Chapter 8.

205 33 9
                                    

Šokirano gledam u plavušu nadajući se da sam je pogrešno čula. Ili da to nije istina.

Ne. Ne. Ne.

David to ne bi mogao. On nije takav. Ne bi djevojku poprijeko pogledao, a kamoli silovao. Ne želim da vjerujem u njene riječi.
Vratim pogled na Davida koji se nalazi par metara od nas.

"Annabel?", začuje se njegov glas koji se sada čini više kao šapat.
Ta Annabel se okrene prema njemu i stavi ruku preko usta neuspješno pokušavajući prikriti jecaj.

"Gade jedan uništio si mi život." , glas joj je pun mržnje, bijesa, povrijeđenosti.
Jednom rukom se pridržavam za zid dok drugom brišem suze. Nisam ni primijetila kada sam počela plakati, ali znam da su mi obrazi potpuno mokri.
Skupljam snagu i stajem ispred Davida koji se čini kao da će se svakog trena srušiti. Kako je tek meni?

"R-reci mi da nije istina. Reci mi da je nisi silovao! Reci mi!", histerično mu govorim i mogu čuti kako Annabel plače iza mene.
"Ashley, ja...", započinje ali se naglo zaustavlja.
"Istina je. Silovao sam je i gadim se sam sebi zbog toga.", počinjem odmahivati glavom kao da će to promijeniti njegove riječi.
"Kada?", moram to znati. Moram znati šta mu je bilo tada i zašto je to uradio.
"Uđimo sve troje u stan i onda ću ti sve objasniti.", klimnem glavom jer mi to objašnjenje zaista treba.

Dok prolazim pored Annabel vidim joj strah u očima. Gotovo neprimjetno joj se nasmiješim u znaku podrške i uhvatim je za ruku dok ulazimo u stan. Jadna djevojka, ne mogu ni zamisliti kako joj je. Nosi dijete svog silovatelja.

Sjedamo na kožni kauč i svo troje ćutimo. Između nas je neugodna tišina koju ja odlučujem prekinuti.
"Davide započni. Mislim da svi jedva čekamo da se ovo završi.", hladno govorim zbog čega se na njegovom licu vidi mala zbunjenost ali je brzo prikrije. Pa šta je očekivao? Da ću ga tješiti? Reći mu da će sve biti uredu? Pa nije on ovdje žrtva.

"Prije osam mjeseci sam bio u jednom klubu. Paparazzi. Bio sam ljut nakon saznanja da Elena neće preživjeti bez obzira na sve one hemoterapije i lijekove koje je primala. Popio sam malo više. Zapravo, bio sam mrtav pijan. Nisam bio svjestan ničega. Da mi je neko prišao i rekao da ubijem nekoga mislim da bih to bez oklijevanja uradio.", malo zastaje prisjećajući se te noći.
Duboko uzdahne, a zatim nastavi.

"Prišao sam Annabel. Plesali smo, a onda sam joj predložio da odemo do mene. Odmah je to odbila što je mene još više razljutilo. Pokušala je otići, ali bez obzira na to što je ona bila trijezna, a ja pijan, nije bila dovoljno snažna da mi se otme iz stiska. Međutim pustio sam je i ona je otišla u WC. Krenuo sam za njom i... Onda se to dogodilo.", završava te lice prekrije rukama naslonivši se na kauč.

Pokušavam prihvatiti sve što je rekao. Premotavam u glavi sve trenutke koje smo proveli zajedno. Naše djetinjstvo ili ono kada je prebio Alexa, momka koji mi se upucavao kad sam imala samo 16 godina.
A onda nešto shvatim. Srce mi počne ubrzano kucati i ja bijesno ustajem sa kauča dobivši i Davidovu i Annabelinu pažnju.

"Ti... Ti...", promucam pokazujući na Davida koji me zbunjeno gleda dok se ja pokušavam smiriti.

"Vratio si se u New York odmah nakon toga. Dok sam ja mislila kako si se vratio zbog Elene ti si se zapravo plašio da te Annabel ne prijavi policiji, zar ne?"
"Ashley nije tako.", sada je i on ustao.
"Ma nego kako je? Smatrala sam te hrabrim jer si napustio fakultet, a ti si zapravo bježao od onoga što si uradio. I da znaš da mi je drago što sada Elena nije tu da sazna kakav joj je brat zapravo.", moj glas odjekuje stanom i mislim da nas čak i komšije čuju ali me to trenutno ne zanima.

