"Tristone! Odlučila sam udati Margot za malenog Gasparda" objavi kraljica kada je Triston ušao u njezine spavaće odaje. Istina, Triston joj je bio ljubavnik, ali i politički savjetnik i saveznik. Više od svega saveznik.
"Kako to Veličanstvo?" Upita Triston. Djelovao je iznenađeno, ali nije bio. U javnosti je pokazivao osjećaje, ali oni su bili uvijek u skladu s trenutkom.
"Razmišljah i to odlučih. I želim da to bude odmah, u iduću zoru!" objavi ona. Znala je da će je Triston podržati, a zajedno s njime i svi u Vijeću.
"Idem odmah sazvati vijeće! Trebate li možda još što?" nadoda on u nadi da će ostati ovdje noćas.
"Ništa! Požuri, za ovo mi ipak treba odobrenje" Mariam je ignorirala pravo značenje pitanja. Triston nije bio Ferdinand, niti će ikad biti. A to joj je stalno smetalo.
I tako se Vijeće sastalo kroz nekoliko sati. Svi su pristali. To nije bilo ništa neobično. Ipak, Mariam se nadala da se Vijeće neće složiti. Nije htjela udati svoju djevojčicu. Pogotovo ne za Dječaka Cvijeća. Taj se nadimak pronio dvorom nakon što je Gaspardu dodijeljena titula. Kraljici nije smetala, ali će nastradati onaj tko tako nazove njezinu malenu. A sada je kćeri trebala reći kako se udaje.
***
"Zlato! Hej! Kako si?" blago reče kraljica kćeri. Djevojčica ju je pogledala, ali joj nije prišla. To zasmeta kraljici. Nije se obazirala na dadiljina upozorenja, iako je vjerojatno trebala.
"Dobro, Veličanstvo" odgovori kraljevna glasom tako slatkim, da mu med ni šećer nisu dorasli. Ipak, djevojčica se majci obratila s Veličanstvo.
"Zlato, dođi! Hajde, neću te pojesti!" pozove ju kraljica. I priđe malena svojoj majci. Isprva nesigurno, sa strahom, ali s vremenom ipak sigurnije.
"Ja sam tvoja mama, to znaš. I ti mene zoveš mama, a ne Veličanstvo. U redu?" reče joj kraljica te se djevojčica nasmiješi i odgovori kimanjem glave.
"Došla sam ti reći nešto. Sjećaš se onog dječaka koji je nedavno došao?", djevojčica kimne, "Vidiš, Vijeće i ja smo odlučili da ćeš se ti udati za njega. Može?" objavi kraljica. Kraljevna ju je gledala. Emocije u njezinim očima su se mijenjale iz sekunde u sekundu. Na kraju je ipak bojažljivo kimnula glavom.
"Dobro. To će biti u sljedeću zoru. Služavke će te lijepo odjenuti. Može?", djevojčica ponovno kimne, "U redu, zbogom do tada" pozdravi kraljica kći i ode.
Evo još jedno poglavlje. Nisam dugo pisala, nisam stigla od škole. Nadam se da ću uskoro objaviti još jedan nastavak!
YOU ARE READING
Tamo gdje vile vladaju
FantasyU svijetu gdje vile vladaju. Kraljica Mariam vlada već 7 doba. U moru se pojavi maleno dijete uz poruku da mu se pruži zaštita. Nije niti svjesna da će joj to dijete promijeniti život.
