Tamo gdje vile vladaju

13. poglavlje

,,Vaša Milosti! Vaša Milosti!" kucanje probudi grofa. Po glasu je prepoznao da ga zove služavka, ali i da se događa nešto veoma bitno. 

,,Što je bilo?" upita grof služavku kad otvori vrata. 

,,Kraljica! Princ! O-ona" služavka je nastavila govoriti nepovezane riječi, a grof shvati kako kraljica rađa, te pohita probuditi princezu.

,,Margot!" poluglasno će grof. Princeza otvori oči, te začuđeno pogleda grofa, a onda spazi služavku na vratima. 

,,Princ dolazi! Kraljica te želi uz sebe! Požuri, uskoro smo slobodni" te riječi razvesele princezu te se ona ubrzo uredi i pođe za služavkom. 

U kraljičinim odajama bijahu Kralj, Ferdinand i Milha, Evanora, Tristan, te cijelo Vijeće. Margot je bila iznenađena količinom vila u prostoriji. Mama je htjela da svi svjedoče njezinom trijumfu, pomisli princeza. Ipak, stane sa strane uz Milhu.

,,Što ćeš ako je sin?" Milha pita tiho. 

,,Što točno mislite?" princeza se odluči praviti glupa. Nije joj se sviđala ta žena, i dalje se sjećala kako se ponašala prema njoj prije deset doba. 

,,Veličanstvo, imate kći" reče dvorski meštar, liječnik. Na njegove riječi kraljica zaplače. Ipak, njezine suze nisu bile radosnice. Bila je bijesna što opet nije uspjela. 

,,Maknite ju od mene!" poviče kraljica kada je joj je služavka pošla staviti dijete na prsa. Taj povik slomi princezino srce. Kralj pokaže služavki a dijete opere i odnese u dječju sobu. 

Nakon toga, Kralj pošalje iz sobe sve osim Evanore i Margot. 

,,Kako ćeš je nazvati?" pita Margot. Nije znala što će se dogoditi, ali znala je kako neće biti ništa dobro.

,,Ne znam. Nadjeni joj ti ime, ako ti je toliko stalo" kraljica bijesno odgovori princezi. Ipak, taj odgovor izmami osmjeh na princezino lice.

,,Margot, kako je sad prošlo ono zbog čega si pozvana na ovaj dvor, možeš poći u nizinu s Gaspardom" Kralj će. 

,,Molim? Zar će ona ostati nasljednica?" poviče Evanora. Nadala se kako će se ona domoći tog naslova kad već nema kraljevića. Prezirala je svoju stariju sestru, njezinu ljepotu, ali i obožavanje na Dvoru.

,,Što?" princeza zbunjeno prošapće. Nije se ovomu nadala. Mislila je kako će ona naslijediti kraljicu i u slučaju prinčeva rođenja. 

,,Naravno! Ona je moja nasljednica i to će ostati do rođenja sina!" kraljica joj odgovori. Istina, nije voljela svoju kći, ali kraljica je znala da je najpametnije princezi ostaviti tron. 

,,Sad je dosta! Vaša se majka treba odmoriti!" kralj poviče te odvede princeze iz spavaonice. Margot pođe tek rođenoj sestri. Ondje zatekne služavke kako odijevaju dijete.

,,Je li kraljica što rekla kako će se zvati malena kraljevna?" upita dadilja. Princeza ju pogleda odlučnim pogledom.

,,Imate li papir i pero?" zatraži princeza. U vila je običaj uz novorođeno dijete staviti papir s njegovim imenom. Osoba koja napiše ime smatra se djetetovim zaštitnikom. 

Služavka donese ružičasti papir i pero. Princeza uzme pero te napiše ime na papir, položi ga do djevojčice i ode. 

,,Što je napisala?" tiho će služavka. Dadilja pogleda. Na papiru je urednim rukopisom pisalo Oceania. Dadilju razbjesni princezin čin te poželi otići kraljici, ali je znala kako vladarici nije stalo do ove djevojčice. 

Margot je pohitala Gaspardu. Jedva je čekala napustiti Dvor. A znala je da ovaj put ne odlazi kao prognanica, tužna, napuštena i odbačena. Ovoga puta odlazi sretna, s grofom. 

,,Gasparde, slobodni smo!" poviče princeza čim je ušla u sobu. Grofa nije bilo u sobi te to princezu zbuni. Pogledom prođe po prostoriji te ubrzo spazi grofa na balkonu. 

,,Opet to pušiš?" princeza pita čim se približi balkonu. Grof ju tada primijeti te  ugasi smotuljak duhana. 

,,Dugo te nije bilo. Kako je prošlo?" grof će ignorirajući princezino pitanje. Pogleda ju te se rastuži zbog dužine princezine kose. Sad ju je nosila kao svi na dvoru, zalizanu prema iza, što je davalo dojam mokre kose. 

,,Djevojčica je. To je mamu razbjesnilo. Ali, ništa od toga nije više bitno. Kralj nam je dao dopuštenje da odemo s Dvora!" sretno poviče princeza. Grofov se pogled razvedri nakon toga. Princeza je primijetila kako je s tugom gledao u njezinu kosu te ju to razbjesni. Nije podnosila sažaljenje.

,,Odlično! Putujemo onda sutra u zoru!" grof reče oduševljeno. Bilo mu je dosta Dvora i vila na njemu. 

Princeza se na njegove riječi nasmiješi te grofa čvrsto zagrli. On joj uzvrati zagrljaj te je poljubi u tjeme. Od tog poljupca princezino srce zakuca jače, a obrazi joj se zarumene.