Par puta trepćem kako bih se uvjerila da je ispred mene zaista David. Otvaram oči i vidim da je to zaista on. Zbunjenost je vidljiva na mom licu, u to sam sigurna. Da li je on upravo tražio da ga... poljubim? Ne, mora da ga nisam dobro čula. Kako bih otklonila svaku sumnju šapćem jedno nesigurno "Molim?". Par trenutaka me promatra kao da pokušava shvatiti o čemu razmišljam. I baš kada pomislim da će se odmaknuti od mene, njegov dah ponovo klizi mojim vratom.
"Poljubi me Ash.", ponavlja rečenicu koja me je toliko zbunila. I koja u ovom trenutku zvuči tako erotično. Pogled mi bježi na njegove pune, roze usne dok njegov je njegov čokoladni pogled zakovan za moj. Izgleda tako odlučno. Da li sam potajno željela to? Jeste, dugo vremena je bio moja tajna simpatija. Dobro, ne baš toliko tajna jer je i Elena znala za moje osjećaje prema njemu i često bi me znala zezati zbog toga, ali mu nikada nije rekla niti riječ o tome. I sada, kad mi je ovako blizu čini mi se da se u mom stomako ponovo stvara onaj zoološki vrt.
"Ash?", tiho izgovori moje ime na način koji je samo on mogao. O Bože! Ja i dalje osjećam nešto prema njemu. Ali, užasno me strah da bi to "nešto" ovog puta preraslo u mnogo više od obične tinejdžerske zaljubljenosti. Pokušavam potisnuti sve brige dok se nesigurno naginjem ka njemu. Primjećujući moju nesigurnost, David nježno obuhvata moje obraze znatno smanjujući razdaljinu među nama. Sasvim polako spušta svije usne na moje obrazujući savršen poljubac. Topim se u mekoći njegovih usana dok pokušavamo uskladiti pokrete. Zubima mi gricka donju usnicu i neočekivani uzdah mi se otima. Osjećam njegov osmijeh na svojim usnama te ga blago povlačim za kosu. Privlači me još više i podiže me sebi u krilo dok mu ruke istražuju moja leđa. Onaj nježni poljubac sa početka pretvorio se u poljubac pun strasti i požude. Jezikom mi prelazi preko usana tražeći dopuštenje za ulazak koje mu dajem. Naši jezici započinju borbu u kojoj se pobjednik ne može naslutiti. Odjednom, David prekida poljubac spuštajući usne do mog vrata. Nježno mi sisa i gricka kožu, a zatim prelazi jezikom preko mjesta na koje je otisnuo poljubac i time me dovodi do ludila. Rukom mu prolazim kroz kosu kvareći njegovu savršenu frizuru. Polako se odvajam od njega, ali ne prije nego što ga još jednom poljubim na blic. Onaj predivan osmijeh mu zaigra na usnama dok me posmatra kako silazim sa njega i namještam svoju majicu.
"Pretpostavljam da bih ti sada trebao dati knjižicu.", kimam glavom i on mi je napokon daje.
"Siguran sam da će ti se svidjeti ono što piše. Vidimo se sutra, babe.", otisne mi vlažan poljubac na obraz te izađe iz kuće ostavljajući me samu sa svojim mislima. Babe? On je mene nazvao babe? Čudan osjećaj mi je prostrujao tijelom dok sam se smješkala kao nekakva budala. Sjetivši se koliko moj osmijeh izgleda retardirano prisilno sam se uozbiljila otvarajući knjižicu. Da vidimo šta si nam sad spremila, Elena.
Flashback (Elena's point of view)
"Stidim se što si mi brat Davide!", i dalje u šoku gledam u čovjeka koji se nalazi ispred mene. Odbijam povjerovati da gledam u svog rođenog brata! On to nikada ne bi uradio. A ova osoba ispred mene, t-to je neko drugi. To nije moj David.
"Elena bio sam pijan i-", odjednom moja ruka završi na njegovom obrazu. Ošamarila sam ga, i ne kajem se zbog toga. Zaslužio je on puno više.
"To ti je izgovor? Što si bio pijan? Za to nema opravdanja pa taman da si bio i nadrogiran! Shvataš li ti uopšte šta si uradio? Kaješ li se?", glas mi odzvanja kućom i zabole me zbog toga. Ljutito ga udaram u prsa pokušavajući zadržati suze.
"Kajem se.", tiho govori.
"Sigurno.", malo tiše govorim dok mi se suza spušta niz obraz. Brzo je brišem ni sama ne shvaćajući zbog čega plačem. Zato što sam razočarana? Zato što mi je brat najveći gad na svijetu? Ili zbog i jednog i drugog?
"Jebemu, Elena kajem se! Nisam bio jebeno pri sebi, shvati već jednom!", jačina njegovog glasa učini da se malo trznem, ali se brzo okrećem prema njemu.
"Kao prvo ne deri se na mene. Nisam ja ta koja je zasrala, nego ti. A kao drugo kajanje nije dovoljno. Misliš li da to nekome znači? A što je možda najgore od svega, ti ćeš morati živjeti sa spoznajom da si nekome uništio život.", suze mi se nekontrolisano spuštaju niz obraze i više se ni ne trudim obrisati ih.
