak."