Tamo gdje vile vladaju

14. poglavlje

,,Dakle putujete?" kraljica upita gledavši grofa i princezu. Sjedila je na prijestolju, izgledala je kao da je cijeli jedan dan zaboravila.

,,Ako dopuštate, Veličanstvo" grof će. Nije mu bilo jasno kako ih kraljica tako lako pušta. Dobro je znao kako ne voli svoju kći, te bi sve učinila samo da joj naškodi. 

,,U redu, ali ne putujete sami. S vama će i moja najmlađa kći-" Kraljica zastane, okrene se dvorskoj dami te ju upita šapatom: ,,Kako joj je ono ime?" To pitanje izmami princezi osmijeh. 

,,Oceania, Gospo" tiho će dama. 

,,Da, Oceania će s vama" kraljičinim licem razlije se osmijeh. Princeza ju pogleda bijesnim pogledom, a grofovo lice ostade jednako bezizražajno kao i prije. 

,,Molim? Zašto? Ti si joj majka, neka ostane s tobom!" princeza poviče. Ta ideja nije joj bila toliko mrska koliko ju je prikazivala jer je htjela barem jednu princezu zaštititi od Dvora. 

,,Tako je, ali ti si joj zaštitnica koliko znam, dušo. I ti si bila poslana s dadiljom van Dvora, pa može tako i ova malena. Da nisam čula prigovora!" odgovori joj kraljica. Istina bijaše da je se jednostavno htjela riješiti dokaza svoga neuspjeha. Margot kao zaštitnica malene joj je savršeno poslužila.

,,U redu, neka malena princeza s dadiljom putuje u kočiji, a mi ćemo jahati. Tako ćemo brže putovati i stići do noći" grof odluči, a kraljica njegovu odluku potvrdi kimanjem glave, a pokretom ruke ih pošalje iz prostorije. 

Princeza i grof izjahali su, a dijete je bilo s dadiljom u kočiji. Tako su putovali neko vrijeme u tišini.

,,Zašto si se toliko protivila kraljičinoj odluci da pošalje s nama djevojčicu?" prekine tišinu grof. 

,,Zato što je se mama htjela riješiti - očito. A i bilo bi joj ugodnije u palači-"

,,Smeta ti zato što je ona trebala biti tvoja zamjena, zar ne?" prekine grof princezu. Zabavljalo je gledati princezu tako zbunjenu, a rumenilo na njezinim obrazima odavalo je da ju je i sram.

,,Zašto me ispituješ ako znaš odgovor?" princeza mu odgovori ledenim glasom. Smetalo joj je što ju grof može tako lako pročitati. 

,,Daj, malena, meni ne možeš lagati" zaigranim glasom reče grof. To u princezi pobudi bijes, ali umjesto da napadne grofa, nasmije se ledenim glasom. 

Zašto je ovakva, hladna?, pitao se grof. Smetala mu je iznenadna promjena u princezinu ponašanju, ali odluči ne reći ništa. 

Ostatak puta proveli su u tišini. U suton stigoše pred Cvjetni dvorac u nizini. Bila je to građevina iz razdoblja romantizma. Bio je na uzvisini iznad nizine, u blizini rijeke Suza, a u suton je ostavljao dojam kao da je od zlata. To ostavi princezu bez riječi.

,,Čekaj da vidiš unutrašnjost" prišapne joj grof te uzjaše prema dvorcu. Princeza ga je slijedila, a za njima i kočija. 

Unutrašnjost opčini princezu, ali ju iz misli trgne dječji plač.

,,Gdje su odaje malene princeze?" pitala je dadilja upravitelja dvorca, te ju je on odveo u dječju sobu. 

,,Sviđa ti se?" pita grof princezu zagrlivši je oko struka. 

,,Predivno je" prošapće ona, okrene se, te poljubi grofa. On ju bez riječi povede do njihove spavaonice.

,,Ne moraš dijete ni viđati ako ne želiš" prošapće grof. Znao je da će princeza ipak s vremenom zavoljeti djevojčicu. 

,,Ne želim sad o tome" princeza reče, otrgne se od grofa te legne na krevet. Za nekoliko trenutaka usne. Sam pogled na princezu izmami osmjeh na grofovo lice, te on legne kraj nje. 

Još jedno poglavlje... Ovo je nešto kraće, ali nadam se ne i dosadnije:) Grof i princeza napokon su slobodni od Dvora, došao je i red na njihovu sreću. Kako vam se sviđa?