"Elena je znala za to.", spuštene glave govori, a ja raširujem oči.
"Molim?"
"Rekao sam joj kada sam došao. Nisam to mogao držati u sebi. Ali nemoj se ljutiti na nju jer sam joj zabranio da ti kaže."
Ironično se nasmijem.
"Jedini na koga se ja ljutim si ti. Da bi olakšao svoju dušu rekao si joj tako nešto, a dobro si znao da se nije smjela nervirati. Bila je bolesna i iznemogla i zadnje što joj je trebalo je da sazna kako joj je brat najveći gad na svijetu."
"Shvatam sve."

Ja odlazim odavdje.", govorim i krećem ka sobi kako bih uzela moj kofer sa stvarima. Hvala Bogu pa se nisam raspakovala.

"Kako to misliš? Ne poznaješ London, kuda ćeš otići.", hoda za mnom od boravka do sobe i natrag. Annabel i dalje sjedi na kauču ne progovarajući ni riječi.

"London je pun hotela, sigurna sam da ću se snaći."
"Ne. Ti ostani ovdje, a ja ću u hotel.", uporan je u namjeri da ostanem ovdje ali mi to nije ni na kraj pameti.
"Gledaj, kao prvo sigurna sam da ti i Annabel imate o čemu razgovarati. Pa čovječe nosi tvoje dijete i samo što se nije porodila. A kao drugo bolje ti je da me pustiš da idem i ne tražiš me jer sam u velikom iskušenju da te ja prijavim policiji.", završavam i izlazim i stana ostavljajući zbunjenog Davida.
Zapravo, nisam ni pomišljala da ga prijavim. Nije mene silovao nego Annabel i ona je ta koja ga treba prijaviti ukoliko to želi.

David's P.O.V.

Zalupila je vratima i otišla. Da li je stvarno mislila da me prijavi policiji?
Ali ona ne poznaje ovaj grad. Šta ako zaluta? Ili je neko napadne? London je pun kriminalaca, pogotovo u ovo doba noći.
Pogled mi zastane na Annabel i shvatam da nas čeka dug razgovor. Sjedam pored nje i uhvatim njen nesigurni pogled.

"Annabel ja...", započnem, ali me ona u startu prekine postavljajući ruku ispred sebe.
"Ne govori ništa. Zaista mi nije do slušanja jadnih isprika koje neće promijeniti ništa. Uništio si mi život više nego što misliš. Pored sve one boli zbog silovanja zatrudnela sam, a zbog mog dragog oca nije mi bilo dozvoljeno abortirati.", uredu sada sam zbunjen. Zašto joj otac nije dopustio da uradi nešto zbog čega bi joj bilo puno lakše?

"Da li on zna.. kako je to dijete nastalo?", promucam, a ona se cinično nasmije.
"Znao je. To mu je i odgovaralo. Jesi li ikada čuo za londonski Dark Angel?", zbunjeno klimnem glavom. To je jedna od najvećih bandi u Engleskoj. Svi u Londonu, ali i u cijeloj zemlji znaju za njih. Njihovi poslovi su "javna tajna". Svi znaju kakvim se oni poslovima bave, ali imaju saveznike u policiji, a sudeći po svemu i u vladi tamo da im niko ništa ne može.

"Moj otac je glavni među njima. Nikada me nije volio. Vjerovatno zato što sam ga previše podsjećala na moju majku koja ga je napustila odmah nakon mog rođenja. I kada je saznao šta si mi uradio i da sam trudna skovao je plan. Zaprijetio mi je da će ubiti moju stariju sestru ukoliko te prijavim ili abortiram."

"A zašto? Mislim kakav je plan?"
"On te želi u bandi Davide. Tako da ako ne želiš završiti u zatvoru pridružićeš im se. Ali, moj ti je savjet da to ne činiš. Bolje ti je provesti par godina u zatvoru nego postati član bande koja radi najgnusnije poslove. Mada to je tvoja odluka."

Ne mogu u zatvor. Jednostavno ne mogu. Svaka opcija je bolja nego to. I ne interesuje me kakvim me to čovjekom čini, ali ne želim u zatvor.

"Pristajem. Postaću član Dark Angela."

Author's note

Tadammmm. Jeste li očekivali da će David pristati na ponudu Annabelinog oca?
Annabel je ovdje samo žrtva, nije negativan lik.

Read, vote, comment?

Love you ♡♡♡

Before I dieWhere stories live. Discover now