"Svjestan sam toga. Jebeno sam svjestan svega šta sam učinio. Poželim da se makar ne sjećam svega, ali onda shvatim da to ne bi ništa ublažilo. Samo bi meni bilo lakše.", kimam glavom. Napokon je i on nešto shvatio. Spušta se niz zid na koji je do sad bio oslonjen i sjeda na pod. Prilazim mu i sjedam pored njega izgubljena u svojim mislima.
"Elena?"
"Hm?"
"Znaš da ovo nikome ne smiješ reći, pa čak ni Ashley, zar ne?", kimam glavom. Znam da ću ovo morati ponijeti sa sobom u grob i mrzim što moram ovo kriti od Ash. Sigurna sam da bi mi razgovor sa njom barem malo pomogao, ali šta je tu je. Odjednom, novi val hladnoće me zapljusne. Pa moja Ash je zaljubljena u Davida. Kad bi saznala šta je uradio sigurna sam da mu više ne bi ni prišla. Davide, proklet da si, šta si nam ovo uradio?
End of flashback
Ashley's point of view
Prelazim preko prve stranice i nasmiješeno posmatram tačnicu koja označava da smo ipak ostali živi nakon skoka s padobranom. Prelisnem na sledeću i iznenadim se kad vidim da je gotovo cijela popunjena, ali počinjem čitati.
"2. Putovanje u Japan i obilazak Evrope.", ponovo se nasmiješim. Putovanja su bila moja i Elenina zajednička strast. Obožavala je putovati. Nastavljam dalje čitati uredan rukopis.
"Znate koliko volim putovanja i koliko sam zaljubljena u Evropu. Tako da, nakon Japana odaberite par evropskih država i obiđite ih. I molim vas obratite pažnju na prirodu i istorijske znamenitosti jer su one puno zanimljivije od visokih zgrada i ljudi u poslovnim odijelima kakve svaki dan možemo vidjeti u našem dragom New Yorku. I da, pošto će ovo putovanje ipak malo potrajati kada stignete u Japan, slobodno krenite sa ispunjavanjem ostalih stvari. Hvala vam što ovo radite. Volim vas."
David je bio upravu. Ovo mi se tako sviđa. Ne mogu dočekati to putovanje. Uostalom, nismo se ni dogovorili kada krećemo. Moram ga nazvati. Taman kad sam krenula ka telefonu, on je zavibrirao i na ekranu je zablistalo poznato ime- David. Povukla sam onu prevlaku koja je označavala javljanje.
"Hej Ash. Jesi li pročitala šta nam je Elena napisala?", kimam glavom. On više ništa ne govori što me jako čudi.
"Ash, jesi li tu?", ponovo kimam glavom. O Bože pa on mene ne može vidjeti. Blago se udaram po čelu. Koliko ja nekada mogu biti glupa, to je nevjerovatno.
"Umm jesam je odgovor na oba pitanja.", govorim i čujem njegov smijeh.
"Pa onda se spakuj jer sutra navečer idemo u Japan."
Sutra? Navečer? Ma jel on normalan?
"Ugh David. Zašto uvijek moraš brzati u svemu? Kako pobogu sutra?"
"Eto fino. Već sam nam rezervirao karte. I samo da znaš postoje neke stvari u kojima uopšte ne brzam.", prevrćem očima i prosto znam da mu je na licu onaj vragolasti osmijeh.
"Super. Idem se sada spremati.", krenula sam mu poklopiti ali me je zaustavio njegov glas.
"Umm Ash?"
"Hm?"
"Samo da znaš da mi ne bi smetalo da se večerašnji poljubac ponovi.", osjetim blago peckanje u obrazima i znam da su oni sada crvene boje. Hvala Bogu pa me David ne može vidjeti.
"Laku noć Davide.", govorim kroz osmijeh.
"Laku noć babe.", govori i veza se prekida. Oh ponovo to "babe". Opet mi je u stomaku zoološki vrt, ali on malo utihne kada shvatim da se moram spremati. Baš ti hvala za ovo, Davide Sawyer!
Vrijeme putovanja
"Čuvajte se djeco.", Davidova i moja mama nam mašu i po stoti put od jutros ponavljaju ovu rečenicu. One su toliko zabrinute oko ovog putovanja da se ponašaju kao da idemo u Siriju, a ne Japan. Moja mama je čak spominjala kamikaze, pa se teta Kim još više zabrinula. Zahvaljujem Bogu kada napokon ulazimo u avion i smiještamo se u udobna sjedišta. Ovdje je dosta hladnije nego napolju što mi jako godi jer mi je nesnosnih vrućina preko glave. Povrh svega, obožavam noćna putovanja.
"Pa, Japan, here we come!"
Author's note
I četvrti dio je tu. Ono što vam nisam rekla (a trebala sam), je to da ova priča neće biti jedna od onih dužih. Zato radnja i ide malo ubrzano. Anyway, radujem se pisanju o njihovom putovanju u Japan jer je to jedna jako interesantna država. Uskoro očekujte veliku oluju u ovoj priči koja će pojasniti Elenin POV.
I da, juče sam ponovo gledala The First Time, tako da sam sada još više zaluđena Dylanom :)
Read, vote, comment?
Ly ♡♡♡
