Writer's P.O.V.
Djevojka u ranim dvadesetim sjedi u jednom od najluksuznijih londonskih kafića pritajeno promatrajući dvoje mladih. Oni nju ne poznaju, ali ona zna svaku sitnicu o njima. Već četiri godine prati svaki njihov korak. Gdje putuju, šta rade, pa čak i šta jedu. Zna sve o njihovim porodicama kao i o smrti mlade Elene. I sve te četiri godine ona kuje plan razrađujući i najmanje sitnice. Vodi je mržnja. Želi im se osvetiti, uništiti ih. Želi da budu slomljeni, poput nje.
Ona je kao tempirana bomba. Jednom će eksplodirati i uništiti sve što su porodice Sawyer i Johnson godinama gradili. Ali još bitnije, uzeće im najdragocjenije. Uzeće im Davida i Ashley.
Ashley's P.O.V.
"Kako možeš reći da ne voliš The Vampire Diaries?"
"To je najgluplja serija ikada snimljena. Prodaje tu priču o vampirima koja je već hiljadu puta viđena. Sve se vrti oko zgodnih glumaca i to je dovoljno da zaludi tinejdžere poput tebe."
Uvrijeđeno prekrstim ruke nezadovoljno uzdišući. Kako može nešto tako reći?
"Tebi je samo krivo što su Damon i Stefan zgodniji od tebe pa ne želiš priznati da je to najbolja serija."
Nasmije se provokativno približujući mi se.
"Misliš li stvarno da su ta dva idiota zgodnija od mene?", šapne tik do moga uha. Blago mi zagrize ušnu resicu, a potom se spusti niže, do moje najslabije tačke- vrata.
"Hm Ashley?", njegov vreli dah se rasipa po koži mog vrata i to me izluđuje. Ostavi tu par vlažnih poljubaca i trnci prođu mojim tijelom.
Odmahnem glavom kao odgovor na prethodno pitanje i on se zadovoljno nasmiješi odmakavši se od mene. A daj, nije
"Mole se putnici da zavežu pojaseve i pripreme se za slijetanje. Za deset minuta slijećemo u Beograd. Hvala što ste putovali sa nama, ugodan boravak Vam želimo."
Preko zvučnika začuje se duboki, muški glas i ja uradim šta je rekao. Napokon. Ovaj let je bio prenaporan.
Avion se počinje spuštati i ja uplašeno uhvatim Davidovu ruku. Mrzim slijetanja. On se nasmije i čvršće mi stegne ruku.
"Zar se i dalje plašiš?"
"Pa kako da se ne plašim kad imam osjećaj da će se avion svakog trena srušiti?"
"Jadan ja sa tobom.", šaljivo kaže, a ja ga udarim u rame.
(...)
David plaća taksisti dok se ja divim ljepotama ovog grada. Odsjedamo u hotelu "Moskva". Ja sam isplanirala ovo putovanje. Pored Exita i Novog Sada planiramo obići i Beograd kao i ostatak Srbije. Par prijatelja su bili ovdje i preporučili mi mjesta za posjetiti. Oni su bili oduševljeni ovim gradom i državom, a po slikama na internetu vjerujem da ću i ja biti.
Super je što smo uhvatili direktan let iz Londona u Beograd jer ako nešto mrzim, to su presjedanja. I slijetanja, naravno.
Hotel je predivan i nekako čudne građe za hotel. Totalno je drugačiji od ostalih. Visok je i jako dugačak. Krov je zelene boje i na njemu se nalaze dvije kupolice koliko vidim odavdje i... Čovječe Eleni bi se ovo užasno svidjelo.
Prijavljujemo se na recepciji i odlazimo u naše apartmane. Planiramo ovdje ostati par dana pošto je Exit tek za deset.
Valjda ćemo stići sve obići.
Apartman je ogroman. Sastoji se od sobe, dnevnog boravka, kupatila i male kuhinjice koju sigurno neću koristiti. Sve je uređeno u bijelim i bež tonovima što mi se jako sviđa. Takođe ima i veliki LCD televizor. Hvala Bogu.
Odlučim se raspakovati, a potom odspavati jer će me ubiti ova vremenska razlika.
Anonymous P.O.V.
Postaje smiješno i besmisleno koliko Ashley vjeruje Davidu. Ne mogu vjerovati da je povjerovala u priču oko tajnih agenata. Mislila sam da je pametnija. Dosadilo mi je ovo njihovo putovanje iz jednog mjesta u drugo. Malo su u Amsterdamu, malo u Londonu, a onda odluče otići na drugi kraj svijeta- u Srbiju. Da ne spominjem ostale evropske države koje je Ashley sama posjetila. Ali, zašto to rade? To je jedino što ne znam o njima. Sigurna sam da nisu sami odlučili otići na putovanje ali nikako ne mogu shvatiti šta ih je natjeralo na to. Ali, saznala sam i veće stvari od ovoga, tako da mi ni ovo neće još dugo predstavljati problem. Čitav život u sebi gajim mržnju prema svim Sawyerima i Johnsonima. Samo sam čekala da odrastem kako bih mogla započeti svoju osvetu. Odrekla sam se svega. Srednje škole, fakulteta, normalnog života. Učila sam pucati, boriti se, postala sa dio bande. I sve sa jednim ciljem. Uništiti svakoga iz te dvije proklete porodice. Jedino za čim žalim je to što je Elena umrla prirodnom smrću. Ja sam trebala biti ta koja će joj oduzeti život! Ali sada su ispred mene Ashley i David. I bolje im je da se pripaze jer sprema se bura kakvu nisu mogli ni zamisliti.
