Goalkeepers

Chapter 5

Huh, već je pola 8, za 10 minuta moram stići na bus inače kasnim u školu. Trčim iz sobe u hodnik u prizemlju, u rukama nosim jaknu i školski ruksak. Bacam sve stvari iz ruku na pod te sjedam i oblačim air maxice. Brzo ustajem i oblačim jaknu i stavljam ruksak na leđa. Uzimam u ruke mobitel i slušalice. Gledam na sat, imam još 7 minuta da stignem do autobusne stanice. Izlazim iz kuće i ključam ju, ključ stavljam u džep od jakne i jurim niz ulicu. Autobusna stanica je iza ugla na kraju moje ulice koja hvala Bogu ima skoro kilometar. Brzim koracima jurim po ulici i stavljam slušalice u mobitel i u uši, tražim koju ću pjesmu slušati..

TREES!

Zabila sam se u nekoga, k vrapcu. Dižem glavu i pogledam u koga sam se zabila. Bio je to Mihael koji mi se usput i smijao.

"Kuda žuriš toliko?"

"Na bus pameti, ne želim zakasniti u školu."

"Ouu"

Ahh, koji pametnjaković. Nastavila sam prema stanici te je pametnjaković krenuo zamnom. I da, došao je bus i sjela sam kao i uvijek na sjedali do prozora a on je sjeo do mene. Čini se da će od sad uvijek sjedati do mene gdje god ima mogućnost. Mislim da bi mogla poludit od toga. Ili ipak ne..

●●●●●

Išla sam iz škole, krenula sam pješice ali me je dragi Frane zaustavio i pitao hoću li s njim i njegovom mamom pa sam pristala jer mi se nije dalo baš pješačiti, a u busu je gužva.

Za 5 minuta sam već bila kod kuće presvukla se i išla završiti ručak što mi ga je mama ostavila. Ubrzo sam ga završila te pojela. Krenula sam u svoju sobu na katu, ali prije toga sam za svaki slučaj zaključala kuću. Čisto reda radi. Otišla sam u sobu i upalila Narodni radio. To uvijek slušam dok pišem zadaću. Izvadila sam knjige iz torbe te počela s matematikom, za nju mi najduže treba jer se volim odugovlačiti. Danas sam je začuđujuće brzo napisala te prešla na hrvatski, pa na engleski.

Već je 6 sati. Huh. Mama je došla kući s posla i sad spava, a tata još uvijek negdje radi. Otišla sam u kuhinju nešto večerati i utočila u šalicu mlijeka te otišla u sobu. Odjednom mi je mobitel zazvonio, došla mi je poruka na Whatsapp. Nepoznat broj.

Heej☺

Ma tko se sad dočepao mog broja. Ufff...

Tko je to?

Natipkala sam i poslala. Ostavila sam mobitel na stolu i otišla po knjigu koju ovaj mjesec imamo za lektiru, Lovac u žitu. Čini se zanimljivo. Mobitel je opet zazvonio, nova poruka.

Mihael je. Što ima?

Ma šta? Kako je on uspio doći do mog broja? Ajmee..

Otkud tebi moj broj?!

Natipkala sam te čekala odgovor, bolje bi mu bilo da brzo odgovori imače ću ga razbiti.

Paa, ovaj, malo sam se raspitao kod nekih ljudi i ubrzo došao do tvog broja.

Nekih ljudi? O ma daj me ne zajebavaj.

Okej, a kojih to ljudi?

Uff, brz je, već je odgovorio.

Pa, ovaj.. od ovih iz našeg razreda. To je bar bilo lako. Nadam se da se ne ljutiš što sam tako došao do tvog broja umjesto da te sam tražim, ali ovako mi je bilo zanimljivije, a i nisam strahovao da ćeš mi možda kojim slučajem dati krivi broj.

A šta se raspisao Bože dragi...

