Miris jutarnje kafe mi se uvlači u nosnice i budi me iz predivnog sna. Bezvoljno otvaram oči i trepnem par puta dok se ne naviknem na svjetlost. Usput, ko je podignuo roletne? Sinoć su bile spuštene.
Pri samoj pomisli na prošlu noć na licu mi se pojavi veliki osmijeh. Okrenem se na drugu stranu ali ne vidim Davida što me malo zabrine. Nije valjda otišao?
Ali, kada ga ugledam kako otvara vrata i u rukama nosi poslužavnik, sve brige nestanu.
Jesam li spomenula da je samo u boksericama što mi daje savršen pogled na njegovo savršeno tijelo?
"Jutro spavalice.", njegov jutarnji glas je hrapav što ga čini još više privlačnim ako je to uopšte moguće.
„Jutro", pospano kažem. Pogled mi odleti na sat koji pokazuje 12 sati i ja automatski raširim oči. Zar je moguće da sam ovoliko spavala?
Pridignem se u sjedeći položaj dok David prinosi poslužavnik na kome se nalaze dvije šoljice kafe i palačinke sa javorovim sirupom. Znači, to je tako lijepo mirisalo maloprije.
"Čemu ovo?", upitam kroz osmijeh Davida koji upravo sjeda pored mene, na krevet.
"Pa zar ti ne mogu prirediti maleni doručak u krevetu?"
"Naravno da možeš. Samo, sada je vrijeme ručka, a ne doručka. Zašto si mi dopustio da spavam ovoliko?"
"Bilo mi je žao da te budim. Nemaš pojma koliko si preslatka dok spavaš."
Poželim ponovo da se osmijehnem, ali se suzdržim i umjesto toga napravim namrštenu facu.
"Šta, hoćeš reći da nisam slatka dok sam budna?"; „uvrijeđeno" ga pitam, a on se nasmije.
"Naravno da jesi, budalice."
Otisne mi kratki poljubac na usne koji me samo još više razniježi.
"Hajde sada jedi."
Stomak koji krči mi poručuje da je bolje da ga poslušam i ja krenem uzeti viljušku, ali me David odjednom zaustavi.
"Čekaj, ja ću te hraniti.", pogledam ga pitajući se da li se šali.
Ali on mrtav ozbiljan uzima viljušku, nabode komad palačinke i prinese je mojim ustima.
Nasmijem se, ali prihvatim i uskoro mi se ustima širi predivan ukus američkih palačinaka.
"Znam da nisam najbolji kuhar, ali nadam se da ti se sviđa."
"Prefino je.", kažem i on se zadovoljno nasmije.
Ali stvarno, bez obzira na njegovo kulinarsko umijeće kome se još ne bi svidio doručak u krevetu od osobe koju voliš najviše na svijetu?
(...)
"Koji film predlažeš da gledamo?", David dovikuje iz dnevnog boravka, dok nam ja u kuhinji spremam kokice.
"Ne znam.", slegnem ramenima.
"Ure..."
"Čekaj znam!", prekinem ga dok je očigledno likovao u dnevnom jer bismo ponovo gledali nekakav film s Divljeg Zapada, ili ako budem dovoljno srećna ratni film.
"Gledaćemo The Hunger Games - Mockingjay part 2.", srećno uzviknem i čujem kako on mrzovoljno govori „Okej."
Pa ne može uvijek biti po tvome gospodine Sawyer. A-a.
Otvorim mikrovalnu i izvadim kokice. Uzmem dvije čaše i sok i nespretno to odnesem u dnevni zahvaljujći Bogu što mi sve to nije ispalo jer bih onda ja bila ta koja bi sve morala čistiti.
Stavim sve na sto i taman kad krenem sjesti pored Davida začujemo zvono. Uplašeno ga pogledam jer znam da će nastradati ako ga neko vidi ovdje. On ustane sa kauča i pokaže mi kako će otići na sprat.
Klimnem glavom i sačekam da on uđe u sobu prije nego što odem u hodnih i otvorim vrata.
