11. poglavlje

14 3 7
                                    

S izlaskom prvih zraka Sunca, probudi se grof. Kada shvati kako mu je princeza u naručju, osmijeh mu se proširi licem. Nježno pogleda princezu, koja je u snu, obasjana prvim zrakama Sunca bila još ljepša. Lice joj je bilo opušteno, a Sunčeva je svjetlost činila kosu zlatom. Dok ju je grof tako promatrao, princeza polako otvori natečene oči. 

,,Moli... MAKNI SE OD MENE!" poviče princeza kad shvati kako je u grofovu zagrljaju. Vidjevši grofov pogled, sjeti se svega što je bilo sinoć, te poželi zaplakati. 

,,Smiri se Malena... Nisam ti ništa učinio" reče polako grof. Nije očekivao ovakvu reakciju. Mislio je da ga princeza više ne mrzi toliko.

,,Ja- oprosti" promrmlja princeza  te pođe prema kupaonicu. Odjednom osjeti kako je netko povlači u zagrljaj. Kad se okrenula, shvatila je kako ju grof drži u zagrljaju, a rukom joj nježno prolazi kroz kosu.

,,Nisi ništa krivo učinila, Malena" promrmlja grof. Princeza shvati kako joj godi grofov zagrljaj, njegova blizina. Ubrzo se ona opusti te zaplače. 

,,Šššš... U redu je" tješio ju je grof. Bio je sretan što mu je princeza dopustila da joj se približi, ali mrzio je ljude koji su uzrokovali njezine suze, a i sebe što ih nije mogao jednom zauvijek otkloniti iz njezinih plavih očiju. 

Uskoro ih prekine kucanje na vratima. Princeza se kao opečena odvoji od grofa, te obriše suze s lica. 

,,Vaše Milosti, kraljica vas očekuje u Prijestolnoj dvorani" objavi služavka, promatrajući grofa i princezu, kao da želi saznati što se zbilo među njima dok nije došla. 

,,U redu, dolazimo" reče princeza, glasom toliko ledenim da je mogao zalediti svaku žilu u tijelu. 

,,Moram se odjenuti" primijeti princeza te nestane iz prostorije. Grof ubrzo obuče svečano odijelo te izađe na balkon. Ondje ponovno zapali smotuljak duhana. Cijelo vrijeme je razmišljao o princezi, njihovu zagrljaju, njezinoj isprici. 

,,Što je to?" iz misli ga prekine princezin glas. Okrene se, te shvati koliko su jedno blizu drugoga. To ga ostavi bez riječi nekoliko trenutaka.

,,Smotuljak nečega što ljudi nazivaju duhan. Opušta" odgovori joj grof glasom promuklim od duhanskog dima, te brzo ugasi smotuljak. 

,,Idemo?" upita on princezu, na što ona kimne. Na izlazu iz spavaonice princeza ispreplete svoje prste s grofovim. Na to joj grof uputi iznenađen pogled, a princeza se samo nasmije. 

Uskoro i stigoše u Prijestolnu dvoranu. Ondje ih dočekaju kraljica, Kralj i četiri djevojčice. Grof se pokloni Kralju i kraljici, a princeza ih pogleda ledenim pogledom. 

,,Margot, vidim nisi se žurila" izreče hladno kraljica. Svojim smeđim očima, umjesto da zrači toplinom, ona je činila suprotno. Od jednog pogleda na kraljičine smeđe oči mogao si se pretvoriti u santu leda. Ali princezine oči bijahu stvorene za hladnoću, te onda uzvrati kraljici još ledeniji pogled. 

,,Došla sam kad sam se uredila. A ni služavka nas nije tako davno obavijestila"  nakon što je to rekla, princeza jače stisne grofovu ruku, a on joj uzvrati. 

,,Ovo su tvoje sestre. Evanora, Odelia, Celestia i Mariam" predstavi ih kraljica. Princeza pogleda četiri djevojčice što su stajale pred njom. Najstarija nije mogla imati više od 10 doba. Bila je nešto niža, ali vitka s dugom kosom crnom poput noći, i očiju tamnih kao najdublji dijelovi oceana. Tanke usnice stisnula je u jednu liniju te pogledala princezu. Margot pogleda drugu. Bila je mlađa od prve, niža, punija, duže plave kose. Njezina kosa bila je gotovo bijela, a oči poput kraljičinih, smeđe, ali tople. Pogledala je princezu, te joj uputila osmijeh. Princezine usnice se trznu kao da će se nasmijati, ali ona to ipak ne učini. Pogleda treću. Ona je bila gotovo iste visine poput druge djevojčice, ali vidjelo se da je ipak nešto mlađa. Kosa joj je bila boje kestena, oči plave poput Kraljevih, ali njezin pogled sijao je toplinu, što nagne princezu da se nasmiješi. Napokon pogleda i najmlađu djevojčicu. Bila je malena, a izgledom je nalikovala majci, s kojom je dijelila i ime. Imala je smeđu kosu, oči iste boje, ali svoje tanke usnice nije stiskala, nego se njima uvijek smijala, a očima je uvijek istraživala svoju okolinu. Za razliku od drugih djevojčica, nije se suzdržavala, te poleti Margot u zagrljaj. 

Tamo gdje vile vladajuOnde histórias criam vida. Descubra agora