Zatvorim oči i pomislim da će David nestati kada ih otvorim.
Ali ne, on je i dalje tu. Stoji ispred mene u uskim, crnim hlačama i bijeloj majici kroz koju se ocrtavaju njegovi mišići. Izgleda tako mračno. Tako nedostižno. Kao da uopšte i nije tu. Kao da se nalazi samo u mojoj glavi.
Približi mi se par koraka i ja se istog trenutka odmaknem. Ne znam zašto, ali osjećam neku vrstu straha zbog njegove prisutnosti.
Čini mi se da je i on to primijetio jer na njegovom licu jasno mogu vidjeti bol.
"Ash.. Neću ti ništa..", tiho prošaputa i ponovo mi se približi.
I ja ponovim svoj potez od maloprije.
Odmaknem se, ali tako dođem do vrata što on iskoristi i potpuno mi se približi.
Osjećam se kao u zamci. Sa jedne strane su vrata, a sa druge David. Gleda me u oči i na trenutak mi se čini kao da je vrijeme stalo. Kao da postojimo samo on i ja.
Ali to ne traje dugo jer se ubrzo vratim u stvarnost.
"Šta ti radiš ovdje?", upitam ga hladnokrvno. Barem se nadam da je zvučalo hladnokrvo jer u sebi doslovno umirem.
"Došao sam te vidjeti.", tiho kaže i ja se zapitam zašto je tako tih. Ali to mi trenutno ne bi trebalo predstavljati veliku brigu.
"Svjestan si da bih ja sada mogla pozvati FBI?", upitam ga i on se na trenutak namršti.
"Znam da to ne bi uradila."
"Zašto si tako siguran?"
"Zato što me voliš.", jednostavno kaže i ja odmahnem glavom.
Prođen pored njega i odem na drugi kraj sobe.
Zatvorim prozor, kao da je to trenutno važno, i ostanem okrenuta leđima od Davida.
Osjetim kako mi se približava ali je ipak na distanci.
"Voliš me, kao što i ja volim tebe. Cijelim srcem."
Mogu ga osjetiti tačno iza sebe. Naša tijela samo što se ne dodiruju.
Makne mi kosu sa vrata i spusti maleni poljubac tamo. Zadrhtim i baš kad pomislim da nije to primijetio, osjetim njegov osmijeh na svojoj koži.
"Cijelim tijelom.", prošaputa mi na uho.
"Voliš me bezuslovno kao i ja tebe.", kaže i ja se istog trenutka okrenem prema njemu.
To možda i nije bila najbolja ideja jer mi je tako prokleto blizu.
Odgurnem ga. Barem onoliko koliko mogu. A vjerujte mi, to je veoma malo.
"Govoriš da me voliš, ali tvoja djela mi govore drugačije. Ne misliš li tako?"
"Lagao si mi. Pobjegao dok sam bila u životnoj opasnosti. Ti si prokleti kriminalac!", uzviknem i on me pogleda. U njegovim očima mogu vidjeti bol. Mnogo boli koja učini da zažalim što sam rekla ono iako je to bila istina.
"I najgori kriminalci mogu da vole. Zašto misliš da ja ne bih mogao?", upita me, ali mu ništa ne odgovorim.
"Znaš samo ono što su ti rekli. Nisi trebala onu veče biti tamo."
"Zašto? Kako ne bih saznala istinu?"
"Tu istinu si trebala saznati od mene. Sve sam ti planirao objasniti?"
Sarkastično se nasmijem.
"Znam da mi ne vjeruješ. I ne krivim te. Ni ja ne bih na tvome mjestu. Ali, tako mi svega, nisam znao da si ona djevojka ti. Zar misliš da bih te ostavio tamo? Zar stvarno misliš da ne bih uradio ništa? Zar me takvim smatraš?", glasno me upita ali ja i dalje samo ćutim. Kao da sam zanijemila.
"Tek nakon što sam čuo da je Justin uzviknuo tvoje ime shvatio sam šta se desilo. Istog trenutka sam se htio vratiti tamo i uvjeriti se da si dobro, ali su me zaustavili. Nisu mi dozvolili. I nisam se smirio sve dok nisam došao u London i saznao da ti se ništa nije dogodilo. I tada mi je to bilo važnije od potjernice sa mojim imenom i likom."
"Ne možeš me kriviti što mi je teško da ti vjerujem nakon svega. Nakon tolikih laži."
I zaista, zašto bih mu vjerovala? Zbog par njegovih riječi?
"Dolaskom u Ameriku rizikujem da me uhapse i zatvore doživotno. Ali, nije me briga. Nisam mogao više bez tebe. Ashley, ovdje sam samo zbog tebe, kako to ne shvataš?"
Spustim glavu i progutam knedle koja mi stvara bol u grlu.
