Chapter 9.

241 30 5
                                    

Bacam se na udobni krevet pokušavajući ne razmišljati o onome što sam saznala, ali je to nemoguće.

Nakon što sam otišla od Davida i dobro se pomučila oko traženja slobodnog taksija došla sam do hotela Diamond. Ne čudi me to što toliko dugo nije bilo taksija jer se gotovo svi u Londonu koriste njima. Rijetko ko ovdje ima vlastiti automobil. Pokušavam razmišljati o tome koliko je to glupo, ali kako sam već rekla to je nemoguće.

Razum kao da me želi mučiti te moje misli prebacuje na Davida i Annabel.

Kroz glavu mi prolaze svi trenutci iz djetinjstva. Sve naše igre i smicalice koje smo Elena i ja smišljale kako bi napakostili Davidu. Sjećam se kako smo jednom namjerno razbile najdražu vazu tete Kim i za to okrivile Davida samo zato što nam nije htio dati da gledamo Teletabise.

Maleni osmijeh mi pobjegne na lice ali ubrzo nestane kad se prisjetim današnjih događaja.
Pokušao se opravdati pijanstvom. Ne znam šta da osjećam. Iskreno, sada mi se gadi.

Nakon mjesec dana..

Stojim u prodavnici i pokušavam se sporazumjeti sa debeljuškastom ženom iza pulta. Ali, njoj ne ide engleski, a meni ne ide holandski.
Prevrćem očima kad ona ponovo počinje pričati na tom jeziku koji je dosta sličan njemačkom. Sramota me da priznam, ali mislila sam da se u Holandiji i priča njemački. Ispostavilo se da nije tako i da oni imaju sopstveni jezik. Izlazim napolje i zaustavljam taksi i dajem taksisti adresu gdje se nalazi hotel u kojem odsijedam.

U ovih mjesec dana se svašta izdogađalo. Odlučila sam završiti ovo putovanje po Evropi, ali bez Davida naravno. Samo sam mu poslala poruku o svojoj odluci i potom promijenila broj. Trebao mi je mir.

Nakon što sam saznala istinu i prihvatila je, posjetila sam Kembridž, Oksford i Stounhendž gdje sam se naslušala toliko priča o paganskim ritualima i sektama da sam deset dana spavala sa upaljenim svjetlom.

Potom sam kao preostale četiri države izabrala: Francusku, Španiju, Njemačku i Holandiju.

Vodeći se onim "šta bi Elena uradila", posjetila sam Aušvic dok sam boravila u Njemačkoj. Iako je to bilo jako potresno iskustvo isto tako mi je bilo drago što sam to učinila. Osjećala sam se kao da odajem počast svakoj žrtvi kojoj je tu okončan život. Mada, ukoliko imate slabo srce nemojte ići u Aušvic. Bilo je dosta strašnih trenutaka.

Najbolje sam se provela u Španiji, ali ipak mi je Holandija bila najinteresantnija.
Posjetila sam dosta zanimljivih mjesta poput Vondelparka, kuće Ane Frank, Muzej Rembrantove kuće, Jordaan i Muzej Van Goga.
Ko bi rekao da i u muzejima može biti zabavno?

Kako god, Amsterdam je poznat po malo slobodnijem duhu. Ustvari, puno slobodnijem. Ovdje je prostitucija legalna kao i još puno stvari. I lagala bih kada bih rekla da mi je svejedno dok koračam zapuštenijim ulicama ovog grada.

Jednom sam se izgubila i naišla na grupu transvestita. Nije da osuđujem, ali oni su zaista malo udareni u glavu.
Ali hvala onome ko je izmislio smartphone i Google Maps te sam ubrzo pronašla put ka hotelu.

Kad smo već kod hotela upravo smo stigli. Dajem taksisti novac i ubrzo se nalazim u hotelu. Pozdravljam Selen, recepcionarku. Zaista zanimljiva djevojka. Ima čudan naglasak dok priča engleski, ali to je čini još zanimljivijom.

Ulazim u sobu i odmah skidam štikle. Ispustim izdah olakšanja. Vrag nosi i Chanel i moju opsjednutost njihovim štiklama. Koliko su predvne toliko su i neudobne.

Presvlačim se i liježem u krevet. Planiram malo odspavati prije večerašnjeg izlaska. Sutra naveče se vraćam u Ameriku tako da se večeras želim još malo zabaviti.