Ukočim se kada ispred ugledam smrtno ozbiljnog Justina. Ali, potrudim se to koliko-toliko prikriti kako ne bi shvatio da nešto nije uredu.
"Hej.", natjeram se da progovorim nešto i on mi uzvrati pozdrav.
"Znaš Ashley, mislio sam da smo prijatelji.", započne i ja ga upitno pogledam.
"Pa, naravno da jesmo.", zbunjeno kažem i on se nasmije. Ali, ne onako kako on zna nego nekako sarkastično.
"I ne vjerujem baš u to."
"Justin, reci mi šta se dešava kog vraga!", iznervirano uzviknem i on me po prvi put od kad je došao pogleda u oči. Sve do tada je izbjegavao moj pogled i gledao svuda, samo ne u moje oči,
„Mislim da pravi prijatelji ne bi tajili neke stvari jedni od drugih. Kao na primjer to, da se kriminalac koga traži FBI nalazi u Americi."
Strah mi prostruji tijelom i ja činim sve kako bih to prikrila.
"O čemu ti pričaš?", uspijem smiriti glas i postaviti to pitanje bez da mi glas podrhtava.
"Govorim o tome da je David u New Yorku i prosto sam siguran da je ovdje zbog tebe. Isto tako sam siguran da ti znaš za to. Ustvari, mogao bih se kladiti da je on trenutno tu, kod tebe.", povisi glas i ja se trgnem. Ali ne zato što ga se plašim.. Znam da mi ne bi ništa uradio, ali se plašim šta će se dogoditi ako sazna da je David zaista ovdje.
„Nije istina!", uzviknem.
"Pa, onda pretpostavljam da nemaš ništa protiv da uđem unutra i pogledam?", upita, a ja odmahnem glavom.
"Nemam.", kažem i on prođe pored mene.
Uplašeno zatvorim vrata i potrčim za njim.
Kada na stolu ugleda dvije čaše okrene se prema meni.
"Očekuješ nekoga?", sarkastično upita.
"Da, Cecelia treba stići svakog trenutka. Inače, ona je moja prijateljica.", jedina istina u tome je da imam prijateljicu koja se zove Cecelia.
„Kako ti kažeš.", kaže kroz osmijeh i potom zaviri u kuhinju. Kada se uvjeri da tamo nema nikoga, ode u sobu za goste. A zatim u nešto što moja mama koristi kao skladište. Kada provjeri i malenu teretanu i shvati da u prizemlju nema nikoga približi se stepenicama koje vode na sprat.
Sa svakom stepenicom koju on pređe, u meni se javlja sve veći strah.
Vidjela sam kako je David otišao u moju sobu. A tamo se nema gdje sakriti osim u ormar. Ali, sigurna sam da će Justin i tamo zaviriti kao i da će pregledati čitav sprat dok ga ne nađe.
Panika u meni dostiže vrhunac kada Justin zakorači na poslednju stepenicu. Ne smijem dopustiti da uhapsi Davida! Prosto ne smijem.
"Hej, Justin?", zovnem ga i on se zainteresovano okrene prema meni.
"Ti si na dužnosti, zar ne?", upitam i on zbunjeno klimne glavom.
"E pa onda bih te zamolila da napustiš moju kuću obzirom da je nemaš pravo pretraživati bez naloga koji očigledno nemaš.", smireno kažem i on se nasmije i spusti glavu.
Okrene se još jednom prema vratima od moje sobe, prije nego što se spusti dole. Ogromni kamen mi spadne sa srca.
Stane ispred mene i pogleda me u oči.
„Znam da je tu.", tiho kaže vjerovatno očekujući da nekakvu emociju sa moje strane, ali ja samo gledam u njega.
„Znaš, ne mogu ti opisati koliko si me razočarala Ashley.", kaže i zatim se okrene i izađe iz kuće.
Osjetim peckanje u očima kada shvatim nešto,
Izgubila sam prijatelja.
Author's note
Jao Justine pa kud baš sad da dođeš? :D
Nadam se da vam se sviđa nastavak.
Read, vote, comment?
Love you <3 <3< 3
