ⒸⒺⓉⓇⓃⒶⒺⓈⓉⒾ ⒹⒺⓄ

34 2 1
                                    

𝕡𝕖𝕥𝕒𝕜 - ❷❶𝕤𝕖𝕡

Danas je petak. Dan kada ja idem na prvu žurku ikada. Hešteg naterana sam. Školu smo danas završili ranije i Nila je rešila da je danas dan za slavlje. Čega? Niko ne zna.

Posle škole joj je na pamet palo kako bi bilo super da povede nas tri (Džulijet, Amber i mene) na žurku koja se večeras održava na splavu gde radi njen brat.

Po njenim rečima tamo će biti pola škole, od prve do četvrte godine, što je još jedan od razloga zbog kog mislim, tjst. znam, da bi bilo mnogo bolje kad bi u to vreme gledala novu sezonu Bridgetona na Netflixu, ali ne....

Pošto je Amber bilo vrlo lako ubediti i bilo je 3 na 1 kada sam na sve načine pokušavala da je odvratim od te ideje, ipak sam naterana da idem na žurku večeras.

I tako sad, posle tri sata, ja stojim u kabini u najkraćoj haljini koju sam ikada videla. Ako se to uopšte može nazvati haljinom. Meni lično liči na neke krpice kojima je moja baka brisala prašinu sa TV-a.

(nemam sliku haljine jer sam dobila nov telefon, tako da prepuštam vama da je zamišljate kako hoćete 😂)

Ja sam ubeđena da je haljina malo too much, ali me ostale ubeđuju da nije. Čak su i Amber ubedili da obuče haljinu, mada znatno dužu od moje. Smatraju da ja imam koga da impresioniram. Naravno da misle na Alekseja.

Morala sam da im se poverim jer nisam imala kome, a da im nisam rekla izlanula bih se negde na dupe. Jednostavno mi je trebao ženski savet i njima sam najviše verovala. I eto gde me je to dovelo.

Bilo je već kasno kad smo završile sa kupovinom tako da smo požurile kod Nile kući da se presvučemo. Imala je praznu gajbu jer su joj roditelji otišli na odmor. Na moju nesreću, čak su me ubedile i da se našminkam. Ja i šminka?? Užass, i ja kažem.

Nakon što smo sve četiri konačno bile spremne bilo je vreme da krenemo. Išle smo taksijem pošto taman sve stajemo. Džulijet ima vozačku, ali je izjavila kako posle večeras nećemo moći ni da hodamo, a kamoli da vozimo auto. Amber i ja smo se samo nervozno pogledale.

Priznajem, kada sam čula njenu izjavu nisam joj verovala ni reč, ali evo me posle tri i po sata mogu sa sigurnošću da kažem da je bila u pravu. Čekala sam ga sat i po vremena, a od njega nije bilo ni traga ni glasa. Verovatno mislite - ponašaš se detinjasto, piješ zbog lika koji ti nije niko i ništa! I slažem se!

Međutim, ja sam sebe ubedila kako ja ustvari ne pijem zbog njega, već pijem da bi mi bilo zabavno. I eto me posle ko zna koliko šotova tekile đuskam sa Amber i Džulijet koje nisu prošle ništa bolje od mene. Nila je još odavno nestala sa nekim zgodnim likom i ne krivim je.

Već planiram da odem po još neki šot kad se nepoznate ruke hvataju za mene i iza sebe osećam nečiju figuru. Znam da to nije on. Niži je i ne miriše tako lepo. Ali prepuštam se. Dozvoljavam sebi nešto sto nikad nisam mislila da ću dozvoliti. Gubim se u nepoznatom čoveku zamišljajući nekog drugog.

Odjednom mi postaje muka. Od tekile, plesanja, ovog stranca koji se zalepio za mene, pa čak i od sebe same. Kao da prvi put posle skoro četiri sata postajem svesna okruženja, kao i svojih postupaka. Odgurujem neznanca od mene, ali on ni makac. Kreće da me povlači ka sebi, a ja nemam dovoljno snage u sebi da ga odgurnem.

Baš u trenutku kad polako krećem da posustajem, njegove ruke zamenjene su najsigurnijim rukama koje su me pre par dana ljuljale u krilu. Nežno diže moju bradu ka sebi, kako bih ga pogledala. "Jesi dobro?", pita dok mi palcem nežno briše suze kojih nisam ni bila svesna do pre par trenutaka.

"Hoću kući.", kažem umorna od svega. Bez ijedne reči vuče me sa sobom praveći prolaz svojim telom. Već kroz pet minuta smo napolju.

Hvala što si pročitao/la ovaj deo!!
ostavite 🌟 i mišljenje 💗
daily reminder : lep/a si!

ps.  Samo da se izvinim sto dugo nije bilo delova, možda sam zaboravila šifru od wattpad-a, a menjala sam telefon 😅

Ona preživljava srednjuWhere stories live. Discover now