Zidine

Marie

Ja sam Marie Lockwood. Imam 16 godina. Živim u dječjem domu od kad znam za sebe. Imam svoju sobu koju djelima sa trima djevojčicama. Amy, Laurom i Christal. Amy je mlađa od mene jednu godinu, ali se ponaša poput trogodišnjaka. Laura mi je poput starije sestre. Ozbiljna je i stroga, ali pravedna.

Ali Christal. Stigla je u dječji dom prije dva mjeseca. Nitko ne zna što se dogodilo njezinim roditeljima. Jako je bahata i umišljena te dobiva mnogo pažnje od djevojčica i od dječaka.

Amy i Laura su mi najbolje prijateljice, ali i jedine. Nemam više prijateljica osim njih, a kamoli prijatelja. Dosta sam tiha i povučena osoba, pa mislim da je to glavni razlog zašto ljudi ne vole pričati sa mnom. Nemam puno tema za razgovor. Ali ima još jedan razlog. Razlog za koji odrasli ne znaju niti ikad želim da saznaju. Želim vidjeti vanjski svijet.

Mnogo djece je ovdje sretno i zadovoljno. Mnogi su već zaboravili na to kako su izgubili roditelje. Ali ja ne. Ja sam jedina koja želi vidjeti vanjski svijet. Čak niti Amy i Laura ne pomišljaju na to. I njih zanima što se nalazi iza zidina, ali ne toliko koliko mene.

Ne sjećam se svojih roditelja ili što im se dogodilo. Kad god upitam odrasle, oni kažu „ Za sve postoji vrijeme i mjesto." Mislim da taje nešto od mene. Ne znam je li ta tajna dobra ili loša, zastrašujuća ili razočaravajuća.
Na ruci imam znak lavove glave.  Nikad se previše nisam pitala zašto je taj znak ovdje ili tko mi ga je stavio, ali sve češće se pokušavam sjetiti. Sjetiti se svoje majke i oca. Sjetiti se kako sam i zašto dobila ovaj znak.
Sjetiti se vanjskog svijeta.

Ali jedno znam. Ja nisam obična djevojčica. Za mene je određen posebni zadatak koji moram ispuniti. I nadam se, jako se nadam, da ću jednoga dana vidjeti vanjski svijet.——————————————

Hvala svima na čitanju ovog nastavka i oprostite na pogreškama!

Nadam se da vam se nastavak svidio i potrudit ću se čim češće pisati ostale nastavke.