Dobro ajde ne ljutim se, ali stvaarno si me sam trebao tražiti broj. Ne bi ti dala krivi. To radim samo onim dosadnjakovićima koje mi najbolja frendica dovodi i to protiv moje volje. Nekima dam svoj stari broj, a nekima krivi😂

Sad bar zna da mi očito nije dosadan... iako mislim da mu nebi odmah dala broj.. pustila bi ga da malo pati😈.

Nakon tih poruka smo se još malo dopisivali te je on rekao da mora na trening pa da se vidimo sutra i da pokušam ne kasniti na bus. Baš me zanima što li on to trenira...

"Zvrrrrrnnn"

Mobitel mi zvoni, neko me zove. Pogledam i vidim da je to Eni, odmah se javim.

"Hej mala!"

"Hej Bella, što ima?

"Uh, pa zapravo ima nešto, ali voljela bi ti to u 4 oka pričati, samo da vidim tvoju facu."

"Ohoo, što li se to tako zanimljivo dogodilo?  Hm, hoćem na kavu? Nismo dugo, a i moramo pričati još od onog dana kad smo bile u discu."

"Može, ma zaboravi na to u discu. Prošlo me, a i mislim da za tebe taj razgovor neće imati smisla nakon što ti ispričam što ima novo, ali za mene bi imao smisla no dobro..."

"Onda u 8 na našem uobičajenom sastajalištu?"

"Može."

"Hajde onda, book i vidimo se!"

"Book!"

Završila sam razgovor s Eni i pogledala na sat, 15 do 7. Idem se spremati.

●●●●●

20 do 8, idem laganini. Izlazim iz sobe, oblačim jaknu na sebe tenisice su već na nogama. Javljam se mami i tati da idem s Eni i izlazim van. Laganim korakm idem do vrha ulice, bacam pogled na Mihaelovu kuću, nema nitijednog svjetla upaljenog, ali odjednom se pred vratima upali reflektor i pas počne trčati uz ogradu i lajati. Bio je to samojed. Obožavam te pse.

Ubrzo sam stigla do mjesta gdje se trebam sastati s Eni te sjela na zidić na kojem sam 8 godina skoro svaki dan sjedila i čekala svoju najbolju prijateljicu. Bila su to ljepa vremena. Voljela sam svoj razred, razrednicu i školu. Uvijek smo se glupirali, ponekad svađali jedni s drugima, ali uvijek bili spremni pomoći kad je to potrebno.

"Hej Bella!"

"Hej Eni, danas začudo ne kasniš puno, ha?"

"Pa čuj, nije bilo potrebe za kašnjenjem danas."

Obadvije smo prasnule u smijeh te krenule prema kafiću koji nam je ovog ljeta poslje osnovne i prije srednje škole bio praktički drugi dom.

Stigle smo u kafić i naručile ness od vanilije. Eni je pričala kako joj je u općoj gimnaziji i kako se snalazi.

"Hej, pa ja samo o sebi pričam, a rekla si da ima nešto novo kod tebe. Hajde da čujem!"

Eni je prestala svoju priču te skrenula temu na mene. Huh..

"Pa dobro, vjerujem da će se tebi svidjeti više nego meni."

"Hajde pričaj više!"

Ispričala sam joj sve, od susreta u busu i kako idemo zapravo skupa u razred i ono kad sam trčala i sve do danas kad mi je poslao poruku i da, naravno da je Eni bila vrlo sretna, zapravo, presretna. Naravno, ipak je to jedan dečko, koji se, kako ona kaže "zainteresirao za mene". Još smo sjedile u kafiću i malo pričale o životu općenito i prisjećale se osnovne škole. Pasalo mi je sjediti tri sata na kavi s najboljom prijateljicom i o sveme pričati. Nedostajalo mi je to. A sutra je novi dan u školi. Opet Mihael, čisto me zanima što će sad napraviti. Lud je taj dečko i iako ga jako malo znam nekako mi je drag. Ne znam. Samo da se ne zaljubim. Samo želim najboljeg prijatelja da se zajebavam s njim u školi jer ne mogu s najboljom prijateljicom.

Evo i 5 nastavka, mislim da će to biti to što se tiče ovog tjedna. U ponedjeljak ide novi nastavak.😊😘❤