10. poglavlje

13 3 4
                                    

,,Mama ti nije ispunila želju?" upita grof princezu, a u glasu mu se čulo kako ga cijela ova situacija zabavlja. Stajao je do prozora te promatrao princezin teatralni ulazak i sjedanje na postelju, i po tome je odmah shvatio kako je prošao razgovor s kraljicom.

,,Prestani! I sam znaš da nije! Zar sve moraš komentirati? Ne možeš zadržati mišljenje za sebe?" poviče princeza. Grof takvo što nije očekivao. Mislio je da će mu princeza odgovoriti kao uvijek, samo s bijesom, ali je ovog puta vidio sve osjećaje u njezinu glasu i pogledu. Vidio je i tugu, bijes, razočaranje, mržnju.

,,Heej, smiri se. Nisam ništa loše mislio, oprosti" na njegove riječi princeza se zaledi. Ispriku nije očekivala. Ali i zabrinutost u njegovu glasu iznenadi princezu, te se poželi zaplakati u grofovu naručju. Ipak, tu želju zakopa duboko u sebe. 

,,Naravno da jesi! Pusti me na miru! Ne trebaju mi tvoje isprike!" čim je to izgovorila, odmah je i požalila. Vidjela je grofov povrijeđen pogled, te shvati da je pogriješila što je izgovorila te riječi. Uto uđe kraljica u sobu.

,,Kakva je ovo buka? Ometate sve na Dvoru" započe kraljica čim je ušla u sobu. Kada shvati kako je zatekla grofa i princezu u svađi, neprimjetan smiješak zatitra joj na usnama. Princeza pak uputi majci ledeni pogled, a grof se nakloni. 

,,Nadam, se da ćete razmirice riješiti razgovorom. Ali dođoh zbog još jednog razloga" nastavi kraljica, a osmijeh joj se proširi po čitavom licu. 

,,Naše razmi-"

,,Voljela bih da prisustvuješ rođenju djeteta, kćeri. Zato i poslah po tebe. Vjerujem kako bi ovoga puta trebao biti nasljednik!" kraljica uzbuđeno objavi prekinuvši princezu. Margotino lice problijedi od šoka. Nasljednik? Zar sam zbog toga pozvana? Da prisustvujem vlastitu padu?, mislila je princeza.

,,Naravno da će prisustvovati, Veličanstvo. To je i razlog našeg dolaska, zar ne?" odgovori Gaspard. Shvatio je kako je ta vijest pogodila Margot, te se htio što prije riješiti kraljice. Ali njoj kao da se svidjela princezina reakcija. 

,,Naravno. A kad sam već tu", reče kraljica te udahne, ,,Nadam se da vam je jasno kako ti nećeš spavati na podu, nego ćete dijeliti postelju" dovrši kraljica, nasmije se te ode. I Margot i Gaspard bili su iznenađeni kraljičinim riječima. Ipak, različito su primili vijesti.

,,Margot..." započe grof te počne prilaziti princezi.

,,MAKNI SE OD MENE! TEBI SE OVO SVIĐA, ZAR NE? SMIJEŠNO JE, HA?" poviče princeza, i dalje gledajući u vrata. Pogled joj je bio mutan, a bijes joj se nakupljao u tijelu. 

,,Ma daj, znaš da nije tako" pokuša se obraniti Gaspard. Znao je kako te riječi nisu u potpunosti upućene njemu, ali je ipak imao potrebu braniti. 

,,NIJE, HA? ZAŠTO SI ONDA BIO TAKO ODUŠEVLJEN MAMINOM OBJAVOM?" princeza je sad bješnjela, u njoj se stvarala oluja, a njezina samokontrola popuštala je. Nedostajala joj je majka, njezina ljubav. A Gaspard se dopao kraljici, te ga je zbog toga princeza mrzila od samog početka.

,,Margot, molim te..." princeza ga ošinu bijesnim pogledom, te grof ušuti. Htio je izaći iz prostorije, ali se bojao da bi si princeza mogla nauditi ako ostane sama. 

,,PRESTANI! ZAR NE SHVAĆAŠ ŠTO SE DOGAĐA? MAMA ME SE HOĆE RIJEŠITI! MRZI ME!" grof poželi zagrliti princezu, ali ipak ostane na mjestu. Princeza ga napokon pogleda, te mu uputi bijesan, ledeni pogled pun tuge. To grofa slomi. Ipak odluči pričekati na balkonu da princeza zaspi. Nije mogao podnijeti činjenicu da ga princeza toliko mrzi. 

Kada je izašao na balkon, grof zapali smotuljak što ga je nabavljao od ljudi. Miris nije bio ugodan, ali ga je opuštalo. Čuo je kako su smotuljci rađeni od biljke što je nazivaju duhan, ali toga nije bilo u vila. 

Nakon podužeg vremena uđe grof u sobu te spazi princezu u postelji.  Spavala je, pretpostavljao je. Grof se polako uvuče u krevet. Uskoro osjeti kako princeza omotava svoje ruke oko njega. Grlila ga je, ona ga je grlila. Grofova sreća brzo nestane, kad čuje tih plač. 

,,Mama me protjerala jer se nisam znala vladati. Dvorac u koji me poslala" princeza zastane te glasno uzdahne. Taj uzdah bijaše pun bola, te grof poželi uništiti kraljicu zato što je prouzročila tolike princezine patnje. 

,,Taj je dvorac baka dala sagraditi za mamu i tatu" njezin se tihi glasić prelomi te grof osjeti kako plače. 

,,I mama ga je mrzila. Zato me i tamo poslala. Očekivala sam da će mi barem pisati. Ali nije. Ja sam joj često pisala. Ali nikad nisam dobila odgovora." princeza utihnu, a niz njezine obraze se slijevahu suze. 

,,Mama je dopustila upravitelju da me i kažnjava. Često bih dobivala udarce jer se nisam ponašala kako treba" princeza izgovori sneno, još više se približi grofu te zaspe. 

Gaspard ovo nije očekivao. Znao je kako je kraljica povrijedila princezu, ali nije znao da je ovakvo što učinila. Takvo ga razmišljanje razbjesni te nesvjesno još jače zagrli princezu.

Okružen tmurnim mislima, ali i srećom, grof uskoro usne. 


Još jedno poglavlje je vani. Odnos Gasparda i Margot polako se mijenja. Što mislite o ovom poglavlju? Kako vam se sviđa? Pišite u komentare :) 

Tamo gdje vile vladajuWhere stories live. Discover now