Ashley's P.O.V.
Gledam se u ogledalu i zadovoljna sam svojim izgledom.
Kratka crna haljina, visoke platformke, ravna kosa, smokey eye koji sam radila pola sata i crveni ruž čine da se osjećam ponosno na sebe. Ne previše otvoreno, ali i dalje izazovno.
Uzimam pismo torbicu sa kreveta i izlazim iz apartmana. U hodniku me čeka David sav u crnom. Prokletstvo, tako je zgodan.
"Izgledaš savršeno.", kaže, a ja se stidljivo nasmijem.
"Hvala.", jedva izustim. Ma hajde šta je sa onom hrabrom Ashley? Izgleda da je ostala u sobi.
Izlazimo iz hotela i zaustavljamo taksi.
Nakon kraće vožnje dolazimo do kluba Angels. Šta je sa tim imenima klubova? Te Angels, te Devils, te Demons? Ko uopšte smišlja tako glupe i neoriginalne nazive?
Kao što sam i očekivala u klubu je zagušljivo i odmah po ulasku zapljusne me smrad cigareta i alkohola. Provlačimo se kroz masu ljudi i uz tešku muku dokopamo se šanka. David naruči Jagger, a ja Sex on the beach. I nazivi koktela su im glupi. Fascinirajuće je što ovdje dosta ljudi zna engleski. I taksisti, recepcioner, prodavačica, konobar. I to ga tečno pričaju. U Amsterdamu sam se dosta pomučila zbog jezika.
Završava se On the floor od Jennifer Lopez i započinje pjesma koju na prve taktove prepoznajem. Blame- Calvin Harris i John Newman.
Obožavam Calvina. On je definitivno najbolji DJ na svijetu.
Popijem koktel na brzinu i nakon bezuspješnog nagovaranja Davida da krene sa mnom, sama odlazim do plesnog podijuma ostavljajući ga da čavrlja sa konobarom.
Počinjem mrdati kukovima u ritmu pjesme nadajući se da ne ličim na pingvina sa dvije lijeve noge. Primjećujem oko sebe dosta zgodnih i lijepih djevojaka mojih godina.
U toku pjesme prilazi mi neki crnokosi momak ali ga ignorišem te on shvativši poruku ode dalje tražeći novi plijen.
(...)
Nakon bezbroj meni poznatih pjesama kao i par onih na srpskom ali takođe sjajnog ritma odlučim vratiti se za šank jer doslovno ne osjećam noge. Krivo mi je što David nije pošao sa mnom, ali on je uvijek takav kad izađemo. Guram se do šanka očekujući meni dobro poznato lice, ali osim konobara i par pijanih tinejdžera tamk nema nikoga. Upitam konobara da li je vidio Davida, a on mi pokaže na izlazna vrata.
Uspijem se i do njih progurati te izađem napolje na svjež zrak. Okrenem se par puta oko sebe, ali Davida nigdje. Krenem na lijevu stranu odakle smo i došli ali se istog trenutka sudarim sa nekim i zamalo padnem da me taj neko nije pridržao.
"Izvini.", kaže sa akcentom koji me podsjeća na kanadski. Uspravim se i podignem glavu ugledajući doslovno savršenstvo ispred sebe. Predivan osmijeh i čokoladne oči koje se slažu sa njegovom smeđom kosom koja je blago zadignuta.
"Izvini ti, ja nisam gledala kuda idem.", napokon se sjetim progovoriti ne skidajući pogled sa njegovih očiju.
"Ma nema veze, samo ubuduće malo pripazi, mogla bi se slomiti. Uhm mogu li znati kako se zoveš?", upita, a ja klimnem glavom.
"Ashley Johnson."
"Justin. Justin Bieber.", kaže ispruživši ruku koju ja rado prihvatim.
Author's note
Guys I'm so sorry. Nisam imala vremena prije postaviti nastavak zbog škole. Potpuno sam zapostavila i Wattpad i pisanje
Tu su novi likovi. Jedan je anoniman, a drugi je.. Pa drugi je Justin. Ovdje nije poznata ličnost, ali ima veliku ulogu baš kao i ova bezimena osoba.
Recite mi svoje mišljenje, znate koliko mi ono znači.
Read, vote, comment?
Love you ♡♡♡
