Chapter 6

515 31 31
                                    

"Zvrrrrrrr"

Mobitel mi zvoni,ma šta? Ko me sad zove čovječe. Tek je 7 i 10. Koji je to vrag sad našao zvati. Čak me ni baka ne zove ovako rano da mi i rođendan čestita.

Došla sam u sobu iz kupatila da vidim ko me zove. Na ekranu je pisalo Mihael. Koji vrag sad on hoće. Dođe mi da ga razbijem ili da dam mobitel tati pa da mu se on javi, šteta što je tata već otišao raditi...

"Kog me vraga zoveš u 7 i 10 ujutro? Jesi ti pri sebi?"

Idiot. Sad se i smije, čujem ga kako pokušava prikriti smjeh i unormaliti disanje. Idiot.

"Pa, ovaj. Htio sam se uvjeriti da danas nećeš kasniti na bus jer ću te čekati pred kućom pa da idemo skupa."

Oh, kako divno, da idemo skupa, jel on mene uopće pitao hoćemo skupa ići..

"Oh, a tko ti je rekao da ja želim ići s tobom u školu?"

Mamlaz.

"Mah, nije nitko, to znam i sam. I hajde, molim te nemoj kasniti jer ne želim da se putem zabiješ u stup a ne u nekog prolaznika(mene)."

Oo, pa živote šta je ovo?

"Ne želiš da zakasnim, ali upravo s ovim pozivom mi oduzimaš dragocjeno vrijeme za spremanje."

"O, oprosti, ajde bok i spremaj se."

Krenula sam reći bok ali je gospon već poklopio. E za ovo zaslužuje malko batina. Ne puno, malo samo. Baš me naživcirao.

Spremila sam se te izašla iz kuće. Zaključala sam kuću i kao i obično ključ stavila u džep. Stavila sam slušalice u uši i lagano krenula, imam još čitavih 11 minuta do stanice. Taman.

Gospon Mihael me čekao naslonjen na svoju ogradu i dragao je onog samojeda što je sinoć lajao na mene.

"Bok."

Pozdravila sam ih. I nastavila gledati u onog samojeda. Presladak je. Ili preslatka, još ne znam.

"Hejj"

Odgovorio mi je Mihael.

"Jel se to meni čini ili ti voliš pse? Mislim da se sviđaš Azri, a njoj se sviđaju samo ljudi koji vole pse."

Azra, lijepo ime.

"Hej Azra!"

Obratila sam se psu umjesto Mihaelu i pružila ruku da podragam psa. Kako je mekana.

"Da, volim pse, i to jako. Ali trenutno ga nemamo. Nakon što nam je Borta lupio auto nismo nabavljali novog psa. Jednostavno Bort nam je jako prirastao srcu, još k tome smo ga udomili, zapravo našli smo ga jedno jutro pred vratima promrzlog pa smo ga zadržali."

Previše pričam, ali Bort je Bort. To je psić zbog kojeg sada volim pse. Voljela sam ga više od svega.

"Oh, žao mi je zbog Borta, ali sada moram prwkinuti tvoje i Azrino uživanje jer moramo na bus koji samo što nije stigao a mi još nismo došli do stanice.

Ups.

"Hajde, idemo!"

●●●●

Ahh, gdje sam ostavila bočicu s vodom? Ne smijem zakasniti na prvi trening s momčadi za školski turnir. Sva sreća pa me tata vozi pa neće biti tolikih problema. Ah tu je. Idem brzo natočiti vode i na trening.

Nakon što smo se zagrijale, ja sam zauzela svoju poziciju na golu a cure i jedan jedini dečko među nama svoje pozicije na terenu. Čekali smo protivničku momčad protiv koje ćemo večeras na treningu igrati da se ispraksiramo malo. Otišla sam na klupu popiti vode i kad sam se vratila protivnička ekipa je bila na terenu, stala sam ispred gola i pogledala tko je na suprotnom golu, imala sam što i vidjeti. Bio je to Mihael. Znači i on trenira nogomet. I golman je, barem tu. Na ovom turniru, baš me zanima na kojoj je poziciji inače.

GoalkeepersNơi câu chuyện tồn tại. Hãy khám phá bây giờ