Nakon dva mjeseca
"Ne mogu vjerovati da ste pristali na to Ash.", djevojka predivne plave kose koja joj doseže gotovo do bokova uporno mi ponavlja jednu te istu rečenicu već sat vremena.
"Rose to joj je bila zadnja želja. Uostalom to mi je i potrebno."
"Šta?"
"Pa to putovanje, kako već da ga nazovem. Skrenuće mi pažnju sa svega što se događa."
Nervozno je otpuhnula. Po stoti put danas.
"Vidim da ti ne mogu promjeniti mišljenje.", kimnula sam glavom.
"Onda bih ti mogla pomoći oko pospremanja."
"Napokon nešto pametno i od tebe."
'Uvrijeđeno se nasmijala i blago me udarila u rame.
"A šta David misli o tome?"
"Misli da je to ludost.", nevoljko sam joj rekla istinu. Rose je krenula nešto reći ali sam je brzo zaustavila.
"Ali se i slaže sa tim.", razočarano je spustila glavu na šta sam se ja nasmijala.
"Nego jeste li vidjeli šta je prva stvar na listi? "
"Večeras ćemo. Užasno me interesuje šta je."
"Poznavajući Elenu ne bi me čudilo da to bude putovanje na Antarktik.", nasmijala sam se pogledavši u sliku koja je stajala na noćnom ormariću. Prelijepa, nasmijana djevojka koja stoji pored mene prosto zrači dobrotom. Nije zaslužila smrt. Oteo mi se tihi jecaj. Duboko sam uzdahnula nastavljajući sa sređivanjem sobe.
Flashback (Elena's point of view)
"Ash ne mogu vjerovati da si to uradila.", sa nevjericom gledam u svoju najbolju prijateljicu. Pa čovječe ona je oduvijek bila dobrica.
"Zaslužio je.", kimnula sam glavom. U tome se potpuno slažem sa njom.
"Ali ipak si trebala zvati mene, ja bih to sredila."
"Kako? Pretukla bi ga?", sarkastično govori. Ma zar to ona sumnja u mene?
"Nisam za džabe trenirala boks."; ponosno govorim.
"Ma daj Elena trenirala si ga mjesec dana i onda odustala.", prevrćem očima iako nemam naviku to raditi.
"I to je dovoljno.", sada ona prevrće očima.
"Bilo kako bilo nije te smio tek tako ostaviti."
Odjednom osmijeh nestaje sa njenog lica i ispred sebe ponovo imam onu snuždenu Ashley. Ne volim je gledati takvu. Muškarci su jedne obične svinje pogotovo taj Michael. Nikada mi se nije sviđao. Dala bih sve da sam mu mogla vidjeti facu kada mu je Ash pred svima rekla da ima malog. Jeste da nisu bili stigli do toga ali sam sigurna da je sada Michaelov ogromni ego itekako poljuljan. Savršena osveta. Girl power!
Ashley je i dalje ćutljiva, a to nikako nije dobro. Prilazim joj i čvrsto je grlim.
"Hej, reci nešto. Nemoj da si zbog njega tužna. Zapravo, nemoj dozvoliti da te niti jedan muškarac povrijedi. Jednostavno nisu vrijedni naših suza, znaš to?", kimne glavom i ja se nasmiješim. Sve bih dala za nju.
End of flashback
Ashley's point of view
Mrzim ovo doba godine. Zapravo, samo mrzim ljeto u New Yorku. Tako je vruće, a pomiješani mirisi parfema i znoja se šire ulicama. Odvratno! Onaj vjetar koji toliko obožavam, kao da se naljutio na naš grad pa ga ne želi posjetiti ni na trenutak. A možda mu ove silne zgrade onemogućavaju prolaz. Odmahnem glavom smijući se svojim mislima. Mora da mi je ova užarena kugla zvana Sunce došla glave. Pogledam na sat. 17:30. Fuck! Trebam biti kod kuće za pola sata. Dogovorila sam se sa Davidom da ćemo napokon vidjeti šta je prva stvar na listi. Čekala sam dva mjeseca na to i sada ću zakasniti. Žurnim korakom se krećem prema kući gurajući se kroz "ljepljivu" masu ljudi.
"Kasniš.", čujem Davida odmah na ulazu.
"Znam, znam.", ljubim ga u obraz i sjedam preko puta.
nastavljajući sa sređivanjem sobe.
"Pa da pogledamo?", David me upita. Čovječe koliko on i Elena liče. Imaju isti osmijeh i boju kose kao i očiju. Iako je bio stariji od nas tri godine uvijek smo mu pravile smicalice kao manje. Ponekad mi bude žao zbog toga. Elenina smrt nam je poremetila život. On se vratio iz Londona sa studija, a ja sam odlučila pauzirati godinu što se tiče odlaska na fakultet. Jednostavno ne mogu. I tu je ova lista.
"Jesi li dobro Ash?", trgnula sam se iz razmišljanja.
"Umm, jesam. Hajde otvori već jednom tu knjižicu."
"Uredu.", uzeo je tanku knjižicu sa stola. Kao što je Elena rekla, čini mi se da tu nema puno stvari. Možda desetak. Ali, poznavajući nju znam da je dovoljno i četiri stvari da nam dođu glave. Nagela sam se prema Davidu kako bih vidjela šta piše. Otvorio je prvu stranicu i nakon što je pročitao pogledao je u mene sa nekakvim smješkom. Naravno, njemu je ova ideja super.
"Ona mora da se šali.", u nevjerici sam rekla.
"Znaš je i sama. Ovo je tako u njenom stilu.", osmijeh je i dalhe na njegovom licu.
Spustila sam glavu na sto. Skakanje padobranom? Ma daj Elena.
Author's note
Znam da je kratko, ali laptop mi se pokvario, pa sam morala pisati na telefonu. Komentari na prošlom nastavku su me tako ohrabrili i obradovali. Hvala vam. ❤
Read, vote comment.
Ly ♡♡♡
