Goalkeepers

Chapter 4

Vikend je prošao malo prebrzo. Petak veče sam bila u discu, subotu dopodne prespavala a i dobar dio popodneva. I nedjelju sam malo ponavljala gradivo predmeta koje imam ponedjeljkom. Spremila sam stvari za školu, pripremila odjeću te se otišla otuširati. Oko pola 12 sam legla u krevet i išla spavati. Klasična rutina, slušalice u uši i palim pjesme, mobitel kraj jastuka i mogu spavati.

●●●●●

Huh, obukla sam se za školu te sjela na bus. Stavila sam slušalice u uši i gledala kroz prozor. Sjedalo do mene je bilo prazno za razliku od ostatka busa. Torbu sam stavila u krilo te na nju mobitel te tuckala prstima po njemu. Odjednom je netko prišao te me dotaknuo po ramenu, okrenula sam se. Bio je to neki nepoznati dečko. Smeđe kose i plavih očiju. Bio je stvarno zgodan.

"Slobodno?"

Upitao me je nepoznati dečko. Skinula sam slušalicu te mu odgovorila:

"Da, slobodno sjedni."

Vratila sam slušalicu u uho i ponovno počela gledati kroz prozor i tuckati po mobitelu u ritmu pjesme. Taman je počela pjesma Radioactive od Imagine dragonsa te sam tuckala u tom ritmu. Bacila sam pogled na nepoznatog dečka do mene, čitao je nešto na svom mobitelu koliko mi se čini. Bio je stvarno zgodan, smeđa kosa i plave oči? Ufff. Činilo mi se da je samo godinu eventualno dvije stariji. Vratila sam se gledanju kroz prozor i odjednom čula neki glas u pozadini. Skinula sam slušalicu te se dečko pored mene nasmijao i rekao:

"Radioactive?"

Nasmijala sam se i kimnula glavom te odgovorila.

"Da. Slušaš Imagine Dragonse?"

"Da slušam, obožavam ih."

Ne vjerujem, upravo sam naišla na nekog dečka koji obožava, kako kaže moj najdraži bend.

"Opaa, pa to mi je najdraži bend. Koja ti je najdraža pjesma?"

Da vidimo što plavooki voli slušati, osim čini se Radioactive.

"Najdraži bend, ja ne vjerujem znači ipak nisam jedini kojemu su oni najdraži. Pa najdraža pjesma mi je zapravo Friction. Ne znam zašto al stvarno volim tu pjesmu."

Plavooki završi svoju misao..

"A koja je tebi najdraža?"

Ili ipak nije. Mislim da je sad sve rekao i da je vrijeme da rečem svoju najdražu pjesmu.

"Bleeding out. Nekako je posebna, barem meni."

Da, pa ta pjesma mi je stvarno draga i posebna. Ne znam zašto mi se toliko sviđa, ali obožavam ju.

"Hm.."

Plavooki krene da će nešto reći ali vozačev glas na razglasu ga prekine s vjestima da smo za pola minute pred gimnazijom i da se pripremimo za izlazak iz busa.

"Ne znam za tebe ali ja tu izlazim van."

Rečem plavookom na što on uzme svoju torbu te se digne sa sjedala. Prođem pored njega i otiđem prema vratima. I on krene zamnom. Čini se da idemo u istu školu.

"O, nisam znao da i ideš u ovu gimnaziju."

Reče plavooki.

"Da, idem. Sportska, a ti?"

Upitam ga kad je već spomenuo.

"Isto. Nevjerovatno kako sam samo uspio naletjeti na osobu koja ide isti smjer ko ja u istoj školi i da putujemo istim busem."

Oh čovječe zar taj ljepotan ide u sportsku gimnaziju. To bi moglo biti zanimljivo. Izađem iz busa te krenem prema svojim prijateljicama. Malo popričamo, bacim pogled prema masi učenika ali nigdje ne spazim plavookog ljepotana. Prvi put ga vidim u busu, a sigurna sam i u školi. Njega bih već idavno primjetila da je od samog početka tu. Ušla sam u učionu i sjela u zadnju klupu. Prvi sat imamo sat razrednog odjela sto znači da ćemo s razrednikom prof. Tonkovićem malo pričati o problemima i nedostatcima škole i sveme ostalome. On kao i po običaju kasni na sat pa razmišljam malo o onom plavookom dečku iz busa. Imao je čudan naglasak, čini mi se da nije živio u Hrvatskoj do sada. Priča on hrvatski čisto i razgovjetno, ali jednostavno ima neki stranjski naglasak. Moje razmišljanje prekine profesorov ulazak u učinoicu, a onda za njim uđe i plavooki dečko iz busa. Ostala sam u čudu kad sam ga vidjela, zar će i on ići samnom u razred? Upitala sam sama sebe na što mi je profesor Tonković dao odgovor.