Volim vas sve koji ćete trpjeti ovo moje pisanje.😂❤❤❤
●●●●●
Kao i svakog jutra budilica zvoni u 8 sati, i čujem najdražu melodiju odsviranu na gitari, ali naravno da me sada ni najlijepša melodija odsvirana na gitari ne može razveseliti kad moram ustati.
Nekako se natjeram da ustanem i odem do wc-a, obavim što moram operem zube i zavežem kosu u visoki rep. Otiđem u sobu i obučem donji dio dresa i gore bijelu kratku majicu s natpisom, obujem tenisice te izlazim iz sobe.
Mama me dočeka u kuhinji u prizemlju i naravno kao i svako jutro pripremi doručak iako ne jedem prije trčanja. Uzmem svoju bocu za vodu te je napunim do vrha. Pozdravim se s mamom te izađem iz kuće. Stavim slušalice u uši i pustim pjesme da random idu same jer trenutno nemam volje za neku posebnu pjesmu. Nakon kraće šetnje stignem do ceste po kojoj trčim te krenem s trčanjem.
•••••
Nakon trčanja sam se istuširala te doručkovala čokoladne pahuljice. Na stolu me je dočekao popis stvari koje moram otići kupiti prije utakmice i novac. Otišla sam u sobu, obukla crnu haljinicu sa sitnim cvjetićima po sebi i bijele starke. Novac i popis sam stavila u novčanik, uzela mobitel i ključeve te zaključala kuću i otišla kupiti sve što sam morala.
Utakmica je u pola 4, što znači da imam još nešto više od 2 sata da pojedem i sredim sve te odem do stadiona na kojem igramo. Ova utakmica danas nam je presudna za prvo mjesto na ljes.....
"Bella? Bella? Bella?"
Začujem muški glas kako me doziva iz misli. Ahh to je Frane...
"Sory Frane zamislila sam se, što je?"
"Ma samo me zanima u koliko je sati tekma danas? Dolazi mi neki rođak koji će ići tu u srednju pa da mu malo pokažem grad, a pošto je danas tekma onda i to."
Joj kako me živcira kad mi govori neke stvari koje ga opće nisam pitala niti me zanimaju. Zašto bi mene bilo briga što njemu dolazi tamo neki rođak. Kako me to živcira...
"Utakmica ti je u pola 4."
Nadam se da ću ga se ubrzo rješiti jer stvarno želim što prije ući u kuću i nešto jesti jer umirem.
"Okej, hvala Bella i vidimo se."
"Vidimo se."
Samo mu toliko dobacim te krenem malo bržim korakom prema kući jer ne želim više nikoga sresti.
•••••
Utakmica je završila s našom pobjedom. Nakon što nas je trener u svlačioni pohvalio kako smo dobro igrale, malo je kritizirao propuštene prilike, ali sve u svemu je bio zadovoljan. Došla sam kući, istuširala se te obukla svoju najdražu piđamu na pandu i legla u boravku na kauč, tek je 8 sati, mama dolazi u 9. Sačekat ću ju da skupa večeramo jer sad stvarno nemam volje da si išta spremam, preumorna sam. Upalila sam TV i naišla na seriju Friends te sam ih gledala i naravno zaspala nakon nekih desetak minuta.
•••••
"Bella, dušo, hajde idi spavaj u sobu. Bella?"
Ohh, zaspala sam na kauču, baš super. Ali tako sam umorna i neda mi se nikuda, niti oči otvoriti.
"Bella?"
Umirem od gladi, nisam ništa večerala.
"Mama, jel ima što za jesti?"
"Ima, hajde ustaj."
Odmah sam se ustala i polagano razbudila te sjela za kuhinjski stol. Mama je napravila punjene palačinke. Obradovala sam se punjenim palačinkama jer su mi one najdraže. Nakon večere sam otišla u sobu i legla u krevet te stavila slušalice u uši, stavila sam pjesmu Bleeding out od Imagine Dragonsa. Prolistala sam facebook, instagram a na kraju i snapchat. Stavila sam mobitel uz sebe te sam ubrzo zaspala.
YOU ARE READING
Goalkeepers
Teen Fiction"Stalno mislim o plavim očima i savršenom osmjehu. I svaki put kada me poljubi u obraz ili u čelo kroz mene prođe milijun trnaca. Shvatila sam da obožavam one njegove čvrste zagrljaje. Svaki put kad me tako zagrli osjećam se sigurnije." ●●●●● "Ostav...
