Goalkeepers

Chapter 18

Znam da jako dugo nije bilo nastavka i žao mi je zbog toga ali desila se blokada u pisanju no evo prebrodila sam to i evo nastavka. Nije nešto ali opet je nešto. Obećajem da će sljedeći biti bolji od ovog. Morala sam napisat ovaj nastavak da se izvadim iz sranja u koje sam upala, zapravo u kojem živim ali zadnjih dana se svega nakupilo i pogotovo danas pa me pisanje spasilo.

Sretan vam svima Božić sa velikim zakašnjenjem.❤❤❤❤

Velika vam svima hvala što čitate ovu moju priču.❤❤❤❤❤

P.S.
Oprostite na svim tiskarskim greškama.

Uživajte u poglavlju.😘😘

Bella's pow.

*flashback*

Ulazim u sobu, Mihael leži na mom krevetu. Prilazim mu i vidim da je zaspao, ne želim ga buditi. Polako spremam monopoly u kutiju te kutiju odnosim na pisaći stol. Domaćicu, čips i bocu soka sam stavila na pod ispred kreveta. Uspio je zaspati u svega 3 minute dok sam bila na wc-u. Sva sreća pa je stavio glavu na jastuk i normalno legao tako da imamo oboje mjesta. Jedva nekako izvučem poplun ispod njega i pokrijem ga te legnem s druge strane kreveta, s tim da je ta strana do zida i da sam morala njega preskakati al koga briga. Zavučem se pod polun i stavim glavu na jastuk, duboko udahnem i zatvorim oči odlučna da zaspem. Odjednom mi u misli dođe Edward. Stvarno mi fali. Nisam ga vidjela otkako je škola počela, u 9 mjesecu je zadnji puta bio kod kuće i to na 3 dana. Jedva čekam božićne praznike pa da napokon dođe kući. Polako sam isključila sve svoje misli i onda sam čula Mihaela kako se komeša kraj mene, nisam obraćala pažnju. Čini se da ću ipak morati obratiti pažnju na njega jer me upravo zagrlio oko struka i privukao bliže k sebi. Poprilično jako me je zagrlio, i da stvar bude još bolja, ili gora zagnjurio je svoju glavu u moj vrat, točnije u kosu koju inače svu dignem na jastuk da mi ne smeta, ali kada legnem na bok kao sada ona se vrati iza leđa. Imam osjećaj da mi je njušio kosu u snu. Pomirila sam se s činjenicom da večeras ovako spavam. Zapravo se ne želim buniti. Paše mi ovako. Opet sam ispraznila svoje misli i polagano utonula u san.

(...)

Polako se budim ali ne otvaram oči i ne pomičem se. Osjećam kako je nečija ruka ispod moje glave i kako mi se netko igra s kosom. Polako palim film i sjetim se da je to Mihael. Prestao se igrati s mojom kosom i sada ju je sklonio s mog vrata, pitam se što smjera. Polako sam počela osjećati njegov vrući dah na svome vratu. Njegov dah me peckao, ali ugodno peckao i naslonio je svoje usne na moj vrat te ostavio kratki poljubac. Sva sam se naježila. Osjetila sam kako se nasmješio. Opet sam osjetila njegov vrući dah na svom vratu ali ovaj put bliže uhu.

"Dobro jutro pospanko."

Hrapavi jutarnji glas. Zašto je to tako jebeno privlačno? Pogotovo njegov hrapavi jutarnji glas. Polako sam se okrenula na leđa s laganim osmjehom.

"Dobro jutro i tebi."

Nasmješio se i približio svoje usne mojem čelu te ostavio kratki poljubac. Još uvijek se igrao s mojom kosom a moja glava je bila na njegovoj ruci. Ovo je definitivno čudno, ali zanemarit ću to. Podignula sam svoju glavu dovoljno da mogu usnama dohvatiti do njegovog obraza i otisnuti poljubac na njemu. Imao je 17 godina i išao je u prvi srednje. Totalno čudno, ali zbog prelaska u novu državu i čudnog sustava obrazovanja dospio je baš u moj razred i moju ulicu. Zahvalna sam Onome Gore što je isprepleo naše živote.

*end of flasback*

Sjedim u frizerskom salonu i upravo ću doći na red. Ne znam kako sam opće došla do tog dogadaja ali bilo je lijepo prisjetuti ga se. U nedjelju je Božić i Mihael neće biti tu, doći će tek za Novu godinu. Tužna sam zbog toga ali sretna jer za Božić dolazi Edward sa svojom curom. Upoznali su se na brodu, navodno ona radi kao kuharica dok je on kapetan. Skupa plove i provode slobodno vrijeme koje imaju na brodu skupa. Drago mi je zbog njega. U uho mi uđe pjesma koja svira na radiu. U moru božićnih pjesama ova mi je ušla u uho a uopće nije božićna.