Budi me škripa vrata, taj zvuk mi je prekinuo san i želju da cijeli dan provedem lijeni dan u krevetu.
"Talia, kćeri, ajde da ručaš. Dva je sata!", začula sam glas svoje majke i zabila glavu u jastuke. Mrzim kad glumi neku finoću. Znam da joj je jedino stalo samo do nje i para gospodina Diega. Zato se i udala.
Odmahnula sam rukom ka njoj u znak da ću da se ustanem uskoro i dođem da jedem.
Ustala sam i prvo spremila kosu, obavila ličnu higijenu a onda se obukla. Sobu cu da pospremim kasnije. Mrzim kad mi posluga dira stvari, jer ne znam gdje se sta nalazi.
Sišla sam u trpezariju i prvo vidjela da su svi na okupu, za čudo. Diego je jeo kroasan, moja majka je pila kavu, a Alex je muljao juhu po tanjuru. Još uvijek je neraspoložen.
"Ćao, ovaj...", kažem prije svih.
"Ej Talia..."
"Jesi se naspavala?", pitala me je majka nakon što me je Diego pozdravio.
"Jesam, nisam imala pojma koliko je sati.", glumim skromnost gledajući spontano ka Alexu koji nije mrdao pogled s tanjura.
"Što je tebi, sine?", preduhitrio me je Diego s pitanjem. Alex podigne glavu napokon, a onda I pogled ka meni na jedan trenutak.
"Nista. Vruće mi je i nisam gladan.", spusti žlicu na stol i jos jednom pogleda ka nama.
"Što si planirala danas, Talia?", Diego baš zna kad treba da promijeni temu. Kao da me poznaje.
"Planirala sam da se prošetam gradom...", pogledam ponovno ka Alexu koji je uzdahnuo.
"Ideš sa mnom?", namijerno upitam iako znam da će da odbije. Krene da odmahne glavom, ali ga preduhitrim.
"Ići ćemo kasnije u bioskop, daje se dobar film.", dodala sam.
"Otkud ti ideja da volim bioskope i filmove?", uporan je u namjeri da je daleko od mene, ali i ja u namjeri da promijenim to. Krišom mu ispod stola stanem na nogu. Cimne se i pogleda me u fazonu "ludačo".
"Idemo, onda?", nastavim da ga nagovaram.
"Uhh.. okej, ajmo!", puhne, ustane te ode od nas. Vrijeme je da mu popravim raspoloženje i pogled na svijet.
"Da nas Alejandro vozi?", predložio je kad sam mu pružila ključ od auta. Odmahnem glavom te mu bacim ključ.
"Baš si naporna.", promrmljao si je u bradu, ali sam opet jasno čula te riječi.
"Hoću da te upoznam još.", iskrena sam.
"Čemu insistiranje na tom upoznavanju?", smoren je kao inače.
"Da li si ti serijski ubojica koji ima više godina robije nego svojih godina?", pogledao me je zbunjeno.
"Ne, samo neću da pričam o sebi. Pricaj ti o sebi?!", podigne obrve ka meni I upali auto. Vežem pojas i uzdahnem.
"Što je princezo, nije lako pričati o svom životu i sebi.", djelimično je upravu, ali ja nemam problem reci neke detalje o sebi.
"Što te zanima točno?", odlučna u namjeri da mu se približim, upitam ga.
"Koliko si dečkiju imala do sad?", namijerno upita s osmijehom od uha do uha. Udarim ga po ramenu.
"ALEX! Sram te bilo!", viknem na njega dok se on smije. Prelijepo mu stoji osmijeh. Šteta što se u zadnje vrijeme ne smije tako često.
"A s koliko njih si spavala?", nastavio je red bezobraznih pitanja.
"Bezobrazan si i zašto te to zanima?", glupa sam što sam i pokušala da razgovaram s njim na ovu temu.
YOU ARE READING
•POTPUNI STRANCI•
Fanfiction-zauvijek ostati ćemo stranci, nikad neću saznati pravu istinu o tebi!
