Tamo gdje vile vladaju

9. poglavlje

,,Margot, trebali bismo poći na put" reče grof gledajući princezu. Iako se probudila prije zore, san joj je ostao u pogledu. Princeza protrlja oči, te pogleda grofa.

,,Mogli smo poći i prije, ti si taj koji je zaspao" odgovori mu prkosno. Sama grofova pojava tjerala je princezu na bijes, stvarala neobjašnjivu želju da ga povrijedi.

Ipak, grof nije reagirao na princezin odgovor, već je samo izašao iz spavaonice. To princezu razbjesni te ona krene prema vratima.

Iz gostionice je izašla ne pogledavši nikoga oko sebe, a kad je izašla, svoj je pogled uprla u grofa. Mrzila je što grof nije uzrastao u nekog ružnog patuljka, nego u prekrasna mladića, viša od nje.

Bez da je što rekla, princeza je ušla u kočiju.
,,Znaš, jednom ćeš morati početi pričati sa mnom" reče joj grof. 

,,Jednom ne znači sad. Kad budem trebala, govoriti ću" prkosno odgovori princeza, nesvjesno podigavši glavu prema gore. Taj njezin pokret glave nasmije grofa, te on smijeh pokuša prikriti kašljem.

,,Zar sam toliko smiješna" upita princeza, pokazujući grofu kako nije uspio sakriti svoj smijeh. 

,,Jesi li bila na dvoru posljednjih deset doba?" upita grof ignorirajući princezino pitanje.

,,Ne" kratko odgovori princeza. Nije htjela razgovarati s Gaspardom, pogotovo ne o kraljici. Ipak, on nije primijetio njezin ton, kojim mu je pokušala pokazati kako ne želi pričati o tome.

,,Ja sam ostao malo nakon tebe. I nazočio sam vjenčanju" nastavi grof. Princezin pogled bio je pun tuge i boli, a grof to ili nije primijetio, ili je ignorirao.

,,Ne zanima me. Doći ću na Dvor, obaviti što trebam, i vratiti doma" odgovori princeza. Glas joj je zadrhtao u jednom trenu, mrzila se zbog toga, zbog svoje slabosti.

,,Zašto? Zar ti nije stalo do kraljice? Ta to je tvoja majka" nastavio je Gaspard po svome.

,,Prestani. Ne želim razgovarati o tome" poviče princeza bijesno. Nije željela razgovarati o majci s nikim, a pogotovo ne s grofom.

Grof ne reče ništa te se vožnja nastavi u tišini. 

Uskoro stigoše i do Dvora.

 Princeza bijaše bijesna jer nije bila dočekana kako pristoji njezinu položaju. To ipak prešuti te uđoše u Dvor. Ondje ih dočeka kraljica koja je sjedila na prijestolju, a ruke omotala oko trbuha, s ciljem da istakne kako Margot možda neće još dugo uživati titulu nasljednice. 

,,Dugo vam je trebalo" bijaše prvo što je kraljica rekla. Ustane se, priđe Gaspardu te prvo pozdravi njega, a nakon toga svoju kći.

,,Zbilja sam umorna, Soleia će vas otpratiti do spavaonice" reče kraljica te ode.

Princeza je bila bijesna ovakvim dočekom, no ipak odluči šutjeti. Pratili su služavku do spavaonice. Ipak, kad je vidjela spavaonicu, nije suzdržala bijes:

,,Zar očekujete da dijelimo postelju?" plane ona na služavku. Kad ne dobije odgovora, nastavi:

,,Pripremi mi drugu spavaonicu, bolju, dostojnu nasljednice" princezin bijes zabavljao je grofa. Nije se promijenila deset doba što se nisu vidjeli. I dalje je bješnjela kad joj se što ne bi svidjelo.

,,Njezino Veličanstvo Kraljica odredila je ovako odredila" reče služavka te pobježe. Njezino ponašanje još više razbjesni princezu.

,,Idem mami. Ne može se ovako ponašati prema meni!" Margot je bila ljuta što ju se ne poštuje, a obična služavka razgovara s njom kao sebi ravnom. Vođena bijesom princeza pohita prema vratima.

,,Nema smisla ovo što radiš. Tvoj odlazak kraljici ništa neće promijeniti" zaustavi princezu grofov glas. Nije se ni morala okrenuti, znala je da mu je na licu onaj podrugljiv smiješak. Zato izađe iz prostorije ne osvrćući se na njegove riječi.

,,Mama, želim drugu spavaonicu. Ne planiram dijeliti postelju s grofom" započne princeza bez uvoda. Tek nakon što je to izrekla shvati kako je i Kralj Podmorja u prostoriji, te ga pogleda hladnim, prodornim pogledom.

,,Dijete drago, zbilja nalikuješ Moru" primijeti Kralj, ne osvrćući se na princezine riječi. Margot nastavi gledati u majku, kao da nije niti čula Kraljeve riječi.

,,Svoju odluku neću promijeniti. Ti i grof ste vjenčani, koliko se sjećam. Vrijeme je da počnete tako i živjeti" reče kraljica hladno. U njezinu pogledu nije bila ni trunka dobrote. Smeđe su joj oči bile hladne, pogled proračunat.

,,Onda odlazim!" poviče princeza, ne skrivajući osjećaje. Cijelo tijelo joj je bilo napeto, pogled bijesan. Ipak, to nije iznenadilo kraljicu.

,,Vidim da se nisi promijenila. Progonstvo te nije ničemu naučilo. Zato ti govorim jednom za svagda, moju ćeš volju prihvaćati kao vlastitu, nećeš je propitkivati, a svoju narav ćeš kontrolirati. A ja svoju odluku neću mijenjati" nastavi kraljica ledenim glasom. Princeza ostane zaleđena. Nije takvo što očekivala, mislila je da će joj majka ipak  udovoljiti.

,,Ja sam nasljednica, a ona spavaonica nije dostojna moga položaja" pokuša princeza ponovno, s nadom da barem neće ostati u onoj spavaonici.

,,Za sad jesi. Ono je spavaonica tvoga supruga, i ti ćeš u njoj ostati" reče kraljica i rukom joj dade znak da izađe. Princeza bez riječi izađe iz sobe.

Kad je ušla u spavaonicu, nije niti pogledala grofa, samo je sjela na postelju bez riječi.