"Onda nisi trebao ni dolaziti.", tiho kažem iako to ne mislim.
Svojim dugim prstima mi obuhvati bradu i podigne glavu tako da ga gledam ravno u oči.
"Reci mi da me ne voliš i da te nije briga za mene i otiću zauvijek. Nikada me više nećeš vidjeti, niti čuti za mene.", kaže odlučnim glasom i ja zanijemim.
Sjetim se kako mi je uvijek bilo besmisleno kada u filmovima djevojka nije mogla reći momku da ga ne voli dok ga g leda u oči, ali sada se i ja nalazim u toj situaciji.
Poželim mu to reći, ali ne mogu. Jednostavno, riječi su zapele negdje na putu između mog srca i usana.
"Ashley, reci mi!", ponovi glasnije dok me i dalje gleda u oči.
"Ne mogu!", glasno uzviknem i jedna suza mi se spusti niz obraz. Mrzim to što ne mogu kontrolisati svoje osjećaje.
"Ne mogu jer te volim uprkos svemu što si uradio! I mrz..", pokušam reći kako mrzim sebe zbog toga ali me u tome slriječe njegove usne koje se u trenutku nađu na mojima.
Toliko snažno me poljubi da u početku ne mogu ni uzvratiti poljubac.
Ali, ubrzo se snađem i počnem mu uzvraćati. Barem onoliko koliko mogu jer se njegove usne kreću tako brzo da ih je nemoguće upratiti.
Ruku je premjestio sa moje brade na leđa i privukao me sebi što je više moguće.
Obmotam svoje ruke oko njegovog vrata. Ponestaje mi vazduha i pluća kao da mole za njega, ali trenutno je želja za Davidovim usnama veća od potrebe za vazduhom.
Jednu ruku spusti do mog dupeta i stisne ga zbog čega meni sa usana pobjegne maleni uzdah koji ga natjera na osmijeh. Odvoji se od mene na trenutak kako bismo došli do vazduha. Mislim da mu u ovom trenutku moja pluća zahvaljuju zbog toga.
"Nedostajala si mi Ash..", tiho kažem i ja se nasmijem. Drago mi je to čuti. A kome i ne bi?
"I ti meni.", priznam mu i sada se on nasmije.
"Vidim, ledena kraljica je nestala."
"Kao da nije ni bila tu.", kažem i ostavim maleni poljubac u kutu njegovih usana.
Nakratko me poljubi, a zatim spusti usne do mog vrata.
Glasno uzdahnem kada dođe do moje ključne kosti i poćne sisati kožu radeći ljubavni ugriz.
Oni su mi uvijek smetali i izgledali ružno, ali sada mi se to ne činj tako. Ali, navikla sam da se uz Davida dosta toga mijenja.
"Želim te.", šapne dok se njegov topli dah rasipa po mojoj koži.
Zadrhtim i bez razmišljanja skinem njegovu majicu.
Spustin ruke na njegov savršeno oblikovan torzo.
Ovaj momak izgleda jebeno savršeno.
Nasmije se i skine moju majicu, a ubrzo zatim i trenerku.
Stojim ispred njega samo u donjem vešu i zbog toga osjetim velimu toinu u obrazima. Kladim se da sam sada crvena kao paprika.
Krenem spustiti glavu, ali me njegovi prsti spriječe u toj namjeri.
Pogledam ga i primjetim kako odmjerava. Njegov pogled besramno putuje po mome tijelu.
"Savršena si Ash..", kaže i toplina u obrazima se samo joß viße poveća.
"I samo moja..", doda i meni srce zaigra.
"Samo tvoja.", potvrdim i on me snažno poljubi.
Poljubac je tako neuredan ali trenutno ni mene, a ni njega nije briga za to.
Podigne me, i ne skidajući pogled sa mog lica, donese do kreveta.
Spusti me na mekanu podlogu i uskoro se nađe iznad mene.
Oslanjajući se na laktove kako me ne bi pritisnuo svojom cijelom težinom, počne ostavljati poljupce po svim dijelovima moga tijela.
Više se ne osjećam posramljeno ili neugodno.
Znam da mi se ništa loše ne može desiti dok sam sa Davidom.
I odjednom, potpuno zaboravim na sve loše što se do sada dogodilo.
Više me nije briga ni za laži, ni za potjernicu, ni za prokleti Dark Angel.
Trenutno postojimo samo David i ja.
Trenutno postojimo samo mi.
Author's note
Well, ovo je bilo malo weird. Barem meni za pisanje hahaha.
Niste ovo očekivali zar ne?
Anyway nadam se da vam se nastavak sviđa.
I da, bliži se kraj Before I Die. Do kraja mjeseca će se završiti.
Read, vote, comment?
Love you ♡♡♡
