Goalkeepers

Chapter 15

Mihael's pow.

Ušli smo u kino, red za ulaznice je doslovno ogroman. Ona ostaje sjediti na klupici ispred a ja otiđem kupiti ulaznice. Tek sam sad shvatio da bi ona mogla shvatiti da sam zaljubljen u nju. Nije glupa. Koristim svaku priliku da ju zagrlim, provedem vrijeme s njom i to me jako veseli. Veseli me sama njena pojava. Bacim pogled prema njoj, priča s neka dva dečka, uh ma ko su oni i zašto se motaju oko moje Belle. Žena ispred mene je kupila ulaznice i ja dolazim na red.

"Dvije ulaznice za Čudnovate zvijeri i kako ih pronaći."

Cura za pultom me čudno pogleda i krene nešto tipkati.

"I ako je moguće u nekim od zadnjih redova."

"Evo ima u zadnjem redu slobodnih mjesta, može?"

Cura za pultom me upita i ja kimnem glavom. Pruži mi ulaznice i ja platim. Odmah odlazim do Belle i onih dečkiju oko nje.

"Evo ulaznica."

Rečem Belli kada dođem do njih i i pogledom odmjerim ovu dvojicu.

"Mihaele ovo je Frane, stari frend iz osnovne, a ovo je njegov rođak Rene. Frane, Rene ovo je Mihael, nas dvoje idemo skupa u razred."

Kad Bella završi predstavljanje shvatim da onaj Frane nije nikakva prjetnja. Prebacim pogled na Renea i shvatim da on gleda u moju Bellu. Uputim mu ljutit pogled da se ostavi Belle kad je pogledao prema meni. Mislim da je shvatio poruku, bolje mu je da je.

"Book!"

Bella reče pa ja ponovim za njom jer sam jedva čekao da ta dvojica odu ća. Rene me živcirao.

"No, idemo?"

Upitam ju i pružim joj kartu. Ona kimne glavom te krene ispred mene. Stvarno ima vraški dobro dupe. Jedva čekam da ta mala bude moja. Volim ju, svakim danom sve više i više.

●●●●●

Bella's pow.

Cijelo vrijeme u kinu Miha je gledao više mene nego film. Pomalo mi je bilo čudno al odlučila sam to nekako izignorirat jer je bilo neugodno. U sred filma je prebacio svoju ruku preko mog naslona, al to mi nije ništa čudno. Film je bio super odličan i to je bitno. Nakon filma Mihael me odveo na palačinke u Kava Tava, i bile su stvarno fine i on je častio. Častio me je s ulaznicama za kino i s palačinkama. Luđak. Ali lijepo sam se provela s njim danas. Dopratio me je kući skroz pred vrata i zagrlio koda se nikad više nećemo vidjeti. Volim takve njegove zagrljaje, ti su mi najdraži. Uistinu imam osjećaj da mu je stalo do mene kad me tako zagrli pa mu uvijek uzvratim barem donekle istom mjerom, zapravo u početku nisam ali u nakon one svađe uvijek mu istom mjerom uzvratim zagrljaj. Večeras sam mu ostavila laganu pusu na obrazu tek toliko iz znaka zahvalnosti što me trpi i provodi toliko vremena uz mene. Kad sam ostavila pusu na njegovom obrazu osjetila sam da se on lagano stresao i mislim da sam jasno u onom mraku vidjela da su mu se obrazi zacrvenjeli. Izgledao je slatko takav, iako on je uvijek sladak i zgodan i lijep i drag i sve, ali tako zacrvenjenih obraza je bio još slađi. Nakon što sam ja njega poljubila i on je mene, ali ne u obraz već u čelo. Naježila sam se od tog poljupca i mislim da sam se čak i sama zacrvenila. Ne znam što je to bilo al znam da mi je pasala ta pusa u čelo bez obzira što sam se naježila od nje. Sve to me tjera na razmišljanje o tome kako je sudbina smješala karte naših života tako da se upoznamo. Miha je stvarno drag dečko, lijep je, zgodan i pametan. Di ćeš bolje? Od samog početka naseg druženja je bio drag prema meni i nekako sve to druženje je bilo kao da se znamo cijeli život. Nikad s nikim se nisam tako brzo opustila i zapravo pustila osobu u svoju kuću i to kad sam sama. On je dobio tu priliku, iskoristio ju je. Svaki mogući trenutak slobodnog vremena provodio je sa mnom od samog početka, pa i ne samo slobodne trenutke već i u školi je non stop bio sa mnom. Pasalo mi je to jer nisam baš bila ono super s curama u svom razredu. Sve to vrijeme provedeno s njim mi je drago. Njega sam stvarno upoznala u ova 3 i pol mjeseca i on je super osoba koja pazi na mene. Stvarno pazi. I jedina stvar od početka našeg prijateljstva koja se promijenila je bila ta da je svakim danom Miha bio sve bolji i brižniji prema meni. I ono razdoblje one svađe toliko mi je falio da je to neopisivo, svaki dan sam samo htjela da on dođe k meni i da gledamo neki film ili jednostavno samo šetamo. Falilo mi je njegovo društvo toliko da me je jednu večer sve to natjeralo na plakanje. I drugu večer, bila sam u gradu s Eni i stvarno smo se ispričale i kad sam došla pred kuću ugledala sam njega kako sjedi ispred mojih vrata s glavom u krilu i ne miče se. Sjela sam kraj njega i izgarala od želje da ga zagrlim pa sam na kraju to i napravila. Od tada je sve opet bilo super. I nekako, svaki dan želim samo biti pored njega i uživati u njegovom društvu. Ne znam što bi bilo da ga onaj dan nisam upoznala, kako bi mi izgledao život, imam osjećaj da bi bio stvarno prazan. Danas mi je u mozgu stvarno zasijala žarulja, shvatila sam jednu stvar, a to je da se Miha zaljubio u mene, nekako sam ignorirala sve znakove al danas nisam mogla, nitko se nebi bez veze zacrvenio kad bi ga neko poljubio u obraz, i svi oni dugi zagrljaji, vjerujem da njemu znače još vise nego meni, i danas u kinu cijelo vrijeme je gledao u mene. Sve to je slatko. Meni na neki način novo. Sviđa mi se sve to jer Miha je posebna osoba. I mislim da sam počela osjećat nešto više prema njemu osim prijateljstva, ne znam. Čudno mi je sve to jer to još nikad nisam doživjela. I dok razmišljam sve unazad o našem druženju, uvijek imam osmjeh na licu. Ma i kad nismo skupa on mi je na pameti i jednostavno zavukao se u moje misli i sa mnom je što god ja radila. Iako, nije to još ona prava zaljubljenost, ali na putu sam. I ne znam, u jednu ruku mi je drago zbog toga jer je Miha stvarno posebna osoba, ali opet sve mi je to novo i nisam u ništa sigurna.