Zidine

Oči

Opet novo jutro. Ne osjećam se dobro, ali sam sve odradila prema programu. William još spava. I ne krivim ga. Doživio je strašnu traumu i treba se oporaviti od toga. Još uvijek ne znam pravi razlog zašto je završio u toj sobi. Nije niti imao vremena prekršiti pravila.

Opet razmišljam o svojoj oznaci.
Kao da me pažljivo promatra. Svaku moju odluku i kretnje moga tijela. Prije to nisam primječivala, ali sada mi se čini da otkako je William stigao, oznaka pažljivije obraća pozornost na moj život. Uvijek sam imala osjećaj kao da me netko gleda.

William mi je prošlu večer govorio o tim čudovištima. Ali kao da sam ih vidjela i prije. Taj opis njegovog tijela i ponašanja, kao da sam se naviknula na nešto takvo.

Opet sam zaspala.

Nalazim se u šumi. Poput one izvan bijele sobe. Čujem razne zvukove, ali mi se čini da je šuma donekle mirna. Bez čudovišta. Nalazim se pokraj kuće. Bez razmišljanja ulazim u nju i tamo zateknem osobu koja je sjedila za stolom.

Okreće se prema meni i otvara usta, „Ti si jedna od njih. Moraš nas zaštititi od čudovišta. Njima smo mi samo zabava. Zasad. Doći će vrijeme kada više nećemo moći udovoljiti njihove potrebe i napast će nas. Neće biti puno preživjelih ako nešto ne poduzmeš. Slijedi moje upute pozorno. Ti si jedna od čuvara. Postoji ih još troje. Dvoje dječaka i djevojčica. Prepoznat ćeš ih po znaku lavove glave na desnoj ruci. Kad se ujedinite, morate pobjeći iz ovoga mjesta. Bez pozdrava, bez ikakvih naznaka da odlazite. Kada taj zadatak obavite, opet pođi na ovo mjesto i saznaj daljnji zadatak svoj."

Probudila sam se. Ne samo ja, već i William.
„Zašto si govorila u snu viziju?"
Super, on zna. Veća je vjerojatnost našeg opstanka i pronalaska ostalih čuvara.
„Kako ti znaš za viziju?"
„Jer sam jedan od njih. Logično, zar ne?"
„Kako ćemo pronaći ostale čuvare?"
„Zbog toga sam i ovdje. Ostalih troje, to jest sada dvoje, se nalaze u domu."
Onda smo bez brige, oni su ovdje negdje. Za sada.

———————————

Hvala svima na čitanju ovog nastavka i oprostite na greškama!