Zidine

Vanjski svijet

Probudila sam se u kombiju. Nismo se više kretali i sve je bilo tiho. William, Miriam i Kevin su još uvijek spavali. Ali nismo bili sami u kombiju. Bilo je još djece, mlađih od nas i nekoliko odraslih ljudi.

Osim ljudi, u kombiju se još nalazilo i razno oružje, hrana, odjeća i pokrivači. Na jednom od pokrivača nalazila se omotnica. Otvorila sam je bez razmišljanja.
Žao nam je što vas ostavljamo na ovakav način. Same s njima. Ali zbog okolnosti, bili smo prisiljeni na to. Neka Bog bude s vama.

Ovo nije izgledalo dobro. Moram probuditi druge.
U tom trenutku kada sam ustala probuditi ostale, izvana su dopirali čudni zvukovi. Znate onaj zvuk koji proizvode zombiji u filmovima? E pa sada znam razlog zašto je to tako strašno za čuti. Prolazili su me žmarci. Cijelo mi se tijelo ukočilo. Samo sam stajala i slušala njihove zvukove. Onda sam se trgnula i potražila neko oružje koje bi mi pomoglo da ih se oslobodimo. Našla sam napunjeni pištolj. Bingo.

Otvorila sam vrata i vrlo brzo ih sve savladala. Drugi su se konačno probudili. Konačno ćemo se moći dogovoriti kako izvršiti zadatak. Uzeli smo svi potrebne stvari.
„Znam put do jednog kampa. Nismo daleko od njega pa predlažem da otiđemo tamo. Jako je sigurno mjesto i pomoći će nam da bolje shvatimo što se ovdje događa.", rekla je Miriam. To je bio prvi put da sam se složila s njom u vezi nečega. Možda ipak postanemo prijateljice. I ostali su se složili s njom te smo je svi polako pratili.

Svi smo tiho hodali. William je bio uz mene, ali nismo razgovarali. Sumnjam da sam ja kriva za to. Ovo mjesto stvara osjećaj straha i nelagode. Nakon nekoliko sati, sunce je počelo zalaziti.
„Evo ga!", uzviknula je veselo, ali i umorno Miriam.
Kam se nalazio usred velike livade. Imao je velike mentalne zidine i na svakoj zidini se nalazio stražar. Kada smo ušli unutra, pokazali su nam gdje možemo prenoćiti.

Bez ikakvih pitanja. Tko smo, zašto smo ovdje.

Ništa.

______________________________

Hvala vam na čitanju ovog nastavka i oprostite na pogreškama!