Tamo gdje vile vladaju

6. poglavlje

U renesansom dvorcu vrijeme kao da nije niti prolazilo. Jedini pokazatelj protjecanja tri tisuće zalazaka Sunca bila je malena princeza. Od slatke djevojčice koja je uvijek plijenila svu pozornost nastala je još krasnija djevojka, drugačija od većine vila. Svoju kosu nije rezala na kratko, kako je bilo uobičajeno. Duga joj je kosa boje meda sezala do bokova, plave oči su svakoj vili u dušu gledale. Bila je visoka, u svakom je pogledu bila kći Podmorja. Osim u naravi. S godinama ju je naučila obuzdati, većinom na teži način. Uvijek bi govorila što misli, strah nije poznavala, bila je poput vatre. 

Ipak, naučila je svoju narav obuzdati. Dadilja Saskia je uvidjela problem nakon princezina prognanstva s Dvora. Naučila je princezu zadržati mišljenje, a dvorski upravitelj ju je kažnjavao bez straha od kraljice. 

,,Margot, narasla si. Više nisi malena kao onda kad smo došle ovdje. Moram ti nešto reći, ali ostani mirna dušo, molim te" započne dadilja. Znala je da će Margot uvijek poslušati njezinu molbu. 

,,Vidiš, istog onog doba kad smo mi došle ovdje, tvoja majka, kraljica, se udala" reče dadilja U napetosti je čekala Margotinu reakciju, ali ona ničime nije pokazivala da ju je čula. 

,,Za koga?" prošapće napokon princeza.

,,Kralja Podmorja" tiho joj odgovori dadilja. Na njezine riječi princeza samo kimne glavom i pođe prema izlazu. Htjela je jahati dok ne zaboravi sve što joj je dadilja sada rekla. 

,,Margot, kraljica te pozvala na Dvor, i zahtjeva da dođemo onamo što prije" iznese dadilja princezi pravi razlog ovog razgovora. 

,,Zašto? Nisam valjala sve ovo vrijeme, sada sam dobra? Neću ići na Dvor! Ako me treba, neka dođe ovdje!" plane princeza. Nedostajala joj je majka, sve je ovo vrijeme patila za njom. 

,,Nemoj tako, dušo. To je tvoja majka, i povrh svega kraljica" pokuša je uvjeriti dadilja. Znala je da nema smisla, jer princeza bijaše iznimno tvrdoglava, ali pokušala je u strahu  da će ona biti prognana. 

,,Pisat ću majci. I u pismu joj reći da neću doći na Dvor" kaže princeza te ode u knjižnicu. Ondje je imala mir, knjige su je uvijek smirivale i razumjele. 

Draga Mama, 

Nisi mi pisala niti jednom otkako sam otišla. Ni na Dvoru me nisi posjećivala, ali si mi bila blizu. I dalje se kajem zbog ponašanja one večeri. Molim te, oprosti zbog toga. Ali ujedno i znaj da neću doći na Dvor. Ako me trebaš, znaš gdje sam.

Tvoja kći, 

Margot

Čim je završila s pismom, princeza ga je poslala majci na Dvor. Nakon toga je odjurila van te jahala dok vani nije postalo opasno. Šume Hiwaya bijahu očaravajuće, no u isto vrijeme i opasne. Razne zvijeri, gnomovi i kletve lutaše šumom noću. 

Dvor

,,Kako se usuđuje odbiti pokoriti meni? Ja sam njezina kraljica i majka!" bjesnila je kraljica. 

,,Smiri se, Mar. Pošalji Grofa od Tulipana po nju. On će ju dovesti pa će oboje svjedočiti našem trijumfu" umirivao je Ferith kraljicu. Kraljica je pokušala razbiti kletvu s kraljem Podmorja, ali nije uspjela. Ovog joj je puta čarobnica rekla da je će uspjeti, da je trudna s dječakom. Htjela je da njezina najstarija kći svjedoči rođenju djeteta. 

Zato i pošalje pismo Gaspardu:

Dragi Gasparde, 

Voljela bih da mi se ti i Margot pridružite na Dvoru. Njoj pisah, ali me odbija poslušati. Vjerujem kako ćeš je ti ipak uspjeti uvjeriti i dovesti na Dvor. Njoj je već šesnaest ljeta, vrijeme je da se vrati na Dvor. Ako to pak odbije, dovedi je silom. Kasnije se možete vratiti u Cvjetni dvorac i tamo živjeti zajedno. Sada je dovedi k meni, što prije možeš. 

Tvoja,

Mama 

Nakon što je protjerala kći, kraljica je neko vrijeme ostavila Gasparda na Dvoru. Nije joj bio osobito drag, ali svakako draži od Margot. 

Uskoro na Dvor stiže i odgovor Grofa od Tulipana:

Vaše Veličanstvo,

I ja bih se volio vratiti na Dvor, uz njega me vežu uistinu lijepa sjećanja. A još bih se više volio pridružiti Margot. Već večeras krećem k njoj, a na Dvoru nas možete očekivati za nekoliko zalazaka Sunca. 

Vaš odani,

Grof od Tulipana