Sjedim u mraku i listam instagram. Jedino osvjetljenje mi je bio ekran mobitela. Sve vrijeme su mi misli bile u bioskopu pored Alexa, dok smo lijepo razgovarali o svemu ikad. Najčudniji a istovremeno I najljepši dan u mom životu, posebno od kad poznajem tog šuntaća. Misli mi prekidoše otvaranje vrata sobe. Spustila sam mobitel pored sebe kad mi pred očima zablješti svjetlost sa svih strana. Alex je ušao, bez majice, sa šortsem i peškirom u rukama.
"Mogao si barem pokucati.", kažem mu.
"Zašto bih to uradio?", kaže nošalantno te se zaputi ka kupaoni.
"Naprimjer, moglo je da se desi da se presvlačim. A to je prije svega osobna kultura: kucanje na vrata prije nego što uđeš!", logična sam. Zastao je prije nego je ušao u kupaonu i okrenuo se ka meni.
"Mala, da si skroz gola tu, ne bih te primijetio! Znaš što?", upita prilazeći
"Znam!", prekrizim ruke.
"Jer si vidio toliko ženskih guzica da ti moja ne bi bila ništa drugačija.", ostavila sam ga zatečenog riječima. Nisam htjela da ga uvrijedim. Bravo Talia, uspjela si i to da usereš!
"Pukla mi je neka cijev u kupaoni pa cu večeras tvoju da koristim, maksimalno još ujutro.", ne čekajući odobrenje da koristi žensku kupaonu, ušao je I zaključao vrata.
Uzela sam da listam instagram opet, ma da mi ni dalje nije Alex izbijao iz misli. Nisam htjela da kažem ono. Ja i moja brzopletost. Nakon petnaestak minuta izašao je iz kupaonice sa peškirom preko ramena. Opet nije imao majicu. Ćutao je sve vrijeme.
"Alex, ja...", nekontrolirano izgovorim to.
"Znam, zgodan sam!", progovorio je. Odmahnem glavom spuštajući pogled. Prišao mi je, sjeo pored mene i spustio svoju ruku na moju butinu.
"Mala, zašto me onda tako gledaš?", prošaputao je gledajući me direktno u oči.
"Dosadan si!", kažem prvo sta mi je palo na pamet. Vidi se. Ah, Talia!
"Neću da ti zaboravim sta si mi rekla za dupeta drugih cura.", ni on ne razmišlja sta ce da kaže.
"I što onda?", upitam namijerno.
"Vidjet ćeš uskoro.", priblizi se skroz ka mojim usnama, mogla sam da osjetim svaki njegov uzdah na sebi.
"Alex, nemoj...", promrmljam tiho znajući da je sve pogrešno. Kladimo se da je i on to znao, ali se on za razliku od mene nije odupirao. Nije me poslušao i na tren je dotakao svojim usnama moje. Ostala sam ukočena u trenutku. Odvojio se od mene i pogledao me u oči.
"Je l ti sad jasno?", pitao me je. No, nije dobio odgovor. Ne mogu da vjerujem sta se desilo prije par trenutaka. Posto nije dobio odgovor, samo je ustao s kreveta i napustio sobu.
Naši su ponovno uvečer odlučili da izađu van. Češće oni izlaze nego mi omladinci. Alex je već satima na pozivu sa Mateom i Leom, a ja sam dan provela pored bazena sunčajući se. Pred večer sam ušla u kuću kako bih vecerala i spremila se za spavanje.
"Idem ja da se prošetam po vrtu malo.", rekao je Alex naslonjen na okvir vrata. Opet otvara vrata sobe kao bandit. Samo sam klimnula glavom. Izašao je za sobom ostavivši otvorena vrata sobe. Ustala sam s kreveta i pogledala kroz vrata sobe. Upravo je izašao i iz kuće. Previše sam zavoljela tog dečka.
Već je skoro ponoć, majka je poslala poruku da će ona i Diego ostati u hotelu na kraju grada jer nisu u stanju da voze skroz ovamo. Izgleda da su popili koju čašu više. Usput, Alex još uvijek nije došao doma. Tko zna gdje je opet otišao. Moram da ga pronađem, rekao je da će da se prošeta po vrtu.
Ustala sam iz kreveta i izašla iz sobe. Usput sam srela Alejandra.
"Još ne spavaš?", pitao me je.
"Ne, gdje je Alex?", odgovorila sam pitanjem na pitanje. Slegnuo je ramenima.