David's P.O.V.

"Večeras idete sami, meni se ne da."
"Šta bi gazda rekao na to, Sawyer?", Paul se podmuklo osmjehuje. Proklet bio dan kad sam se pridružio Dragonu. Ali, sad je gotovo, ne mogu izaći i kad bih htio.

"Šta bi gazda rekao kad bi saznao da si priveo samo dvije djevojke iako smo u centru Amsterdama?" , hladno mu uzvraćam i vidim kako osmijeh na njegovom licu blijedi.
Tako sam i mislio. Ne znam zašto je Edward, odnosno gazda poslao ove mulce sa mnom. Nesposobni su i imam osjećaj da bi i malo dijete odradilo bolji posao.

"Uredu Sawyer ostani ako želiš. Samuels i ja ćemo završiti posao, a ti odmaraj to svoje kraljevsko dupe.", govori te izlazi iz sobe ostavljajući me samog.

Ovih mjesec dana su bili jako teški. Upoznao sam se sa nedjelima unutar Dragona. Upoznao sam Edwarda, vođu. To je jedan od najgnusnijih ljudi koji postoje na ovoj planeti. A što je najgore, ja radim za njega.

Annabel i djeteta više nema. Ni jedno od njih dvoje nije preživjelo porođaj. Užasno mi je žao. Ta djevojka je dosta propatila zbog moje greške. A onda sam napravio još jednu priključujući se ovoj bandi. Nakon toga uslijedio je niz grešaka i niz kriminalnih dijela zbog kojih noćima ne mogu mirno spavati. Svaki zločin me proganja u snu. Koja sam ja budala. Kada bi Ashley saznala za ovo, mrzila bi me do kraja života. A ja to ne bih mogao podnijeti.

Roditeljima sam se javio samo jednom i rekao im da ostajem u Londonu. Misle da sam nastavio studirati.

Sada smo u Amsterdamu hvatajući djevojke kako bi ih Edward prodao kao bijelo roblje. Gadim se samom sebi, ali više nema povratka. Jednom kad saznaš za njihove poslove i pokušaš izaći ili ih prevariti svi koji su ti bliski će završiti pod zemljom zajedno sa tobom.

Uskoro smo gotovi sa ovim prokletim gradom i onda se vraćamo u London. A kad se vratim učiniću sve da pronađem Ashley i vratim je u svoj život. Potrebna mi je.

Ashley's P.O.V.

Kratka, crna haljina potpuno mi je pripijena uz tijelo.
Iako sam popila samo dva koktela već mi se manta u glavi.
Dosta mi je i ove preglasne muzike jer je neko očito zaluđen Britney Spears pa pušta samo njene pjesme.
Mislim da Toxic neću poslušati nikad više u životu.

Postalo je jako zagušljivo i gužva je ogromna te odlučim izaći na zrak koji je prijeko potreban mojim plućima.

Nakon što sam se jedva izvukla iz mase pijanih ljudi i dočela se izlaza, krenula sam prema hotelu.
Možda ovaj izlazak i nije bio dobra ideja. Dosta mi je klubova za čitav život.

Prolazim ulicom koja ima slabije osvetljenje te obmotam ruke oko tijela. Kao što rekoh nije najprijatnije prolaziti ovuda. A taksija nema u ovo doba noći.

Začujem korake iza sebe, ali ih pokušam ignorisati. Pa nisam jedina u ovom gradu koja se vraća iz noćnog provoda.

Ohrabrujem samu sebe, ali kako koraci postaju sve bliži hvata me panika.

Uskoro osjećam snažne ruke oko svog tijela i krenem vrisnuti u čemu me spriječi maramica sa nekim odvratnim mirisom koja mi se nađe na ustima.

Par sekundi se borim, ali ubrzo mi se zamanta u glavi i vidim samo crnilo oko sebe prije nego što padnem u nesvijest.

Author's note

Žao mi je što ovako dugo nije bilo nastavka, ali imala sam nekih problema i nije mi se dalo pisati.
U ponedjeljak počinje škola, a sa njom i bezbroj obaveza i zato nemojte očekivati nastavke često. Barem ne prva dva mjeseca dok me malo profesori ne zapaze. Kažu da je onda lakše. :)
I da, imam novi cover koji je napravila CurlyDirtbag
Thank you girl.

Read, vote, comment?

Love you ♡♡♡

Before I dieWhere stories live. Discover now