"Zar nije u sobi?", odmahnula sam glavom na to pitanje. Dakle, nitko trenutno nema pojma di je moj polubrat.
"Potražit ćemo ga skupa, ti prođi ka bazenu, a ja ću iza kuće. Tamo je ipak šuma!", predlozi Alejandro te se složim s tim. Prošla sam i ja ka bazenu, a čim sam došla do tamo, začula sam iz mraka šuštanje i korake. Srce mi je jako zalupalo. Vidjela sam i siluetu u mraku, ali nisam raspoznavala tko je. Napravila sam dva koraka unazad, prije nego sam se našla na podu, tik uz bazen.
"Ja sam...", šapatom je rekao. Podigla sam glavu i vidjela Alexa.
"Ustani, ajmo u krevet! Što si izašla van?", pitao me je kao da nije nestao na pet sati.
"Gdje si bio uopste? Uplašio si me?", pitala sam čim smo ušli u kuću. Pogledao me je pa izvio usne u osmijeh.
"Uplašila si se za mene?", pramen kose mi je sklonio iza uha.
"Nisam, ma kakav. Alex, nestao si odjednom. Mislila sam da si opet...", krenem da kažem.
"Upao u depresiju i u loše misli?", prekinuo me je.
"Nisam, ne brini.", odmahnuo je glavom.
"Moje srce je sad preuzela jedna druga žena, nadam se da će moja majka to da oprosti jer ju mnogo volim.", dodao je sa širokim osmijehom na licu. Oči su mu se sijale dok je to izgovarao. Nikad nije bio takav.
"Tko je ona?", upitam namijerno. Pokaže mi rukom da prođem ispred njega. To I učinim. Vidim ja da izbjegava razgovore. Opet.
"Tko je cura koja ti se sviđa?", ponovim pitanje.
"Aam.. jedna plavuša.. provocira me često.. nervira.. slabo priča španjolski.. mrzi me..", krene da priča. Zastali smo na hodniku između naših soba.
"A je l?", uzmem isti onaj pramen kose kojim se on igrao maločas i krenem da ga provlačim između prstiju.
"Zar je moguće da neko mrzi osobu poput tebe?", namigem mu provokatorski i krenem ka vratima svoje sobe. No, uzme me za ruku i povuce ka sebi.
"Naši su doslovno van grada...", šapnuo mi je tiho na uho.
"Sami smo doma.. znaš što to znači?", dodao je. Zagrizla sam donju usnu gledajući ga preko ramena. Idalje me je drzao za ruku. Otvorio je vrata svoje sobe a potom me uveo u istu sobu gdje mi nije dozvoljavao da uđem uopste.
"Nadam se da se još uvijek sjećaš da smo zabranjeni?", kažem mu dok on sipa piće u čaše. Kao da je danima planirao ovo.
"Sjećam se, naravno da se sjećam toga.", pružio mi je čašu s pićem.
"Onda?", upitam ga.
"Što onda?", zbunio se. Pravi se glup. Ili možda je skroz glup.
"Nisi me bez razloga doveo u tvoju sobu?", namijerno ga pitam. Pređem pogledom kroz prostor. Soba je bila identična mojoj. Samo bez ženskih detalja i u mojoj nemaju njegove slike, niti postera Messija I Neymara iz FK Barcelone preko cijelih zidova.
"Naravno da ne!", ispijen gutljaj pića.
"Sutra dolazi ekipa, mislim ne ovdje.. okupljamo se u jednom od hotela naših B&B. Rođendan mi je prekosutra, pa ako želiš s nama?", pitao me je. Malo mi je čudno da me zove na zurku. Toliko ih je organizirao od kad živimo skupa, a ni na jednu nisam pozvana bila. Niti sam dobrodošla bila.
"U Madridu ili ovdje u gradu?", pitam ga.
"Ovdje pobogu. B&B je lanac hotela. Nebitno, oces ili ne da dođeš?", insistirao je.
"Okej, hoću!", rekla sam mu.
"To, super!", na njegovom licu se vidjela neka nedefinirana sreća. Volim kad se smije. 🥰
Zabranjenim a zaljubljenim su napokon emocije isplivale na površinu i počeli su da pričaju o tome🥰. Što očekujete da će da se desi na rođendanu Alexa?
Vote and comment??
YOU ARE READING
•POTPUNI STRANCI•
Fanfiction-zauvijek ostati ćemo stranci, nikad neću saznati pravu istinu o tebi!
